Istraživačke priče
27. apr 2009.

Živog Nišliju proglasili mrtvim

Kada je hteo da produži lični kartu, Dragan Ignjatović saznao da ne može – jer nije živ. Sa potvrdom o svojoj smrti pedesetsedmogodišnji Dragan Ignjatović iz Niša danima dolazi u opštinu Doljevac i pokušava da tu sazna istinu o tome kako je moguće da je upisan u knjigu umrlih, i to već osam godina. Za to je saznao tek pre mesec dana, kada je hteo da produži ličnu kartu. I matičar i on bili su zatečeni – po dokumentima Dragan je umro još marta 2001. u Novom Bečeju, gde inače nikada nije bio

Ovo šokantno saznanje i priča da je živ čovek u matične knjige zaveden kao pokojni i da za državu više ne postoji, u početku je za njega i okolinu bila komična, ali poslednjih dana doživljava pravu dramu da ispravi grešku matičara i dobije dokumenta koja potvrđuju da je živ. Najviše ga, kaže, plaši činjenica kako je neko odabrao baš njegov identitet da sahrani nepoznatog čoveka i mogućnost da nije reč o slučajnosti.

 

„Niko od nadležnih nije ozbiljno shvatio ovaj slučaj“, kaže Ignjatović i objašnjava da je istragu o tome poveo sam. Saznao je najpre od matičarke Eve Erdman iz Novog Bečeja da ga je ona upisala u knjigu umrlih, i to na osnovu izveštaja lekara i zapisnika policije iz tog mesta.

 

Potvrda o smrti

„Nisam mogao da verujem. To je tako bizarno da nisam znao šta da radim, pa sam najpre tražio izveštaj o svojoj smrti koji je izdao lekar u Domu zdravlja u Novom Bečeju“, priseća se Dragan odakle je počeo. U tom izveštaju stoji njegovo ime, ime njegovog oca i podatak da je umro prirodnom smrću, kako lekari tumače, od starosti.

Matičare u opštini Doljevac i Novi Bečej zvao je svakodnevno, a slučajnost je da su baš oni radili i 2001. godine. Saznao je da je tog marta kod Novog Bečeja preminuo čovek koji nije imao nikakva dokumenta. Lekari nisu radili obdukciju, utvrdili su bez toga da je umro prirodnom smrću, tri svedoka izjavila su da je to Dragan Ignjatović, i matičari iz Novog Bečeja javili su u Doljevac da su Dragana Ignjatovića upisali u knigu umrlih.

 

U kolima, na putu ka njegovom rodnom Šainovcu kraj Doljevca, dok prolazi pored groblja, Dragan počinje da se trese i plače: „Na nečijem grobu stoji moje ime. Nisu hteli da mi kažu gde je taj čovek sahranjen“.


Svi kažu da je o ovom slučaju neophodno da se sprovede istraga. Kako je moguće da je neko sahranjen u Novom Bečeju, a da porodica u Nišu – ako je već utvrđen identitet, o tome nije ni obaveštena? U nadležnoj zrenjaninskoj policiji niko nije hteo zvanično da govori. Nezvanično, oni kažu da se i ne bave ovim slučajem dok matičari ne završe svoj posao. U niškoj Policijskoj upravi uzeli su izjavu od Ignjatovića, ali na njegov zahtev. Posao policije biće da utvrdi ko je sahranjeni čovek, ali i da ispita odgovornost. Naš sagovornik u Zrenjaninu kaže da sada ne znaju da li je to matičar, lekari ili policijska patrola. Kako će istraga biti vođena, da li će se opet raditi i obdukcija, koje pre osam godina nije ni bilo, niko nije mogao da potvrdi.

 

Da je neko pogrešio smatraju i u opštini Novi Bečej. Načelnica Uprave Radmila Stanković kaže da je to očigledno, jer je neko sahranjen kao Dragan Ignjatović. Ona, međutim, tvrdi da to nisu matičari. „Time što se interesujete za ovu priču ometate ionako delikatan postupak! Naš matičar nije pogrešio, jer je upis u knjigu umrlih izvršen na osnovu policijskog zapisnika u kome je stajalo da je to Dragan Ignjatović“, tvrdi Stankovićeva.

Izvod iz matične knjige rođenih


Ni posle mesec dana, koliko pokušava da dobije izvod iz matične knjige rođenih, Dragan nije uspeo. Umesto toga, ima izveštaj iz bečejskog Doma zdravlja o smrti čoveka koga su pomešali sa njim. Kako? Dragan je saznao sledeće: nn lice živelo je desetak godina u Čurugu, radio je kao nadničar na salašima i svima se predstavljao kao Dragan Ignjatović iz Niša. To je sve što je i policija znala posle izjava tri svedoka iz tog mesta. Ipak, samo u telefonskom imeniku, u Nišu je više od deset ljudi koji se zovu baš tako – Dragan Ignjatović. Kako je izabran baš njegov matični broj i ostali podaci – niko ne zna, ili bar neće o tome da govori.


Zbog priča njegovih prijatelja da nije reč o slučajnosti, Dragan je prestravljen. „Nije mi svejedno. Uopšte nije, jer sad svi kažu da možda neko koristi identitet tog čoveka ili moj“, sumnjičav je Dragan.


Dok stoji u redu pred šalterom na kome se u opštini Doljevac izdaju lična dokumenta, ljudi dobacuju. Neki se kroz šalu pitaju šta će ako mu mafija zakuca na vrata, ili ako neki haški optuženik ima veze sa ovim. A Draganu nije do šale, jer sada u Upravnom sporu mora da dokazuje da je živ. A to traje. I procedura je sigurno komplikovanija nego ona kojom je proglašem mrtvim. Lična karta ističe u maju, a tada za njega počinju novi problemi.

 

Dragan Ignjatović


Dragan Ignjatović rođen je 1951. godine u selu Šainovac, opština Doljevac pored Niša. Novi Bečej je na drugom kraju Srbije, udaljen više stotina kilometara, a Ignjatović je siguran da tamo nikada nije bio, niti poznaje nekoga iz tog kraja.


Procedura


Zabrinjava saznanje da u proceduri, niko nema obavezu da obaveštava porodicu o nečijoj smrti. Policija to obično radi kada identifikuje nastradalu osobu, ali to nije deo propisa. Takođe, način da porodica bude obaveštena je i obaveza matičara da smrtovnicu dostave sudu, koji poziva članove porodice na ostavinsku raspravu. Ali, to nije praksa u svim mestima. U Opštinskom sudu u Novom Bečeju to se ne primenjuje, već članovi porodice sami pokreću postupak.

Autori:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Tagovi

Povezano