Njegovom ujaku su posekli oko tri hektara, bratu oko sedam hektara, ali njegova šuma još opstaje:
„Par nas koji smo u Leposaviću, tu smo blizu i branimo, ne damo”, kaže Goran i dodaje u šali: „Znači za kazan za rakiju ne može da naseče drva”.
Ipak, on se boji da njegovi unuci neće znati šta je bukva – i nije jedini. Ratomir Mijajlović misli da su meštani Jelakca praktično ostali bez drva.
„Bog zna koliko je posečeno. Nekad je bila milina da pogledaš, a sad je ružna slika šta je ostalo”, priča Dragan Savić.
„Od šume nema ništa. Nekada ako si hteo da nasečeš drva nije ti branio niko, ali to je bilo za ogrev, a sad se prodaju drva, pa seče gde ko hoće”, objašnjava Dragica Milutinović.
Neki poput Jelene Savić misle da zbog ilegalne seče šuma u budućnosti neće imati vode za piće.
Rosa Mijajlović se sa setom seća kako su nekada brda izgledala.
O količini posečenog drveta uz administrativnu liniju Srbije i Kosova, posledicama po životnu sredinu kao i ceni koju Srbija zato mora da plati čitajte OVDE.
Prijavite se na newsletter.
Hvala vam što prenosite tekstove CINS-a! Uz to je potrebno da navedete da ste priču preuzeli od Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, kao i link ka tekstu koji prenosite.
Više informacija: cins.rs/uslovi-koriscenja/
Ostavi komentar