Istraživačke pričePrekogranični organizovani kriminal
11. apr 2014.

Ostrvo Sveti Nikola paravan za šverc cigareta

Crna Gora je sada ponovo zemlja koja švercuje cigarete. Logistička baza za šverc cigareta tokom 2012. i 2013. godine bilo je malo ostrvo nedaleko od Budve na kojem su bili smešteni šverceri iz Italije tokom boravka u Crnoj Gori

Rano uveče 15. aprila 2012. godine, luka Bari u Italiji primila je preko radija hitan poziv za pomoć. Poziv su uputila dvojica Italijana koji su javili da su imali nesreću na moru.


Pronađeni su dva sata kasnije plutajući na splavu za spašavanje. Spasiocima su rekli da su tog jutra krenuli u ribolov svojim brodom, Jeanneau, iz južne italijanske luke Brindisi. Sudar ih je prisilio da napuste brod.


Dve nedelje kasnije, hrvatska pomorska policija je pronašla Jeanneau, osam metara dugački plavo-beli brod, kako pluta 500 kilometara severno od Barija na drugoj strani Jadranskog mora. Bila je u blizini malog ostrva Sveti Andrija uz obalu Istre, na severu Hrvatske. Na njemu nisu pronašli ni mrežu ni ribarske štapove.

 

Umjesto toga, pronašli su 1.600 kartona cigareta brendova FM i LM.


Italijanska policija je postala sumnjičava i proverila je sve telefonske pozive sa njihovih mobilnih telefona. Otkrili su da Italijani nisu bili iskreni u razgovoru sa policijom. Lista telefonskih poziva je pokazala da su pre nesreće bili u Crnoj Gori, a ne u Brindisiju.


Ovo otkriće je pokrenulo osamnaestomesečnu istragu koja je u septembru 2013. godine dovela do hapšenja i pritvaranja 42 osobe zbog krijumčarenja cigareta.


Policija je otkrila da su cigarete dolazile sa druge strane Jadranskog mora iz Crne Gore, te da je krijumčarenjem u motornim brodovima upravljala kriminalna grupa. Izgledalo je kao da se istorija ponavlja.


U kasnim 1990-im, krijumčarenje cigareta je bio državni posao u Crnoj Gori. Svake noći na desetine velikih brzih motornih brodova pretovarenih cigaretama prelazili su dvosatni put s jedne na drugu obalu. Dva italijanska kriminalna sindikata, napuljska Camorra i Sacra Corona Unita (Sveta ujedinjena kruna, iz regije Apulja na jugoistoku Italije) vodile su posao, dok su crnogorske firme obezbeđivale cigarete.


Crnogorski premijer Milo Đukanović kasnije je priznao ovaj posao, ali i da je on bio nužan kako bi zemlja preživela ekonomski embargo. Pod pritiskom, vlada je kasnije zaustavila ovaj nezakoniti posao.


Međutim, Crna Gora je sada ponovo zemlja koja švercuje cigarete.


Niko ne zna koliko dugo je ponovljeni šverc trajao, ali je sigurno da je operacija bila u mnogo manjem obimu nego u zlatnim danima šverca – neka od imena iz novog slučaja su veterani iz prethodnog perioda, a i ostala imena umešanih su takođe poznata od ranije.

 

Ostrvo Sveti Nikola kao baza


Prema rečima Guardia di Finanza, italijanske finansijske policije, malo ostrvo Sveti Nikola, koje se nalazi preko puta turističkog središta Budve, služilo je kao logistička baza tokom 2012. i 2013. godine, a moguće je i duže. Krijumčari koji su prevozili cigarete do obale italijanske pokrajine Apulja boravili su na ostrvu tokom svog boravka u Crnoj Gori.


Od 2007. do 2010. godine ostrvo je bilo u vlasništvu firmi u vlasništvu srpskog biznismena Stanka Subotića. Subotićevo ime se često u medijima dovodilo u blisku vezu sa crnogorskim švercom cigareta. On i njegov prijatelj (i crnogorski premijer) Milo Đukanović optuženi su da su pomagali italijanskim kriminalnim grupama da švercuju cigarete u Italiju. Đukanović je optužbe izbegao zahvaljujući imunitetu koji je stekao kao šef države, dok je Subotić oslobođen optužbi 2013. godine. Međutim, Subotić se još uvek suočava sa optužbama u Srbiji u vezi sa švercom cigareta.


Subotić je ranije planirao da sagradi luksuzno letovalište i marinu na ostrvu Sveti Nikola. Umesto toga suočio se sa problemima sa otplatom kredita Prvoj banci u vlasništvu porodice Đukanović.


Jedini pristupačni deo ostrva je u privatnom vlasništvu, a njegovi prethodni vlasnici, uključujući i Subotića, čvrsto su kontrolisali ko je imao pravo na posetu. Iz Budve, koja je udaljena jedan kilometar, bilo je teško videti šta se događa.


Iako je uglavnom nenaseljeno, ostrvo nije bilo potpuno napušteno. Crnogorska firma Yachtmaster posluje tu kao servis za popravku brodova. Prethodni vlasnik je iza sebe ostavio delimično izgrađen hotel sa podrumom.


Italijanska policija kaže da su poslovni prostor u luci kao i hotelski prostor korišteni za krijumčarenje, na osnovu podataka praćenja koje su prikupili sa broda. Nije jasno koliko je dugo operacija šverca trajala, ali policija smatra se možda radilo o godinama.


Yachtmaster firma je registrovana u martu 2007. godine, istog meseca kada je Subotić kupio ostrvo. Vlasnik firme Yachtmaster je Željko Perović, serviser iz Budve. Prema rečima italijanskih istražilaca, čovek imena Željko je bio ključna crnogorska veza u operaciji šverca, a dokazi ukazuju na to da se radi o istoj osobi. Šverceri su često pozivali broj mobilnog telefona koji koristi Željko Perović, a njegovo ime se pojavilo i na komadu papira pronađenom u novčaniku jedne od uhapšenih osoba. Perović se i dalje javlja na isti broj telefona, ali je odbio dati komentar za novinare OCCRP-a.


Za razliku od italijanske policije, crnogorska policija nije nikoga uhapsila ni optužila, a nema dokaza ni da sprovodi istragu. Italijanska policija nije sarađivala sa crnogorskom policijom tokom nedavne akcije.


Ostrvo je promenilo vlasnika, nakon što Subotićeve firme nisu otplatile kredite Prvoj banci. Vlasništvo je prešlo na firmu sa Britanskih devičanskih ostrva, a zatim na firmu sa Paname. Obe zemlje omogućavaju firmama da sakriju stvarni identitet vlasnika.


Međutim, jedna osoba može znati ko je sadašnji vlasnik ostrva: crnogorski ministar poljoprivrede, Petar Ivanović.


Sadašnji vlasnici su dali upute firmi sa Paname da važne poslovne dokumente pošalje poštom na Ivanovićevu kućnu adresu u Crnoj Gori. OCCRP je otkrio i da postoji veza između uhapšenog narko bosa Darka Šarića i Ivanovićevog zaposlenika od poverenja, koji radi kao direktor firme u Šarićevom vlasništvu.


Ivanović je blizak i sa premijerom i nedavno ga je Đukanovićeva vlada imenovala u Savet za strane investicije kojim predsedava Đukanović. Šarić je 2009. godine pomogao Subotiću garancijom za kredite njegovih firmu u Prvoj banci. Šarić je takođe deponovao milionski iznos po veoma niskoj kamatnoj stopi u Prvoj banci. Banka je tada bila u velikoj krizi i hitno joj je bio potreban novac kako bi mogla izvršavati obaveze prema klijentima.

 

Put u raj

 

Novinarka OCCRP-a posetila je ostrvo u augustu 2013. godine. Servis za popravku radio je sa nekoliko prisutnih brodova; ulaz u kompleks bio je blokiran mrežom koja je zaklanjala pogled prema unutra.


Na drugom delu ostrva nalazio se restoran i nekoliko barova. Novinarka OCCRP-a je pitala radnike u baru kako bi mogla otvoriti kafić na ostrvu. Dali su joj broj mobilnog telefona Đukanovićevog šefa obezbjeđenja.


Mesec dana kasnije, hapšenja su prekinula operaciju šverca.


Šefa obezbjeđenja je Vanja Ćalović, direktorka lokalne nevladine organizacije MANS, videla sa Stankom Subotićem koji je nedavno posetio Crnu Goru, a njihova fotografija se pojavila u lokalnim novinama.


Prema dokazima koje je prikupila policija u Italiji, operaciju krijumčarenja nisu ometale crnogorske vlasti, a barem jedan policajac koji je dolazio na ostrvo bio je podmićen.


Ovo je najnovija operacija koja pokazuje duboke veze između biznisa, organizovanog kriminala i vlasti u ovoj maloj državi. Zbog brojnih skandala pojedinci kažu da Crnom Gorom vlada kriminal pod krinkom pravnedržave.


Operacija krijumčarenja

 

Italijanski sudski dokument na 200 stranica detaljno opisuje kako su radili krijumčari. Informacije se zasnivaju na praćenju GPS sistemom, uređajima za prisluškivanje koje je policija tajno postavila na brodove, presretnutim pozivima i direktnim praćenjem od strane italijanske policije.


Italijanska policija je prisluškivala određeni broj razgovora između članova grupe, koji su se često odnosili na dogovaranje o pojedinostima operacija krijumčarenja – od čega je mnogo toga banalno.


Na primer, razgovor iz decembra 2012. godine, koji je počeo odmah nakon podneva, otkriva da krijumčari na brodu razgovaraju kako da maksimalno povećaju tovar cigareta. Jedan osumnjičeni insistira da ima dovoljno prostora za 100 kartona: „Ovde ima prostora, Mario…100 komada mora da ide!“ Drugi mu je odgovorio da ga ne smeju da pretovare jer onda neće ploviti dobro. „Osnovno je da brod ide dobro.“


Čak su pokušali i da naguraju kartone cigareta unutar zidova broda. „Sad moramo da pokušamo da natovarimo sve iznutra“ da bi preživeli put do Brindisija. „Stavimo ih ovde, polako napravi ležište“, rekla je jedna osoba. „Noćas ćemo pokušati i videti kako ide“, odgovorila je druga osoba.


GPS je omogućio policiji da prati njihovo kretanje u italijanskim i crnogorskim teritorijalnim vodama.


Na primer, istog tog dana u 17:27 sati, brod je napustio pristanište ispred poluizgrađenog hotela na Svetom Nikoli i krenuo ka severu. U 19:39 časova stigao je do improvizovanog pristaništa u zalivu Trašte na crnogorskoj strani, koje se nalazi u blizini kamenoloma do kojeg se može doći samo jednim zatvorenim putem. Ta lokacija je tada bila, a i sada je deo projekta zaliva Luštica, zajedničke inicijative holding kompanije Orascom Development i vlade Crne Gore. Ovo pristanište treba zameniti luksuzna marina.


Krijumčari su se zadržali tamo skoro 90 minuta, gde su natovarili još kartona cigareta. U 20:03 časova krenuli su nazad na Svetog Nikolu, gde su čekali da se vreme poboljša kako bi mogli da krenu za Italiju.


Prema policijskoj dokumentaciji, brodovi su redovno prelazili put između Crne Gore i Apulje, često i više njih odjednom. S vremena na vreme, policija bi presrela brodice, zaplenila cigarete i uhapsila švercere. Na primer, krajem januara 2013. godine, policija je uhvatila dva broda puna cigareta dok su prilazili obali. Na jednom brodu policija je otkrila 139 kilograma ilegalnih cigareta, a na drugom 150 kilograma. Međutim, nisu mogli pratiti sve brodove.

 

Crnogorska veza

 

U maju 2013. godine, policija je pratila GPS sistemom i postavila uređaj za prisluškivanje na jednom brodu usidrenom na Svetom Nikoli. Prisluškivali su osumnjičene kako pokušavaju da reše probleme sa radio komunikacijom kako bi se mogli sigurno vratiti u Italiju.


Prema prisluškivanim razgovorima, Željko, vlasnik servisa, pomagao je sa navigacijom. Obavestio je prisutne da je navigacijsku opremu obezbedio Antonio Prudentino.


Njegov otac, Francesco Prudentino, prema rečima policije, bilo je poznato ime iz dana šverca 1990-ih. Njegovo ime se navodi u poznatoj optužnici iz Barija. Prema italijanskoj policiji, Željko je bio jedan od njegovih najpouzdanijih ljudi u Crnoj Gori.


U maju 2013. godine, policija je prisluškivala telefonske pozive Antonia Prudentina koji se obratio Željku za pomoć da proda brod koji je bio u Crnoj Gori. U to vreme, policija je već izvršila određeni broj zaplena tako da su smatrali da su krijumčari pokušavali da se reše brodova koji su bili modifikovani da bi imali veće spremište za krijumčarenje.


Tajni snimci otkrivaju da je Antonio kontaktirao Željka, 22. maja, sa javne telefonske govornice u Ostuniju, u Italiji. Antonio je prvo pitao Željka da li je ilegalni posao još uvek u toku, a Željko je potvrdio da jeste.


Zatim je pitao da li je račun za rad na brodu podmiren. Željko je odgovorio: “Da, sve je plaćeno…nema problema.”


Željko je za grupu odigrao ključnu ulogu u Crnoj Gori prikupljanjem cigareta u vreme kada su Italijani bili zabrinuti da neće moći zadovoljiti hitnu potražnju za duvanom.


Krijumčari u Italiji su zarađivali između 570 eura i 600 eurapo kartonu, u gotovini.


Ne samo da je Željko pomogao sa snabdevanjem, on je i savetovao krijumčare. U jednom trenutku su se bojali da im je finansijska policija, Guardia di Finanza, na tragu i posavetovali su se sa Željkom. Tajno snimljene poruke od 16. februara 2013. godine otkrivaju da je jedan krijumčar poslao SMS poruku u kojoj kaže da mu njegov prijatelj Željko savetuje da uskladišti duvan na sigurno mesto i da sačeka da se situacija malo ohladi.

 

Nema razloga za strah od policije

 

Prema razgovoru koji je snimljen 19. maja 2013. godine crnogorska policija je vršila kontrolu na ostrvu što je značajno ograničilo aktivnosti krijumčara. Prema transkriptu, jedan krijumčar se žalio, „Ne mogu ništa da radim… ni čašu vode da popijem ili bilo šta drugo.“


U to vreme, jedan brod je već bio potpuno natovaren cigaretama, samo je trebalo obezbediti dovoljan broj kanistera sa benzinom kako bi mogli da krenu na put. Zbog policije, grupa je odlučila da utovara tek nekoliko kanistera istovremeno, kako bi izbegli pažnju.


Tri dana kasnije, italijanska policija je uhvatila razgovor o navodnom davanju mita policajcu koji je dolazio na ostrvo. Na jahti u vlasništvu ovog policajca urađeni su značajni radovi. Primio je i “poklone” – kanistere pune benzina kako bi zažmurio na aktivnosti na ostrvu.


Crnogorski saradnik je umirio svog italijanskog kolegu rekavši da taj policajac „ima jahtu vrednu 20.000 evra za koju nije potrošio ni cent…ruka ruku mije.”

Istraživanju su doprinijeli Dejan Milovac (MANS) i Lorenzo Bodrero (IRPI)

Autor:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
1 Komentar
Najstarije
Najnoviji Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
ARSA-RUS
ARSA-RUS
13 apr 2014 20:31

Privet, Černogoriя! ARSA-RUS

Tagovi

Povezano