Istraživačke pričeMini hidroelektrane
01. dec 2018.

Vlasnik Hidro-Tana: Nikola Petrović mi samo smeta

Dragan Klisura na intervjuu sa novinarima CINS-a.
Dragan Klisura, vlasnik firme Hidro-Tan, koja se bavi izgradnjom malih hidroelektrana, te suvlasnik u firmi Eco Energo Group, u kojoj vlasništvo ima i Nikola Petrović, kum predsednika Srbije Aleksandra Vučića, u intervjuu za CINS prvi put javno govori o svojim poslovima. Klisura, koji nije bio dostupan za intervju u trenutku pisanja teksta o nastanku Eco Energo Group, naknadno je pristao da novinarima CINS-a ispriča svoju verziju nastanka firme. Intervju je rađen krajem jula 2018, a Klisurini odgovori su stavljeni u kontekst onoga što su novinari CINS-a prikupili kroz dokumentaciju i razgovore sa izvorima 

Dragan Klisura se na sastanku pojavio tačno u zakazano vreme, u tamno plavom kariranom Barbolini sakou, koji po dizajnu podseća na one koje nose predsednici Vučić i Erdogan, sa sportskom verzijom sata švajcarske luksuzne marke Longines. U prostorije Nezavisnog udruženja novinara Srbije u Resavskoj ulici u Beogradu je došao noseći u ruci belu fasciklu u kojoj se nalazilo samo jedno – odštampan tekst koji je Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) objavio u julu ove godine. U njemu su opisani počeci firmi koje se bave malim hidroelektranama, Hidro-Tan i Eco Energo Group, u kojima je Klisura u potpunosti ili delom vlasnik. Tako je u Eco Energo Group jedan od njegovih partnera i Nikola Petrović, kum Aleksandra Vučića, predsednika Srbije.

Istraživanje CINS-a pokazalo je kako su menadžeri nekadašnjeg jugoslovenskog građevinskog giganta, firme Energoprojekt, uz krivičnu prijavu za zloupotrebu položaja i pranje novca koja je kasnije odbačena, izgradili ovu firmu dok je posao izgradnje malih hidroelektrana još bio u začetku, za vreme vlasti Demokratske stranke i njenih koalicionih partnera.

 

Zgrada firme Hidro-Tan na Novom Beogradu

Zgrada firme Hidro-Tan na Novom Beogradu

Foto: CINS

Samo u 2017. godini Klisurin Hidro-Tan je imao prihode nešto veće od 10 miliona evra. On kaže da je pare zapravo počeo da pravi u Americi gde „nije bio painter (farbar)” već je „vodio mehanizaciju” a vratio se „jer je patriota”:

„Ljudi posegnu za novcem, a onda pate za otadžbinom, razumete? Stalno misle, pričaju o Srbiji, a žive tamo”.

Navodi da je u posao sa malim hidroelektranama ušao „zato što je pametan”.

„Zato što je to posao koji dolazi, je l’ tako? Po katastru ima 800 i nešto predviđenih elektrana. Treba da znate da male hidroelektrane nije izmislila ni ova vlast, ni prethodna, nijedna druga, nego ih je Evropa naterala”, kaže Klisura.

Novinari CINS-a su u više navrata pisali o izgradnji malih hidroelektrana u Srbiji. Kako bi ispunila obavezu prema Energetskoj zajednici da do 2020. godine ima 27% potrošnje energije iz obnovljivih izvora, Srbija se odlučila za gradnju malih hidroelektrana, od kojih bi država struju po subvencionisanim cenama kupovala 12 godina. Taj projekat nije realizovan onako kako je planirano, između ostalog zbog toga što su lokacije koje je Ministarstvo energetike dodeljivalo bile bazirane na zastarelim podacima, prema katastru iz 1987. godine, ali je ipak izgrađen značajan broj novih elektrana. Do trenutka objave ovog teksta, 141 elektrana je imala status povlašćenog ili privremeno povlašćenog proizvođača.

Među povlašćenim proizvođačima je i firma Eco Energo Group, lider u oblasti obnovljivih izvora u Srbiji sa sedam malih hidroelektrana. Jedan od vlasnika Eco Energo Group je i kum predsednika Vučića, Nikola Petrović. Prema istraživanju CINS-a, firmama povezanim sa Petrovićem i njegovim poslovnim partnerima je u periodu 2013-2017. isplaćeno nešto više od 10 miliona evra. Klisura je njen vlasnik, zvanično, postao u martu 2008. godine kada su sa njim u firmu ušli i Pavle Tomašević i Ranko Božović, menadžeri Energoprojekta. Međutim, u istom trenutku, prema dokumentaciji iz Agencije za privredne registre, oni su svoje udele prodali firmi sa Britanskih Devičanskih Ostrva, Eco Energo Group Corporation. Ovo je jedan od razloga zbog čega je u krivičnoj prijavi podnetoj protiv njih sumnjano da su zapravo vlasništvo samo sklonili na of šor firmu sa koje je kasnije u srpsku Eco Energo Group uneto 532 hiljade evra i 265 hiljada dolara.

Klisura govori da to nije važno, dokumenta koja su mu novinari pokazali odbacuje i dovodi u pitanje njihovu autentičnost, iako je reč o zvaničnoj dokumentaciji prikupljenoj iz poslovnog registra i tužilaštva.

„Što to ja moram da objašnjavam što sam prodao? Prodao sam jer sam razmišljao
pametno.(…) Ja nikad pare nisam iznosio odavde. I dan danas ja unosim, i mnogo sam uneo para u ovu zemlju, i danas unosim”.

Ipak, Klisura je u nastavku razgovora rekao i da je udeo zapravo prodao Nigerijcima.

Zavisna firma EnergoprojektaEnergoprojekt Oprema je imala 40% udela u firmi Energo Nigerija i u njoj je, prema dokumentaciji do koje je došao CINS, zastupnik bio Pavle Tomašević.

Međutim, ovo je u suprotnosti sa onim što su u policiji izjavljivali Tomašević i Svetlana Gregović, nekadašnja finansijska direktorka Energoprojekt Opreme, koji nisu spominjali nigerijsku firmu. Tomašević je tvrdio kako je on predložio izvesnom Matthew Charles Stokes da uloži novac u posao sa malim hidroelektranama i da je Stokes osnovao ofšor firmu Eco Energo Group Corporation. Gregović je čak navela da se u Londonu sa njim susrela i da ju je zamolio da potpiše ugovor kojim je Eco Energo Group Corporation sa Britanskih Devičanskih Ostrva kupila udele u srpskoj Eco Energo.

Suočen sa tim informacijama, Klisura je rekao da je Matthew Charles Stokes zapravo „napravio papire, u tom smislu je osnovao”. Na konstataciju da je Tomašević rekao za Stokes-a da je on bio osnivač, Klisura je rekao: „pa dobro, ako kaže Pavle da jeste – onda jeste”.Ubrzo nakon toga, postavši svestan da njegova verzija događaja nije u ravni sa onim što je, na primer, Tomašević izjavio policiji, Klisura je rekao da pitanje oko promene vlasnika nije bitno.

Na sličan način Klisura je branio ono što je sam izjavljivao u policiji, a što se nije poklapalo sa papirima koje su novinari CINS-a našli pregledajući dokumentaciju firme u Agenciji za poslovne registre. Tako je policiji izjavio da nakon izlaska iz Eco Energo Group više nije imao upliva u nju niti je znao da li je i u kom iznosu bilo uplata na njen račun. Prema podacima iz poslovnog registra, Klisura je kao zastupnik firme sa Devičanskih Ostrva potpisivao ugovore kojima su date pozajmice srpskoj firmi Eco Energo. Nakon što of šor firmi taj novac nije vraćen, ona ih je iskoristila da u Eco Energo Group poveća kapital.

Klisura je na ovo reagovao tako što je prvo tražio da vidi da li je on potpisao te ugovore, rekavši da ako je on potpisao onda je znao za uplate, zatim je pokušavao da demantuje ono što je rekao policiji tvrdeći da nije baš rekao uplate. Kad su mu novinari CINS-a pročitali taj deo izjave koju je i sam potpisao, postavio je pitanje: „A šta je sporno ovde?”.

„Što ja vama da odgovorim jesam imao ili nisam imao (upliva)? Eto sad na to neću da odgovorim, jer ja ne znam što je bitno, evo neka bude po vama, kako vi želite… ali što je bitno?”.
 

Petrović mi samo smeta

Eco Energo Group je vlasnik sedam malih hidroelektrana koje se nalaze u Opštini Crna Trava na jugoistoku Srbije. Prva elektrana, Tegošnica, puštena je u rad krajem aprila 2010. godine kada ju je svečano otvorio tadašnji ministar za energetiku, Petar Škundrić, kadar Socijalističke partije Srbije. Ova elektrana jedan je od pokazatelja isprepletanih veza između Energoprojekta, Klisure i njegovih saradnika. Iako se na sajtu Klisurine firme Hidro-Tan među referencama nalazi Tegošnica, istina je malo drugačija. Tegošnicu su gradili radnici Energo Management-a, firme u posrednom vlasništvu Energoprojekt Opreme, odnosno Energoprojekt Holdinga. Klisura je, prema izjavi koju je dao policiji, bio zaposlen u Energo Management-u sve do 2010. godine.

Na pitanje zbog čega Hidro-Tan navodi na svom sajtu da je on izgradio Tegošnicu, Klisura kaže da su je oni završili.

„Šta vam znači ta referenca? Pa mi imamo 20 hidroelektrana (izgrađenih – Hidro-Tan je gradio elektrane i za druge, prim.aut). Tegošnicu nigde nismo dostavili kao referencu”.

Na konstataciju novinara da je ima na sajtu Hidro-Tana u referencama, Klisura je nastavio: „To je sa sajta. Na primer na tenderu, šta će mi referenca? To mi je najgora elektrana, najlošija. (…) Nigde ja nijedan posao nisam uzeo sa tom referencom, nikome naštetio jedan evro sa time što je neko na sajtu stavio”.

Tegošnica je zanimljiva zbog još jedne stvari. Na pitanje zbog čega je, dok je ova elektrana još bila u izgradnji, tamo dovodio Nikolu Petrovića, Klisura je to prvo negirao, rekavši da ga on uopšte nije znao u tom periodu. Kasnije je ipak ostavio mogućnost da su Petrović i Nenad Kovač, poznat po nadimku Neša Roming, dolazili zajedno.

„Pa Nikola Petrović je došao zajedno sa Kovačom, sa njima da kupe udele tada. Koji je to bio datum? Ja nemam pojma, ne znam. Da kupi udele, tada su došli da vide. Kada su oni rešili da kupe, kad su bili pregovori oko udela, razumete?”, kaže Klisura.

 

Iz EPS-a me molili da se prijavim na tender

U tekstu Od nigerijske šeme do tajne milionske EPS nabavke, CINS je pisao i o tenderima EPS-a na kojima je Klisurin Hidro-Tan kao jedini ponuđač dobio gotovo pet miliona evra za obnovu malih hidroelektrana. Cene pojedinih radova bile su više od onih iz procene EPS-a, pa je razlika između procenjene i ugovorene cene jednog od ugovora iznosila 418.872 evra.

Klisura se osvrnuo i na taj deo teksta, rekavši da su njega u EPS-u molili da se prijavi na tender „jer znaju koliko imaju problema sa drugim firmama, jer znaju da će Hidro-Tan sve da uradi”.

„Ja sam se svađao sa mojim inženjerima, nisam hteo da idem baš zbog tih pisanja, jer će svi da kažu ’au vidi uzeo Hidro-Tan’. Mi imamo štetu od toga, ja nemam tu profita”.

Iz EPS-a ranije nisu odgovorili na pitanja CINS-a o ovim tenderima.

Prema Klisurinim rečima, Nikola Petrović je prijatelj sa Kovačom i njih dvojica su zajedno otkupili udeo u Eco Energo. Kako kaže, oni su tada uložili oko 900 hiljada evra i na osnovu toga je uzet kredit kod banke za izgradnju malih hidroelektrana. Prema dokumentaciji iz poslovnog registra, Kovačeva firma Roaming Electronics je zvanično postala vlasnik Eco Energo Group u martu 2010. godine sa kapitalom od oko 913 hiljada evra. Kao kapital su računate pozajmice koje je Roaming davao firmi Eco Energo, a koje ova nije vratila.

Nikola Petrović se, bar formalno, u tom trenutku nije vodio kao vlasnik Eco Energo Group već je u novembru 2010. postavljen za njenog direktora.

Klisura je naveo da kada je Petrović postavljen za direktora Elektromreža Srbije, da ga je on oštetio jer je time mnoge poslove koje je ranije radio sa EPS-om izgubio. CINS-ovo istraživanje iz jula ove godine pokazuje da je EPS sa Hidro-Tanom samostalno ili kao delom konzorcijuma zaključio ugovore vredne više od deset miliona evra.

„Ja imam štetu od vas što pišete da sam ja vezan za njega, ja imam štetu što me povezuju sa njim. Pa ja sam od mnogih poslova odustao. Od EPS-a sam se skroz povukao. Ove EPS-ove, još toliko mogu posla da uzmem. Ja biram poslove jer nemam ja taj problem da meni Nikola pomogne, nego ja njemu mogu da pomognem. O poslu govorim. Pa šta će meni Nikola?”

Nikola Petrović i Nenad Kovač nisu odgovorili na pitanja koje im je novinarka CINS-a poslala.
 

To sam sve ja napravio

Klisura je tokom intervjua više puta isticao svoju sposobnost i važnost, između ostalog i u stvaranju Eco Energo Group i njenih hidroelektrana. Na pitanje zbog čega ne izađe iz suvlasništva sa Nikolom Petrovićem ukoliko mu smeta što ga povezuju sa njim, Klisura je odgovorio pomalo uvređeno.

„Ja sam to sve napravio, jer to bez mene ne bi postojalo, razumete? Ne bi postojalo, apsolutno, to sam ja sve napravio. Sve sad treba da prodam, je l‘ tako? Da mene pobede?”

On kaže i da je elektrana Rekovići, koja se gradi u Priboju, poslednja u kojoj učestvuje kao vlasnik, da su ga Kovač i Petrović terali da ulaže i dalje ali da on ne želi. Jedan od razloga za to je što misli da se zbog Petrovića, koji je kao javna ličnost i kum predsednika Vučića u žiži javnosti, sve odugovlačilo i proveravalo više puta.
Da bi se mala hidroelektrana izgradila, potreban je niz dozvola od različitih državnih institucija.

 

Zbiljić je na ispumpavanju Tamnave izgubio preko milion evra

Dragan Klisura je u intervjuu za CINS prvi put govorio i o tekstu Balkanske istraživačke mreže (BIRN) iz 2015. godine o tenderu za ispumpavanje vode iz poplavom natopljenog kopa Tamnava – Zapadno polje. Pobednik ovog tendera je bio konzorcijum Energotehnika Južna bačka, iako, kako je BIRN pisao, Južna bačka nije imala iskustva u ovoj oblasti, a na čelu joj je bio Dragoljub Zbiljić, za koga će se kasnije ispostaviti da je povezan sa vladajućom Srpskom naprednom strankom. Zbiljić je u poslu ispumpavanja angažovao i Klisurin Hidro-Tan.

Klisura kaže da Zbiljića nije znao pre toga, ali da je tadašnjem direktoru EPS-a Aleksandru Obradoviću i ministru energetike Aleksandru Antiću rekao da moraju da podrže Zbiljićevu ponudu. Kaže da je njegova ponuda bila preko 15 miliona evra, a da su sledeću od 37 miliona evra dali Energoprojekt i jedna nemačka firma. Razlog da podrži Zbiljića je, kako kaže, što je radio u Energoprojektu pa je znao da „oni neće ovako ovo da rade, jer ovo mora da se radi, mora da se pumpa, da budu ljudi 24 sata” .

„Znate što su oni mene tada pronašli? Zato što nisu imali cevi pa se neko setio od njih. Znači nije mene Nikola (Petrović prim.aut) jer on isto nije mogao da Hidro-Tan forsira. Niti sam ja tražio od njega. Nego su im trebale cevi. Trebao im je neko ko može odmah da radi sa mašinama. Ja sam tako radio i pomogao.“

Prema Klisurinim rečima, Zbiljić je u ovom poslu izgubio preko milion i po evra: „Ali je izgurao posao. I to sam rekao Antiću i Vučiću sam lično rekao, to ima da ispumpamo. Nema tu šta”.

Aleksandar Antić nije odgovarao na pozive i upite novinarke CINS-a za komentar. Aleksandra Obradovića nije bilo moguće pronaći na kontakte poznate redakciji CINS-a.

U poslednje vreme, jedna od vodećih ekoloških tema u Srbiji je izgradnja malih hidroelektrana u zaštićenim područjima. Predvodnik protesta protiv ovakve izgradnje je grupa Odbranimo reke Stare planine koja samo na društvenoj mreži Facebook broji više od 60 hiljada članova. Upravo je na Staroj planini, na Crnovrškoj reci, Hidro-Tan gradio malu hidroelektranu Mezdreja.

Klisura kaže da njegova firma tu radi za investitora, ali ne učestvuje u vlasništvu. Prema njegovim rečima, izbegava vlasništvo nad malim hidroelektranama koje su u zaštićenim područjima i o tome misli sve najgore. Tako je, kaže, hteo da gradi hidroelektranu Đorov most koja se nalazi u okviru Nacionalnog parka Kopaonik. Međutim, odustao je zbog mogućih reakcija javnosti jer „nismo hteli Nikolu da uplićemo u to, to je problem, to će da pišu novine”.

„A ja sam mogao, znači ja koji imam nešto, reference, pare, veze. Ja sam rekao nećemo to da uradimo”.


Generalno, o malim hidroelektranama Klisura nema loše mišljenje: „Prvo sve ovo ulaganje, morate da znate da je 70% u Srbiji završilo od novca i završavaće. Znači, sve pare koje mi pravimo, ja nemam interes sad da ih nosim negde. Nego vrtiš, ulažeš dalje i to je korist za Srbiju, za društvo, i za tebe, i za mene, i za našu decu”.

Iako izveštaji Zavoda za zaštitu životne sredine ukazuju i na štetan uticaj malih hidroelektrana na reke i prirodu, Klisura to odbacuje, smatrajući da je veći uticaj vetroparkova nego malih hidroelektrana.

„Oni više zagađuju, oni više prave problema, menjaju klimu. Hidroelektrana ništa ne menja”.

Za ljude koji ga kritikuju ili samo pišu o njemu i njegovim firmama, Dragan Klisura ima prosto objašnjenje – mrze ga. Bilo da je reč o Veliboru Zlatkoviću, putaru iz Crne trave koji je protiv njega podneo prijavu zbog pretnji koja je kasnije odbačena, ili pak nekadašnjem članu Upravnog odbora Energoprojekta, Jovanu Koroliji, koji je za CINS otvoreno pričao o tome kako je nastala Eco Energo Group.

Novinari CINS-a koji su pisali tekst i koju su ga intervjuisali, prema Klisurinim rečima, takođe ga mrze. Na vratima, pre pozdrava, Klisura je završio u istom stilu:

“Bilo mi je zadovoljstvo. I nemojte da se mrzimo, nemojte”.

 


Priča je nastala u okviru projekta koji je sufinansiran iz budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Rad CINS-a od novembra 2018. do septembra 2019. podržava Švedska u okviru programa Beogradske otvorene škole „Civilno društvo za unapređenje pristupanja Srbije Evropskoj uniji“

Autori:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
2 Komentara
Najstarije
Najnoviji Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Jova Janjic
Jova Janjic
04 feb 2019 00:15

Oce li vas gazda sto vam legalizovao firmu da izgradi mini hidroelektranu …iz svoje kanalizacije…pa nek tamo ubira lovu…ne od narodne vode Bogom dane.

Igor
Igor
09 okt 2021 14:17

Narode Srbije, lokalno stanovništvo. Porušite im sve hidroelektrane pa neće više pljačkati gradjane Srbije, iznosti i prati novac i vršiti utaje poreza.

Gradjani više neće plaćati u okviru računa za struju tim lopovima i računi će biti manji.

Takođe ćete osloboditi prirodu Srbije ponovo da diše i da ne presuše sve reke.

Tagovi

Povezano