Istraživačke pričeFunkcioneri
29. avg 2013.

Plaćena međunarodna priznanja za kićenje na domaćem terenu

Institucije, privatne firme i pojedinci iz Srbije i BiH godinama dobijaju nagrade Evropske poslovne skupštine (EBA) iz Oksforda i to predstavljaju kao značajan rezultat u prestižnoj konkurenciji. Iza nagrada koje dobitnici skupo plaćaju, međutim, krije se unosan biznis

Na lepoj svečanosti u Dablinu, Beograd je u julu 2012. godine dobio nagradu za Najbolji grad, a njegov gradonačelnik Dragan Đilas za najboljeg menadžera godine.

Vil Godir i Džon Neting uručili su nagrade Tatjani Pašić, zamenici gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa, na ceremoniji u Dablinu 2012. godine (foto: EBA)

 

Prema odobrenju gradonačelnika, Grad je iz budžeta isplatio blizu 11.000 evra za učešće (kotizaciju) na ceremoniji. Samo za nagrade plaćeno je oko 7.280 evra.

 

Po nagradu su u Irsku otputovale zamenica gradonačelnika Tatjana Pašić i stručna saradnica u Službi za informisanje Sonja Stojanović.

 

Grad Beograd je, kako kaže Pašićeva, dobio obaveštenje o nagradi nekoliko meseci pre dodele, ali zamenica gradonačelnika ne zna kako je tekla procedura odabira pobednika.

 

„Uobičajeno je da se plate različite kotizacije za ta predavanja, seminare i ostalo što je bilo sadržano u tome, plus izrada same nagrade. Nagrada je stvarno kvalitetno napravljena. Ja sam to svuda nosila sa sobom“, kaže Pašićeva.

Gradonačelnik Đilas je 13. jula, dan nakon dodele, gostujući u Dnevniku 2 RTS-a izjavio da nagrada koju je Beograd dobio pripada svim građanima Srbije, a nagrada koju je on lično dobio celom timu koji je u prethodnom periodu vodio Beograd.

 

Gostovanje Dragana Đilasa u Dnevniku 2 RTS-a, dan nakon dobijanja priznanja koje dodeljuje EBA (izvor: RTS)

 

Dve godine ranije, u Beču, nagradu „Evropski kvalitet“ EBA je dodelila najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Bosni i HercegovIni (BiH) – Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) – i tadašnjem generalnom direktoru Farisu Gavrankapetanoviću koji je u međuvremenu postao direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo.

Između ostalih, sa Gavrankapetanovićem su na dodelu putovale Sebija Izetbegović, tada šefica Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCUS-a, a sada direktorka Opće bolnice „Dr. Abdulah Nakaš“ Sarajevo, te supruga člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, kao i Azra Alajbegović, direktorka neuropsihijatrijskih disciplina KCUS-a i bivša poslanica u Parlamentu BiH.

Alajbegović kaže da je ceremoniji u Beču prisustvovala o vlastitom trošku, ali je odbila dalje da razgovara na tu temu.


Nagrade poskupile


Istraživanje CINS-a/CIN-a pokazuje da je u proteklih nekoliko godina EBA dodelila veći broj nagrada na području Srbije i BiH, nekima i više puta. Između ostalih, dobitnici iz BiH su: privatni univerziteti „Apeiron“ iz Banja Luke, „Slobomir P“ iz Bijeljine i Internacionalni univerzitet „Travnik“, kao i mikrokreditna fondacija „Prizma“ iz Sarajeva. Istovremeno sa ovim institucijama nagrađeni su i njihovi čelni ljudi.

Među dobitnicima iz Srbije su: Miroslav Bogićević, vlasnik šabačke kompanije „Farmakom MB“, zatim firme „Aks Express Kurir“ iz Šapca, „Delta Petrol“ iz Kladova, „Ekoterm 2001“ iz Kragujevca, Visoka poslovna škola u Novom Sadu i njen direktor Radovan Tomić, kao i Univerzitet „Megatrend“ iz Beograda i njegov osnivač Mića Jovanović.

 

Mića Jovanović, osnivač Univerziteta Megatrend u Beogradu, pokazuje nagrade koje je dobio od EBA-e (foto: CINS/CIN)

Mića Jovanović i „Megatrend“ su dva puta dobijali EBA-ine nagrade, prvu – „Sokratovu“ – 2007. godine, a godinu kasnije i Nagradu za evropski kvalitet.


Iako je na internet stranici EBA-e Jovanović naveden kao član Sokratovog komiteta koji odlučuje o nominacijama i rangiranju upravo za nagradu „Sokrat“ koju EBA dodeljuje za „najbolja dostignuća u profesionalnoj delatnosti“, Jovanović kaže da je istupio iz komiteta pre nego što je i sam dobio priznanje i da je kasnije potpuno prekinuo saradnju sa ovom organizacijom.

„U početku je to bila dobra ideja, a posle sam video da je to samo jedan unosan biznis, pa sam se povukao. Izgubila se selektivnost i odjednom su počeli da dele na stotine nagrada“, kaže Jovanović i dodaje da se nagrada u odnosu na period kad je on bio jedan od dobitnika veoma komercijalizovala – kada je dobio Sokratovu nagradu, platio je svega 124 evra i to za njenu izradu.

Samo na samitu u Oksfordu 2012. godine bilo je čak šest predstavnika kompanija i organizacija iz Srbije od kojih je deo i nagrađen. Osim iz Srbije, BiH, te pojedinih zemalja jugoistočne Evrope, ostali dobitnici nagrada i učesnici na EBA-inim ceremonijama najčešće dolaze iz afričkih i azijskih država.

Sociolog iz Beograda Jovo Bakić kaže: „Kada su u pitanju privatni univerziteti i privatna sredstva, to je prosto jedan vid marketinga. Ma koliko to sa etičkog stanovišta delovalo naopako, mi se možemo podsmevati tome, prezirati takvu praksu ili takve ljude, ali oni zakonski ne treba da budu gonjeni. Ali ako se za takve stvari koriste sredstva poreskih obveznika, onda je to pitanje za istražne organe.“

Nenad Brkić, profesor na Katedri za marketing Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, kaže da je loša praksa ako se nagrada plaća i da je to zapravo jedan vid korupcije: „Vi kupujete nešto što ne biste kroz regularnu proceduru i takmičenje dobili. Plaćate te naknade, ali niko neće naglas reći da zapravo plaćate nagradu”, dodaje Brkić.


Način dodele


EBA dodeljuje nekoliko različitih nagrada među kojima su: Najbolje preduzeće, Najbolji menadžer godine, Nagrada za evropski kvalitet, Međunarodna nagrada „Sokrat“, Komemorativna medalja „Kraljica Viktorija“ i nagrada za „Ime u nauci“.

Kako se navodi na njihovoj internet stranici, pre dodele vrše rangiranje potencijalnih dobitnika i njihovo kretanje na svetskom tržištu preko svog monitoring centra. Detaljnije informacije nisu dostupne, kao ni podaci o tome ko je sve bio u konkurenciji za dodelu nagrade.

Novinari CINS-a/CIN-a su u više navrata, u dužem vremenskom periodu, pokušavali da stupe u kontakt sa EBA-om, ali se u većini slučajeva na telefon niko nije javljao, a na elektronsku poštu niko nije odgovarao.
 

Sedište Evropske poslovne skupštine (EBA) u Oksfordu (foto: CINS/CIN)

Krajem aprila, na jedan od brojeva se javio muškarac koji je rekao da se sve informacije o EBA mogu pronaći na njihovoj internet stranici, kao i da direktor, koji je jedini ovlašćen za razgovor sa medijima, nije tu. Na predlog da jedan od novinara dođe lično i obavi intervju, službenik je rekao da se veći deo tima u Švajcarskoj gde pripremaju naredni događaj. Objasnio je da se u Oksfordu obično nalaze samo jedna ili dve osobe koje vode posao i dodao da direktor, i kada se vrati, neće razgovarati preko telefona jer „mi ne znamo ko ste vi ustvari.“

Naš novinar je ipak otišao u nenajavljenu posetu prostorijama EBA u Oksfordu i zaista – nije zatekao nikoga.

Ipak, zahvaljujući velikom broju intervjua sa direktnim učesnicima i prikupljenoj dokumentaciji, novinari CINS-a/CIN-a su otkrili na koji način se odvija dodela nagrada.

Odabir dobitnika funkcioniše tako što se EBA, najčešće emailom, obrati većem broju pojedinaca ili organizacija, koje obavesti da su ušli u uži krug za izbor nagrade te da moraju snositi troškove puta i smeštaja u gradu održavanja dodele, učestvovanja u ceremoniji, kao i troškove za medalju, skulpturu ili plaketu, te video snimka i fotografija sa događaja.

Dopis koji EBA upućuje nagrađenima


Od toga da li pristaju da plate troškove i pozitivno odgovore na prvi kontakt sa EBA-om, zavisi da li „nominovani“ postaje „nagrađeni“.

Mića Jovanović kaže da oni imaju mali tim koji prati razna dostignuća, ali da pisma putem kojih obaveštavaju o nagradi šalju na veliki broj adresa.

„Pismo počinje sa ‘Poštovani gospodine, pratili smo vaša naučna dostignuća. Vidimo da ste vi lider…’ i tako vas nahvale da pomislite: ‘Au, što sam ja važna faca’ i onda vas tako navuku. To je tipsko pismo koje svima šalju, samo menjaju imena i nazive institucija“, objašnjava Jovanović.

Ceremoniji na kojoj je 2012. godine nagrađen Beograd prisustvovao je i novinar iz Rusije Viktor Posudnevski, koji danas živi u Dablinu. U razgovoru za CINS/CIN kaže da je događaj bio veoma dobro organizovan i na visokom nivou, sa konferencijom na kojoj su učestvovali funkcioneri, zvaničnici i biznismeni iz Irske i nakon koje je usledila dodele nagrada.

Objašnjava da je razgovarao sa prisutnim zvanicama i dobitnicima koji su mu objasnili kako su dobili nagradu:

„Rekli su mi da ih je EBA pozvala i rekla im da su u trci za prestižnu nagradu. Obavešteni su da su nominovani, a kasnije su dobili neku vrstu cenovnika za nagrade. Obavestili su ih da moraju da plate određenu sumu novca da bi mogli da učestvuju na ceremoniji“.

Posudnevski, Jovanović i drugi sagovornici koji su prisustvovali ceremonijama kažu da su one veoma spektakularne i vrhunski organizovane.


Vladimir Sobolev iz Kazahstana, inspirisan pismima sa sličnim ponudama za dodelu međunarodnih nagrada koja često stižu na adresu firme u kojoj radi, na svom blogu je objavio cenovnik koji su dobili od EBA-e 2010. godine. Sobolev je napisao da je iznenađen što ima naivnih biznismena koji se hvale ovim nagradama, ali to ne naziva prevarama jer, kako navodi, oni koji na nagrade pristanu, zaista i dobiju ono što su platili.
 

Dobitnici zadovoljni


Većina nagrađenih koje su naši novinari kontaktirali odbili su da razgovaju na ovu temu.

Firma Mladena Genčića „Delta Petrol“ iz Kladova dva puta je dobila nagradu od EBA-e i to za evropski kvalitet i najbolje preduzeće, a direktor i za menadžera godine.

“Dobio sam obaveštenje ne samo da sam nominovan, nego i da dobijam nagradu. Onda smo mi poslali dva svoja predstavnika u Oksford, u oktobru 2012. Troškove sam ja snosio. Plaćaju se troškovi za kotizaciju, učešće, smeštaj i to nas je sve ukupno koštalo 4-5 hiljada evra“, kaže Genčić i dodaje da mu nagrade nisu koristile finansijski, ali da je firma dobila na popularnosti:

„Sama činjenica da ste tamo i da ste u krugu 50-ak ljudi koje je neko prepoznao, sama po sebi je odlična. Ja sad, na primer, mogu da se obratim za pomoć, preporuku ako mi treba“.

Na svečanosti u Oksfordu priznanje je dodeljeno i univerzitetu „Slobomir P“ iz Bijeljine. Nagradu je primila Mira Pavlović, jedna od osnivačica Univerziteta.
Rektor Univerziteta Vaso Arsenović rekao je da su veoma ponosni zbog nagrade, te dodao i da je ona uticala na povećanje broja upisa studenata, ali nije želeo da govori o drugim detaljima.

Javno komunalno preduzeće „Vodovod i kanalizacija“ iz Subotice dobilo je 2008. godine nagradu za evropski kvalitet i za nju iz budžeta platilo više od 2.500 evra. Na ceremoniju su putovali tadašnji direktor preduzeća Imre Čeke, kao i Geza Kučera, tada predsednik Opštine Subotica.

Petar Doroslovački, rukovodilac službe za kontrolu kvaliteta i zaštite u ovom preduzeću, kaže da su od EBA-e dobili poziv da učestvuju i da u momentu odlaska nisu znali da će biti nagrađeni:

„Znam da smo bili u konkurenciji čak sa vodovodom iz Moskve i vodovodom iz Londona. (…) Ima tu i nekog plaćanja učešća u svemu tome. Znači, ne plaćate nagradu, nego treba otputovati tamo, napraviti adekvatnu prezentaciju“.

Doroslovački kaže da im je nagrada otvorila put za ispunjavanje međunarodnih standarda i dodaje: „Mnogo je veći benefit kada dobijete tu neku plaketu i diplomu. Oni Vas predstave javno u nekim širim krugovima. (…) Ta nagrada je prokrčila naš dalji put i uopšte (popravila) naš odnos prema potrošačima“.
 

Vitrina sa nagradama na Univerzitetu Apeiron na kojoj značajno mesto zauzimaju priznanja Evropske poslovne skupštine (EBA) (foto: CINS/CIN)

Sociolog Jovo Bakić kaže da dodele ovakvih nagrada treba posmatrati u okviru svetskog kapitalističkog sistema, jer što su zemlje ili društvo dalje na periferiji, to su bilo kakve nagrade „iz centra“ značajnije.

„I u zapadnim društvima postoje ljudi koje love u mutnom, takozvane ‘neprofitne’ organizacije koje izvuku profit od onih kojima je potrebno ma kakvo priznanje kojim mogu da se okite na svom terenu“, kaže Bakić.

Profesor Nenad Brkić kaže da je reč o prevari jer ljude dovodi u zabunu ako ne znaju da je nagrada plaćena, pa je i ne dovode u pitanje: “To je prva reakcija: dobio je nagradu, vjerovatno da je dobar”.
Neki od potencijalnih dobitnika nagrada odustajali su kada su saznali koliko novca moraju da plate.

Na zvaničnom sajtu „Termoelektrana Nikola Tesla“ (TENT) iz Obrenovca stoji vest da je preduzeće dobilo priznanje za najbolje preduzeće, a tadašnji direktor Petar Knežević za najboljeg menadžera.

Međutim, Knežević je u pisanom odgovoru objasnio da su u oktobru 2012. dobili zvaničnu informaciju da je kompaniji i direktoru dodeljena nagrada, ali: „Saznali smo da skulptura, odnosno plaketa ili medalja koja je trebalo da bude dodeljena našem privrednom društvu iziskuje visoke troškove koje nismo mogli da dozvolimo. Zbog svega toga smo se pomenutoj instituciji zahvalili na kandidaturi i nagradi“.

TENT Obrenovac bi, u zavisnosti od toga koliko predstavnika firme bi otputovalo na dodelu priznanja, morao da plati između 5 i 10 hiljada evra..

Na ceremoniju uručenja nagrade nije putovao ni tadašnji vršilac dužnosti rektora Univerziteta u Bihaću Mujo Demirović koji je u junu 2009. godine dobio pismo kojim ga EBA obaveštava da je odabran da se pridruži Klubu evropskih rektora te da je Univerzitet u Bihaću dobitnik nagrade za evropski kvalitet.

Demirović kaže da nije otputovao na ceremoniju dodele, koja je te godine trebalo da se održi na Malti, jer Univerzitet nije imao novca, ali je pozvao EBA-u da dođu u Bihać i tu uruče nagradu. Nakon toga predstavnici EBA-e mu se više nisu javljali.


EBA


Na zvaničnoj internet stranici EBA se predstavlja kao organizacija čija je glavna misija „stvaranje pozitivne slike o dinamičnom razvoju regiona, kompanija i pojedinaca u evropskoj i svetskoj poslovnoj zajednici“. Zainteresovane pozivaju da ih kontaktiraju kako bi “unapredili svoj biznis“.

Glavna aktivnost EBA-e je organizovanje ceremonija dodela priznanja iz različitih oblasti na kojima prisustvuju desetine zvanica, a održavaju se nekoliko puta godišnje, u različitim gradovima Evrope.

Organizaciju EBA-e čine Klub rektora Evrope, Međunarodni klub lidera, Viteški red velikog majstora La Valete i Međunarodni komitet Sokrat.

Ivan Savov, direktor EBA-e, sa ocem Antonom koji je u Ukrajini direktor slične organizacije (foto: EBA)


Iako je na njihovom sajtu navedeno i da su nevladina organizacija, prema podacima britanskog poslovnog registra, EBA je osnovana 2000. godine kao privatna kompanija. Njen jedini vlasnik i jedan od direktora je tridesetjednogodišnji državljanin Ukrajine Ivan Savov.


Savov se sličnim aktivnostima bavi i u svojoj domovini gde je osnovao Istočno-ukrajinsku biznis akademiju sa sedištem u Harkovu. Ova akademija je koordinator međunarodnog imidž programa „Lideri 21. veka“ koji postoji od 1998. godine, a od 2003. sarađuje sa EBA-om.

„Lideri 21. veka“ dodeljuju nekoliko nagrada kao što su „Nagrada Kraljice Ane“ i „Zlatni simbol“. Usluge koje nude i naplaćuju uključuju učešće na dodeli priznanja, prezentaciju nagrađenih i medijsku promociju, a da bi se nagrada dobila, potpisuje se ugovor i dogovaraju se troškovi, navodi se na njihovom zvaničnom sajtu. Iznos troškova nije naveden.


Predsednik Istočno-ukrajinske biznis akademije je Anton Savov, otac Ivana Savova, a takođe je kopredsedavajući u savetu „Lidera 21. veka“, zajedno sa Džonom Netingom – generalnim direktorom EBA-e od njenog osnivanja 2000. godine, koji na ceremonijama uglavnom dodjeljuje nagrade.

Oca i sina Savov u Oksfordu je upoznao i Mića Jovanović koji kaže da su mu tokom zajedničkog doručka predložili da Megatrend univerzitet u Beogradu bude domaćin jednog od skupova 2012. godine. Jovanović kaže da je predlog odbio i da se više nisu javljali.

„Ja kažem jednom Makedoncu, koji je takođe bio tamo, ne razmišljajući da će da prenese ovima: ‘Nisam blesav da se blamiram u Beogradu’, a Makedonac im to prenese“, ispričao je Jovanović smejući se.
 

Zgrada u kojoj se nekada nalazio Univerzitet Megatrend u Beču sada je prazna i iznajmljuje se (foto: CINS/CIN)

Među istaknutijim članovima i najčešćim govornicima na ceremonijama EBA-e je Vil Godir, koji je od 2006. godine direktor EBA Kluba rektora Evrope, koji okuplja rektore 84 univerziteta iz Istočne Evrope, Afrike i sa Bliskog Istoka.

Godir je 14 godina bio na čelu Međunarodnog univerziteta u Beču, koga je 2011. godine kupio upravo Mića Jovanović. Megatrend u Beču je poslovao u sklopu Megatrenda iz Srbije, a zatvoren je u martu 2013. godine. Jovanović kaže da je, uzveši u obzir sve troškove dobijanja akreditacije i poslovanja u Beču procenio kako mu se taj posao neće isplatiti, pa je odustao.

Osim Megatrenda, na internet stranici EBA-e su kao partneri ove organizacije navedeni i univerzitet Apeiron, Visoka poslovna škola iz Novog Sada te „Farmakom“ iz Šapca, ali su svi njihovi predstavnici odbili da razgovaraju na ovu temu.

Autori:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
3 Komentara
Najstarije
Najnoviji Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
zmau
zmau
18 dec 2017 23:10

pa znači ovi su toliki hohštapleri da je čak i Miću Megatrenda blam da šuruje sa njima 😀

Citalac 2
Citalac 2
28 nov 2014 09:15

Radovan Tomic je postavio suprugu za direktora VPS u NS.
Cerku zaposlio u BPS.
Direktor BPS zaposlio sina u BPS.
Bio je svojevremeno diler u BPS.
Prosvetna inspekcija NE POSTOJI!!!
SADA SE SPREMA BANDA U LAS VEGAS.
U Srbiji ima jos para koliko hocete.

čitalac
čitalac
11 dec 2013 15:24

ima takvih ,,prestižnih nagrada i priznanja,, i kod nas, samo niko o njima ne piše

Tagovi

Povezano