Istraživačke pričePrekogranični organizovani kriminal

Srbija i Kosovo pregovaraju, kriminalci profitiraju

10. nov 2015.
Automobil Slobodana Gavrića u Prištini kojim je prevozio eksploziv; foto: Fonet
Nedefinisani odnosi Srbije i Kosova onemogućuju saradnju institucija u borbi sa organizovanim kriminalom. To najviše pogoduje kriminalcima na obe strane koji izbegavaju kažnjavanje – od šverca pa do teških krivičnih dela poput ubistva i terorizma.

U kasnim satima 25.decembra 2014.godine, kosovska policija je u Prištini uhapsila Slobodana Gavrića, zbog sumnje da je umešan u pripremu terorističkog napada. Kod veterinarskog inspektora, tada zaposlenog u Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine Srbije, pronađeno je oko 12,5 kilograma eksploziva.

Gavrić je tog dana na Kosovo ušao preko administrativnog prelaza Jarinje gde je policija pregledala njegova dokumenta ali ne i vozilo u kojem se, kako je kasnije utvrđeno, nalazio vojni eksploziv. Potom je svojim automobilomu Prištinu prevezao 25 eksplozivnih naprava, upakovanih u plastične vreće. Prema navodima optužnice, eksploziv je nabavio u Beogradu, neposredno pred hapšenje.

Gavriću se sudi pred Osnovnim sudom u Prištini, a prema navodima iz optužnice Kancelarije specijalnog tužilaštva Kosova, negirao je učešće u pripremi terorističkog akta. Njegov posao, za koji mu je obećano 5.000 evra, bilo je dopremanje eksploziva.

To je bio treći pokušaj da se eksploziv proda kupcu po ceni od oko 1.500 evra po kilogramu –prethodna dva su propala zbog problema u komunikaciji pri preuzimanju eksploziva u Prištini. Komunikacija je bila otežana zbog nepostojanja signala srpskih mobilnih operatera na teritoriji Kosova. Prema svedočenju Gavrića, on je za pet dana pet puta prelazio granicu između dve teritorije, sve vreme prevozeći eksploziv.

Institucije Srbije i Kosova nemaju telekomunikacijski problem poput Gavrića ali je saradnja dve strane ipak izostala – Specijalno tužilaštvo Kosova tako nije moglo da do kraja proveri odakle Gavriću eksploziv, sa kojom namerom ga je prevezao u Prištinu i koja lica iz Srbije i Kosova su umešana u ovaj slučaj.

Slobodan Gavrić na suđenju pred Osnovnim sudom u Prištini (foto: print screen video Tanjug / RTK 2) )

Specijalno tužilaštvo Kosova je u januaru 2015. godine preko Ministarstva pravde Kosova uputilo službeni poziv Srbiji za direktnu saradnju kako bi zajedno razrešili ovaj slučaj. Pošto srpske institucije odbijaju direktan kontakt sa institucijama Kosova, molbu za dobijanje informacija u posedu kosovskih istražnih organa uputile su Misiji vladavine prava Europske unije na Kosovu (Euleks). To nije odgovaralo kosovskoj strani – Tužilaštvo je zahtevalo direktnu saradnju pa na ovakvu molbu srpskog ministarstva nisu odgovorili.

Drita Hajdari, tužiteljka Specijalnog tužilaštva Kosova, kaže da se razmenjivanjem dokaza posrednim putem ne može sprovoditi uspešna istraga, jer je takvo postupanje „necelishodno, oduzima puno vremena, a osim toga može oštetiti tajnost istražnog postupka, što u krajnjem slučaju može koristiti samo kriminalcima.“

Srbija je takođe ostala bez dragocenih informacija za bezbednost svojih građana – Gavrić je priznao da je razarajući eksploziv više puta vozio od Beograda do Prištine i nazad dok konačno nije uhapšen. Srpske institucije tako su propustile da pribave podatke o samom hapšenju, načinu na koji je eksploziv otkriven, izjavi okrivljenog kao i o rezultatima veštačenja eksploziva.

Nepostojanje saradnje između dve strane najviše pogoduje razvoju organizovanog kriminala. Osim što usporava sudske i istražne procese, dovodi i do problema koje obe strane imaju sa beguncima i švercerima, od kojih su mnogi spas našli na Kosovu ili na jugu Srbije.

Sigurne zone za begunce

Kosovo je nezavisnost od Srbije proglasilo 17. februara 2008. godine, a pregovori o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine započeli su u martu 2011. godine, što je bio uslov za nastavak integracije Srbije u Evropsku Uniju (EU). Srbija i Kosovo potpisali su Briselski sporazum 2013. godine, čime počinje politički dijalog dve strane.

Administrativna linija sa Kosovom, duga 382 kilometra, u Srbiji se i dalje ne smatra državnom granicom ali je od početka pregovora do danas uspostavljena granična kontrola obe strane na dva prelaza – Jarinje i Brnjak – na kojim važi procedura kao i na svim drugim graničnim prelazima. U aprilu ove godine najavljeno je otvaranje i prelaza Banjska u opštini Zvečan.

Postoji i više alternativnih, odnosno ilegalnih prelaza. Meštani ih koriste svakodnevno – preko njih obilaze svoja imanja ili idu bržim putem do drugih sela, bez čekanja na zvaničnim prelazima. Ovi prelazi su takođe deo rute begunaca i švercera koji sa jedne teritorije mogu da uđu na drugu, a da o tome ne postoji nikakav pisani trag.

Pošto između Srbije i Kosova ne postoji dogovor o ekstradiciji, praktično je nemoguće da jedna ili druga strana međusobno izruče osobe koje se nalaze na poternicama.

„U jednoj rečenici rekao bih da šverc nije etnički podeljen.” Adriatik Stavileci, portparol kosovske Uprave carina

Kada se osumnjičeni u Srbiji nađe na poternici, on može biti uhapšen na teritoriji Kosova gde mogu da mu odrede pritvor do 40 dana. Ukoliko u tom roku srpske vlasti ne upute zvaničan zahtev za izručenje, osumnjičeni se pušta na slobodu.

S obzirom na to da srpske vlasti ne priznaju Kosovo kao nezavisnu državu, direktna komunikacija sa policijom nije moguća, pa begunci od pravde potpuno slobodno mogu da ostanu na Kosovu do zastarevanja postupaka koji se protiv njih vode.

Početkom 2015. godine, policija je tražila Bojana Božovića, bivšeg novinara Tanjuga, zbog navodnog posedovanja pornografskog sadržaja maloletnika. On je prethodno u Srbiji osuđen na tri godine zatvora zbog pedofilije, ali je pušten ranije. Zato što živi u Zubinom potoku za srpske vlasti ostao nedodirljiv.

Mediji su prethodnih godina pisali i o slučaju Leme Džema, bivše direktorke Pošte i Telekoma Kosova, koja je 2008. godine osuđena na tri godine zatvora zbog korupcije. Ona je uspela da izbegne zatvor jer je pre proglašenja pravosnažne presude tokom 2011. godine otišla u rodni grad Medveđu, koji se nalazi u Srbiji, gde kosovska policija nema ovlašćenja.

Za njom je bila izdata Interpolova poternica, ali da ju je MUP Srbije uhapsio to bi podrazumevalo da bude izručena Kosovu. Džema je čak u kratkom periodu bila pomoćnica predsednika opštine Medveđa, tokom 2013. godine. Sudski postupak protiv Džeme je zastareo u maju 2014. godine, a u septembru je bila i kandidat za lokalne izbore u Kosovu Polju.

Na pitanje Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) kako privesti pravdi lica za koja se sumnja da se kriju na teritoriji Kosova, u Ministarstvu pravde Srbije kažu da je za njih komunikacija preko Euleksa trenutno jedini način.

Interpol kao posrednik

U Kosovskoj policiji kažu da sa srpskom policijom sarađuju i preko Interpolove kancelarije u Prištini (UNMIK). Navode da je tokom 2015. godine dvoje Srba uhapšeno po Interpolovoj poternici koju je raspisala Srbija – jedna osoba je puštena na slobodu, dok je druga predata srpskoj policiji.

Prema podacima iz akcionog plana poglavlja 24 u pregovorima za članstvo Srbije u EU tokom 2014. godine, srpska i kosovska policija su putem Interpola razmenile 970 informacija, uglavnom zbog istraga koje se tiču falsifikovanja vozačkih i saobraćajnih dozvola, krađe automobila i utvrđivanje identiteta.

Depolitizacija pitanja policijske saradnje u velikoj meri bi unapredila bezbednost građana.

Srpska i kosovka policija ponekad uspevaju da pronađu i kreativne načine za saradnju kako bi begunce priveli pravdi.

Takav primer desio se u maju 2013. godine, kada su Filip Vilotijević i Vukašin Cmiljanić izbegli hapšenje tokom istrage za ubistvo devojke u klubu Just Vanilla u Beogradu. Oni su uspeli da prebegnu koristeći alternativne prelaze ka Kosovu. U tome im je pomogao Liridon, sin Nasera Kelmendija, kojem se trenutno sudi u Prištini za ubistvo i organizovanje prometa heroina koji na Kosovo stiže iz Albanije i Turske, odakle se distribuira u zemlje zapadne Evrope.

Kosovska policija nije dobila podatke o ubistvu u Beogradu ali je dvojicu momaka privela jer nisu posedovali lična dokumenta. Nakon privođenja, kod jednog od njih je pronađena marihuana. Ubrzo je došlo do neformalnih kontakata sa srpskom stranom i organizovana je predaja osumnjičenih tako što su odvedeni na unapred dogovoreni prelaz sa Srbijom i pušteni. Sa druge strane čekala je srpska policija.

„Ovaj primer pokazuje šta može da bude proizvod dobre saradnje, uspešna borba protiv kršenja zakona”, kaže Bojan Elek, istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP). Ipak, objašnjava da zbog nedovoljne razmene informacija u regionu Mitrovice, kosovska policija ne može da kontroliše ko ulazi na sever Kosova, a ko izlazi. Prema njegovim rečima, depolitizacija pitanja policijske saradnje u velikoj meri bi unapredila bezbednost građana.

BCBP je nedavno objavio istraživanje o policijskoj saradnji Srbije i Kosova. Prema nalazima istraživanja „nedostatak saradnje srpskih i kosovskih organa zakona stvara situaciju pogodnu za razne oblike prekograničnih kriminalnih aktivnosti, kako za krijumčarenje i trgovinu zabranjenom robom tako i za lakša krivična dela.“

Šleperima kroz seoske puteve

Reporteri CINS-a obišli su alternativni prelaz Batnjik – Tresava kod Raške. Seoskim putem koji vodi ka Kosovu iz pravca Raške jedva su uspeli da prođu kolima koja, kao i većina vozila na koja su naišli, nisu prilagođena vožnji po brdskim predelima. Mnogo strmih uzbrdica i uzak, krivudavi put činili su vožnju neprijatnom. Kamioni koje meštani zaseoka Mrmonje svakodnevno viđaju jedva da i uspevaju da prođu.

Meštani nisu želeli da sa novinarima razgovaraju zvanično, ali su objasnili da se put najviše koristi posle zalaska sunca za šverc. Kako kažu, njime često prolaze veliki kamioni, sa duplim prikolicama, čak i oni sa registracijama Hrvatske i Slovenije.
Prema njihovim rečima, najveći problem je što velika vozila oštećuju put zbog čega ne mogu da se kreću izvan sela, zimi i kada pada kiša. Ipak, kažu da ponekad i sami šverceri popravljaju puteve, kako bi sebi olakšali.

Policija i žandarmerija zajednički patrolirajuna ovom području. Međutim, meštani kažu da postoje osobe koje dežuraju i javljaju kada se vrši kontrola. Novinarima CINS-a je rečeno da u nekim slučajevima osmatrači na ovaj način zarade oko 10 evra po izvidnici, dok šverceri za prevoz dobiju oko 100 evra.

Tokom vožnje alternativnim putem od Raške do Kosova novinari CINS-a naišli su na poneki radoznali ili prekorni pogled iz vozila koje ide u susret, ali ne i na policijsku patrolu.

Alternativni put između Srbije i Kosova, kod Raške (foto: CINS)

Ovim alternativnim putem dvojica novopazaraca pokušali su prošle godine da prokrijumčare četiri tone južnog voća vrednog pola miliona dinara. Uz krivičnu prijavu protiv njih je napisana i prekršajna prijava zbog nedozvoljenog prelaza administrativne linije.

Do marta 2015. godine na snazi je bila Uredba Vlade Srbije koja je političko pitanje granice sa Kosovom pokušala da reši uvođenjem administrativne linije – svaki neprijavljeni prelazak preko alternativnog prelaza kažnjavan je novčanom kaznom pred prekršajnim sudom. Prekršajni sud u Raški ima tako više slučajeva u kojima su građani kažnjavani zbog nelegalnog prelaza i prenosa razne vrste robe – od hrane do cigareta.

Ovu uredbu Ustavni sud proglasio je neustavnom ove godine, te je kažnjavanje prelaska administrativne linije obustavljeno. Prelaze i dalje nadgledaju policija i žandarmerija zadužena za taj region, pokušavajući da spreče šverc.

U strategiji za borbu protiv organizovanog kriminala Kosova piše da zbog problema sa efikasnom kontrolom i proveravanjem granice, kriminalne grupe, srpske, albanske i bošnjačke, uspevaju da alternativnim putevima organizuju „sve vrste krijumčarenja, trgovinu narkoticima, trgovinu oružjem i ljudima“.

Šverc bez granica

Neposredna saradnja između policije Srbije i Kosova primenjena je jedino na nivou granične policije, na osnovu Sporazuma o integrisanom upravljanju granicama koji je stupio na snagu krajem 2013. godine. Sporazum podrazumeva redovne sastanke pripadnika granične policije Srbije i Kosova, uz prisustvo Euleksa.

Adriatik Stavileci, portparol kosovske Uprave carina rekao je za CINS da je od potpisivanja Sporazuma zabeležen pad šverca i da su ranije velike količine robe dolazile na Kosovo iz Srbije i obrnuto bez plaćanja carine.

Kamion za krijumčarenje lož ulja, cisterna skrivena sirovim duvanom ispod cerade u skladištu Uprave carina za region Mitrovice

„U prvoj godini, 2014-oj, sakupili smo između dva i tri miliona. Počelo je sporo, ali danas je to između šest i sedam miliona evra godišnje koji se naplate na dva prelaza na severu (Jarinje i Brnjak)“, kaže Stavileci.

Iz carine navode da se švercuje roba koja je u tom trenutku ekonomski isplativa za švercere. Najčešće je to roba sa visokim akcizama: gorivo – dizel, benzin, cigarete, ali i sredstva za higijenu poznatih brendova koji su skupi.

U regionu Mitrovice koji pokriva i sever Kosova, gde pretežno žive Srbi, dominantna roba za šverc je lož ulje. U magacinu carine Mitrovica nalazi se na desetine kamiona, većih i manjih, kombija čak i putničkih automobila potpuno prilagođenih za šverc.

„To su manji kamioni sa cisternama, buradima, pregrađeni kamioni. Imamo tu veliki prerađeni bunker ispod cerade, preko 10 hiljada litara”, kaže Baškim Arifi, direktor carine za region Mitrovice.

Uprava carina Srbije tokom redovnih kontrola često pronađe krijumčarenu robu poreklom sa Kosova, poput cigareta ili rezanog duvana, odeće. Poslednja zaplena desila se 29. oktobra kada je na putu Davidovac – Vranje zaustavljena osoba kod koje je otkriveno 100 kilograma rezanog duvana spakovanog u deset kesa, bez ikakve dokumentacije.

Uprava carina Srbije nije dostavila CINS-u podatke o švercovanoj robi sa teritorije Kosova na teritoriju Srbije ni više od dve nedelje nakon upućenih pitanja. Ni MUP Srbije nije želeo da razgovara sa novinarima CINS-a na ovu temu.

S druge strane, čini se da ne postoji problem u saradnji između srpskih i albanskih kriminalaca.

„U jednoj rečenici rekao bih da šverc nije etnički podeljen,” zaključio je Stavileci.

 

Ovaj tekst je proizveden u okviru projekta Kosovo Serbia: LIVE koji sprovodi Nezavisno udruženje novinara Srbije i KosovaLive NGO a finansira Evropska unija u okviru Podrške civilnom društvu za Republiku Srbiju 2013 i Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom Vlade Republike Srbije. Sadržaj ovog teksta i stavovi izneti u njemu su isključiva odgovornost autora i ne odražava mišljenja i stavove Evropske unije.

Autori:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Tagovi

Povezano