AktuelnoProjektiSud i tužilaštvo

Iz straha od osude javnosti, sudije ne prihvataju jemstva

29. maj 2012.
Jemstvo, kao mera kojom se pritvor može zameniti, se u srpskim sudovima ne primenjuje često, pokazuju podaci sudova u Beogradu i razgovori sa tužiocima, sudijama i advokatima. Jedan od razloga za ne prihvatanje jemstva je strah sudija da će ih javnost obeležiti kao korumpirane. Ovakvoj situaciji ne doprinose ni nedovoljno jasni kriterijumi pri određivanju jemstva,koji dovode do različite primene u praksi. Po novom Zakoniku o krivičnom postupku, jemstvo se sada može odrediti ne samo u slučajevima kada je pritvor određen zbog opasnosti od bekstva, već i kada je on određen zbog uznemirenja javnosti. Takođe, sada će i same sudije imati pravo da određuju jemstvo. Cilj ovih izmena je da se sudije češće odlučuju za određivanje jemstva

“To je bilo užasno iskustvo. Bilo nas je dvadesetak u prostoriji, krevet je bio u raspadu, čaršav pocepan na pola. Sreća pa nam nije trebao da se pokrivamo jer je bio jul mesec. Bilo je 150 stepeni“- priča Ljubiša Vrenčev koji je u pritvoru proveo “samo“ dvadeset dana. On je 2003. godine uhapšen zbog posedovanja 4,3 grama marihuane, ali zbog pogrešno unete adrese, nijedan sudski poziv mu nije uručen.

Tek kada je kontaktiran preko oca, Vrenčev se javio policiji gde ga je čekalo neprijatno iznenađenje. Odmah je upućen u pritvor koji mu je Okružni sud odredio zbog „opasnosti od bekstva“. Iako je advokat Ljubiše Vrenčeva zahtevao da mu se pritvor ukine, odnosno zameni jemstvom ili nekom drugom alternativnom merom, sud u njegovom slučaju o tome nije uopšte ni odlučivao, što zakon inače predviđa. Vrenčev je tužio Srbiju pred Evropskim sudom za ljudska prava, koji je utvrdio da je u njegovom slučaju prekršena Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Više o primeni mere pritvora u Srbiji čitajte ovde.

Sagovornici sa kojima je CINS razgovarao o primeni jemstva u Srbiji slažu se u jednom – jemstvo se kod nas ne primenjuje dovoljno često.

“Jemstvo se prilično retko kod nas primenjuje. To je institut koji nije da se ne primenjuje, primenjuje se, ali je procena svih koji učestvuju kako u krivičnom postupku tako i nas koji smo radili u Radnoj grupi za izradu novog Zakona o krivičnom postupku, da bi moralo mnogo češće da se primenjuje“ – kaže za CINS Miodrag Majić, sudija Apelacionog suda u Beogradu.

Njegovo mišljenje deli i advokat Božo Prelević:“ Kad analizirate koliko ljudi koji su dali jemstvo ustvari nije dostupno pravosuđu, videćete da je to par slučajeva. Mislim da se radi o manje od 5 ili 6 procenata. Tako da ja ne vidim ni jedan razlog da sud ne prihvata jemstvo, a oni to vrlo teško prihvataju“.

Centar za istraživačko novinarstvo je pokušao da dođe do statističkih podataka o primeni jemstva u beogradskim sudovima. Prema podacimasa sajta Visokog saveta sudstva, u 2010. godini Prvi osnovni sud je imao više od 17 hiljada krivičnih predmeta, Drugi osnovni sud oko tri hiljade, a Posebno odeljenje (za organizovani kriminal) Višeg suda preko 200 predmeta. Prvi osnovni sud je u toj 2010. odobrio deset jemstava (pogledati tabelu), Drugi Osnovni sud jedno, a Posebno odeljenje Višeg suda (za organizovani kriminal) je od 2010. do 2012. godine prihvatilo 51 jemstvo.
 

Ukupna vrednost položenog novca ili hipoteka na nepokretnostima iznosi preko 5,5 miliona evra, 130 miliona dinara i 50 hiljada švajcarskih franaka. Osobe kojima je jemstvo prihvaćeno, optužene su za različita krivična dela poput prevare, proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga, primanja mita, teških ubistava, falsifikovanja i slično.

 

Siromašno društvo i strah sudija


Radovan Lazić, predsednik Upravnog odbora Udruženja tužilaca u Srbiji, smatra da je jedan od razloga zbog kojih se jemstvo ne primenjuje to što većina izvršenih krivičnih dela kod nas jesu lakša krivična dela čiji izvršioci nemaju novca da jemstvo ponude:

“Izvršioci najvećeg dela krivičnih dela su lica slabih imovnih mogućnosti, siromašni ljudi. Tako da faktičko stanje nije dozvoljavalo da se ovaj institut češće primenjuje. Ako čovek nema ništa, on će da ode u pritvor. Novčane kazne izvršavaju zamenom kazne za pritvor jer nemaju novca da plate“.

Međutim, ako neko ko nema novca, ponudi mali iznos jemstva, iako njemu to znači mnogo, postoji mogućnost da će ga zbog niskog iznosa sud odbiti.

“Ono što je za nekog deset hiljada evra, za drugog je milion evra u smislu značaja tih sredstava i garancije. Međutim, to je sad čisto moja pretpostavka, ne tvrdim – teško je nekoga pustiti za pet hiljada evra iz pritvora jer čovek automatski razmišlja da je to nedovoljna garancija za slobodu, bez obzira šta je učinio“- smatra Majić.

Međutim, naši sagovornici smatraju da se sudije ređe opredeljuju za jemstvo zbog još jednog razloga – plaše se kako će javnost reagovati.

“Pogledajte – u medijima se puštanje iz pritvora tretira kao da ste tu osobu oslobodili. Tome se odmah pridaje negativna konotacija. Stvara se jedna klima u kojoj pritvor postaje obavezan element, pogotovo kada je reč o tako nekim interesantnijim slučajevima, medijski propraćenim, što je potpuno pogrešno. Pritvor ima potpuno drugu svrhu i on se određuje, da ne zaboravimo, prema ljudima koji su u tom trenutku još uvek nevini“ – iznosi svoje mišljenje sudija Majić.

Advokat Božo Prelević misli da i skorašnji reizbor sudija vrši dodatni pritisak na sudije: “U svim ovim velikim slučajevima, mediji dignu toliko veliku prašinu da sudovi jako teško puštaju (iz pritvora), a (to je tako) posebno posle reizbora sudija. Zato što neke sudije koje nisu toliko dugo držale ljude u pritvoru, nisu prošle reizbor. Veliki broj sudija zaključuje da je bolje držati čoveka u pritvoru nego da objašnjava da on nije korumpiran zato što je pustio čoveka iz pritvora.“

Ipak, sudije ne bi imale strah od toga kako će javnost reagovati da su merila za određivanje jemstva preciznija i da se primena postojećih pravila vrši jednako u svim slučajevima. Prema Zakoniku o krivičnom postupku, koji još uvek važi za slučajeve koji nisu iz oblasti organizovanog kriminala i ratnih zločina, da bi se nekome odredilo jemstvo dovoljna su dva uslova: da je pritvor određen zbog opasnosti od bekstva i da okrivljeni koji nudi ili u čije se ime nudi jemstvo, da obećanje pred sudom dase neće kriti i bez odobrenja suda napustiti svoje boravište. Centar za istraživačko novinarstvo je pokušao da kroz par primera proveri kako se jemstvo primenjuje u praksi.

 

Jocić, Terzić, Subotić, Bajrušević

 

Sreten Jocić

Sreten Jocić je 2006.godine pušten da se brani sa slobode uz položeno jemstvo u iznosu od 300 hiljada evra, nakon što je proveo dva meseca u pritvoru. U tom trenutku, on se sumnjičio za podstrekivanje Bojana Milosavljevića i Miodraga Prodanovićana na ubistvo Gorana Marjanovića zvanog Goksi Bombaš. Pre toga, Jocić je izručen Srbiji iz Holandije gde je odslužio kaznu za napad na policajce. Jociću je pritvor u Srbiji bio određen po osnovu opasnosti od bekstva. Da mu je kojim slučajem pritvor bio određen zbog opasnosti od uticaja na svedoke, jemstvo ne bi moglo da mu bude odobreno. A ta opasnost je postojala, bar po rečima Zorana Đorđevića bivšeg Jocićevog telohranitelja i glavnog svedok na suđenju.

U presudi Višeg suda u Beogradu iz 2010. godine navodi se izjava Đorđevića po kojoj je on “bio do avgusta 2006. godine u Srbiji, u svojoj kući i da nijedan poziv nije dobio kako bi dao svoj iskaz pred istražnim sudijom u ovom postupku iako je bio dostupan, a u avgustu 2006. godine je otišao jer je bila ugrožena njegova porodica i hteo je pre svega da zaštiti porodicu i sebe“.

U istoj presudi se navodi i da se Đorđević nalazi u Holandiji u sistemu zaštite svedoka. Zanimljivo je da istražni sudija, koji je bio zadužen za istragu protiv Jocića, u rešenju kojim prihvata jemstvo Sretenu Jociću navodi da “iz spisa proizilazi da tokom celokupnog vođenja postupka protiv tih lica (Bojana Milosavljevića i Miodraga Prodanovića i postupka koji se vodio protiv njih zbog ubistva Gorana Marjanovića), nijedanput nisu okrivili Jocić Sretena kao podstrekača. Naprotiv sve vreme su negirali u potpunosti izvršenje krivičnog dela.“U istom rešenju se ne navodi ime Zorana Đorđevića niti to da je on još na suđenju Milosavljeviću i Prodanoviću za ubistvo Gorana Marjanovića tvrdio da je Sreten Jocić podstrekač.

Jocić je u međuvremenu ponovo pritvoren 2009. godine zbog sumnje da je učestvovao u organizovanju ubistva hrvatskog novinara Ive Pukanića, a protiv njega su podignute još dve optužnice i to zbog krivičnog dela sprečavanja lica u vršenju službene dužnosti i krivičnog dela nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija. Sumnja se da je sva tri krivična dela Jocić izvršio dok je bio pušten na slobodu uz jemstvo.

Kada je 2009.godine Jocić uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u organizovanju ubistva Pukanića, na videlo je izašlo da je, iako pri određivanju jemstva prijavljen na adresi Vladimira Tomanovića 21, Jocić neprijavljeno boravio na adresi Tolstojeva 33. Tužilac, Radomir Lazić smatra da to nije problem ukoliko se okrivljeni redovno pojavljuje na sudu. Dok je pušten na slobodu uz jemstvo, nadzor nad okrivljenim se ne vrši.

“Njegovo prisustvo je obezbeđeno jemstvom. Postoje druge mere koje mogu da se izreknu poput zabrane napuštanja boravišta“- kaže Miodrag Majić. Ali čak i kada bi se uz jemstvo odredila mera zabrane napuštanja boravišta, pitanje je kako bi se sprovodila.

“Trenutno aktuelni zakon predviđa mogućnost uvođenja mere zabrane napuštanja boravišta uz elektronski nadzor. Znači ta mera je zakonom predviđena, zakon je poznaje, ali je tehnički neostvariva zato što mi nemamo GPS sistem kojim se može pratiti da li je neko u Beogradu ili nije“- kaže Radovan Lazić iz Udruženja tužilaca.
Zvezdan Terzić
 

Zvezdan Terzić

U slučaju Zvezdana Terzića, nekadašnjeg predsednika Fudbalskog saveza Srbije, sud je ocenio da “ne postoji novčani ekvivalent koji bi mogao da bude dovoljna garancija da okrivljeni, ako bi bio pušten na slobodu ne bi bio u bekstvu, te da zbog toga u konkretnom slučaju nema mesta primeni procesne mere jemstva…“.

Ovo je jedan od razloga zbog kojeg je Apelacioni sud u Beogradu vratio postupak Višem sudu na ponovno odlučivanje.

Apelacioni sud u Beogradu svoje rešenje povodom ovog slučaja nije dostavio CINS-u, iako smo im to tražili Zahtevom za pristup informacijama od javnog značaja, zbog toga što je postupak još uvek u toku. To ipak nije sprečilo Apelacioni sud da rešenje okači na svoju internet stranicu i tako ga učini dostupnim.

Na pitanje CINS-a kakvo je to krivično delo za koje ne postoji takav iznos novca kojim bi nekome bilo odobreno jemstvo, Radovan Lazić kaže:

“Kod najtežih krivičnih dela, pritvor se određuje po tački 5. (po osnovu uznemirenja javnosti) sadašnjeg Zakona o krivičnom postupku. Dakle, kada su same okolnosti izvršenja krivičnog dela takve da bi ostanak na slobodi okrivljenog teško uznemirio javnost. Dakle zbog težine okolnosti krivičnih dela kao, ne znam, neko krivično delo izvršeno protiv života i tela na jako surov način, tako da je javnost jako uznemirena. Pritvor ćetakvom okrivljenom biti određen po tom osnovu, a ne po osnovu opasnosti od bekstva“.

Zvezdan Terzić je optužen za krivično delo zloupotrebe službenog položaja, a pritvor mu je određen na osnovu opasnosti od bekstva.Kasnije u postupku, njemu je jemstvo odobreno.

Drugi uslov za određivanje jemstva, obećanje pred sudom koje okrivljeni treba da da, takođe se različito primenjuje.To se najbolje može videti iz slučajeva Bojane Bajrušević i Stanka Subotića.

 

Stanko Subotić (foto: www.stankosubotic.net)

Stanko Subotić, za kojim je Srbija raspisala poternicu i koji se trenutno nalazi u Švajcarskoj, je 2010.godine preko svojih advokata ponudio Višem sudu koji je vodio postupak protiv njega jemstvo u iznosu od 5 miliona evra.

Sud je ovo jemstvo odbio, a jedan od razloga je i to što nije bio ispunjen obavezan uslov“da okrivljeni obeća pred sudom koji odlučuje o jemstvu da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište“. Subotić je krajem prošle godine prvostepenom presudom osuđen na kaznu zatvora od 6 godina zbog zloupotrebe službenog položaja i još uvek nije dostupan sudu.

Bojana Bajrušević je takođe optužena za krivično delo zloupotrebe službenog položaja. U njenom slučaju istražni sudija je u decembru 2007. godine odobrio jemstvo iako se iz žalbe tužilaštva može videti da u rešenju istražnog sudije “nije navedeno da se prihvata obećanje okrivljene Bojane Bajrušević da se neće kriti i dati u bekstvo što okrivljena nije mogla ni da da, s obzirom da se ne nalazi na prijavljenim adresama u Beogradu, da joj je boravište nepoznato i da se nalazi van teritorije Republike Srbije“. Nakon žalbe tužioca, ovo jemstvo je poništeno, ali je već sledeće godine njeno jemstvo ponovo prihvaćeno iako se tužilaštvo opet žalilo da nije navedeno da li se obećanje prihvata, ali ni adresa na kojoj će se okrivljena nalaziti dok traje krivični postupak.

Iz ovih slučajeva se može zaključiti da su se uslovi koji važe za određivanje jemstva primenjivaliod slučaja do slučaja i da nije baš sasvim jasno zašto se u jednom slučaju jemstvo prihvata, a u drugom ne.

Sudija Majić napominje da je važno da procena ostane na sudovima:

“Ja često kažem – i kad je najveća povika na sudove i kad je nezadovoljstvo koje može biti opravdano ili neopravdano, uopšte u to ne ulazim sada, sve je dobro i svaka je kritika dobra dok ona ne udara u temelj samog sistema. Mi nemamo druge sudove.Mi možemo samo pokušati da ove koje imamo učinimo boljim. Sud mora procenjivati, to nema ko treći“.

“To je diskreciono pravo sudija i mislim da to nije loše.Ali je šarenolikost sudske prakse prosto nedozvoljena. Morate imati neku vladavinu prava, neku sigurnost“- upozorava Božo Prelević.

Novi zakon, više jemstva

Novi Zakon o krivičnom postupku, koji se sada primenjuje za slučajeve ratnih zločina i organizovanog kriminala, u ostalim predmetima će početi da se primenjuje od 1.januara 2013. godine. Njime se uvode neke novine u primeni jemstva.

“Do sada jesamo opasnost od bekstva kao pritvorski osnov moglo da bude menjano jemstvom, ostali nisu mogli. Sada je učinjena promena prvo u tom smislu što se pritvor može menjati jemstvom, kako kada je određen zbog opasnosti od bekstva, tako i zbog uznemirenja javnosti“ – kaže Miodrag Majić, sudija i član radne grupe koja je radila na novom Zakoniku o krivičnom postupku.

Prema njegovim rečima, uznemirenje javnosti kao osnov za određivanje pritvora je do sada bilo široko tumačeno, često u upotrebi, a praktično je značilo da je zbog nekog krivičnog dela javnost toliko uznemirena da njena reakcija može negativno uticati na postupak.

Druga promena se odnosi na to ko može predložiti jemstvo. Po novom Zakoniku, sud može i bez predloga okrivljenog ili nekoga ko u ime okrivljenog nudi jemstvo, da odredi novčani iznos koji može biti položen kao jemstvo.Ovo praktično znači da sudije više neće imati opravdanje da jemstvo ne odrede zbog toga što ga okrivljeni nije ponudio. Međutim, Radovan Lazić iz Udruženja tužilaca smatra da nije reč o nekim većim promenama:

“Što se tiče jemstva tu nema nekih velikih izmena u novom zakonu. Odredbe koje su ostale, a odnose se na jemstvo, u suštinskom smislu su identične aktuelnom, sadašnjem zakoniku“.

Božo Prelević se ne slaže sa tim i smatra da ove promene mogu doprineti većoj primeni jemstva kod nas: “Hoće, jer vi sada možete da nudite jemstvo ne samo zbog opasnosti od bekstva nego i drugih razloga. I u procesnom smislu, jemstvo dobija veću snagu i mislim da će češće biti korišćeno“.

Projekat: Sudstvo je projekat Centra za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije koji je podržao IREX Serbia Media Assistance Program finansiran od strane USAID-a.

Autor:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Tagovi

Povezano