„Ne znam“ „Ne sećam se“, „Nije me zanimalo“ „Nisam imao uvid“, bili su najčešći odgovori Marka Miškovića, koji je tokom današnjeg izlaganja pred Specijalnim odeljenjem Višeg suda u Beogradu naveo da je najvažnije odluke u preduzećima u njegovom vlasništvu donosio otac. Svoje zanimanje za porodični posao, Mišković je svodio na finansiranje fudbalskih klubova i produciranje filmova, o čemu je govorio prethodnog dana.
Ispitivanje u kome su učestvovali advokat odbrane Zdenko Tomanović, zamenica tužioca Tamara Ristić i članovi sudskog veća često su prekidale rasprave na relaciji tužilac-branioci. Mišković je insistirao da odgovara na pitanja uprkos savetima advokata, dok je predsednik veća podsećao na pravila ponašanja.
Tomanović: Da li ste vi vlasnik strane Mere (Mera Investement Fund prim.aut) ?
Mišković: Koliko je meni poznato, nisam.
Tomanović: Da li ste Vi vlasnik domaće Mere (Mera Invest d.o.o prim. aut)?
Mišković: Nisam.
Tomanović: Kada je osnovana srpska Mera, ko donosi odluke u tom preduzeću?
Mišković: Neke odluke ja, neke direktor firme.
Sa tužiocem… O optužnici
Zamenica tužioca Tamara Ristić pokušala je da kratkim pitanjima dođe do odgovora koji bi odgonetnuli ulogu Marka Miškovića u događajima za koje ga tereti optužnica.
Ristić: Ko je vlasnik Mere Invest d.o.o?
Mišković: Vlasnik srpske mere je kiparska Mera.
Ristić: Ko je vlasnik kipraske Mere?
Mišković: Koliko je meni poznato druga firma.
Ristić: Koja?
Mišković: Mislim da se zove Parmidoli.
Ristić: Da li ste vi vlasnik 100 odsto ove firme?
Mišković: Mislim da sam ja, ali nisam iimao uvid u to.
Ristić: Ko je donosio odluke u Meri invest d.o.o?
Mišković: Neke ja, neke generalni direktor
Ristić: Koje odluke ste doneli Vi lično?
Mišković: Neke kao kad smo dali pare Zvezdi, fudbalskom klubu Napredak, OFK, za filmove….
…
Ristić: U kom pravcu su bila usmerena Vaša interesovanja za putarska preduzeća?
Mišković: Isto kao što imam interesovanje za poslove mojih prijatelja.
Jemstvo u kešu ostaje državi
Sudsko veće odbilo je predlog odbrane Miroslava Miškovića da jemstvo od 12 miliona evra, dato u kešu, bude zamenjeno hipotekom na nepokretnosti u industrijskom objektu Beogradski pamučni kombinat.
− Mi znamo šta za jednog privrednika poput optuženog Miškovića znači obrt gotovog novca, za razliku od neke nekretnine koja se možda i ne koristi – rekao je sudija Vučinić obrazlažući odluku veća.
Ristić: Kako to?
Mišković: Kao kad Vi sednete sa prijateljem, pa ga pitate kako radi, kako zdravlje…
Ristić: Od koga ste dobijali te informacije?
Mišković: Nikad nisam dobijao takve informacije.
Sudija Vučinić: S kim ste tako površno razgovarali?
Mišković: Mi smo svi bili kućni prijatelji i pili smo kafu, pa pitam kako ide. O poslovanju se nisam interesovao. Sednem sa Milom, pitam kako ti ide, on kaže „Ide dobro“…
Ristić: Rekli ste da ponekad prelistate bilanse i račune?
Mišković: To nisu bili bilansi, to su bili časopisi.
Ristić: Da li ste imali uvid u finansijske izveštaje?
Mišković: Ne.
Ristić: Da li se vaše informacije iz časopisa i tih razgovora sa Milom Đuraškovićem odnose na putarska preduzeća?
Mišković: Pa, ako sedim sa svojim prijateljem koji se bavi putarstvom, pitam ga kako ide, kad sedim sa prijateljem koji se bavi filmom, pričamo o filmu, kad sedim sa tužiocem….
Ristić: Ja Vas nisam pitala za prijatelje i filmove…
Mišković: Ja sam bio vrlo precizan i korektan sam sve vreme i moje branioce zaustavljam da vas ne prekidaju…
Sudija Vučinić: Molim zamenika tužioca da ne postavlja pitanja kao da je istraga, a optuženog da ne prekida zamenika tužioca u pola rečenice.
Ristić: U iskazu od 13.12.2012, na pitanje čije je odluka bila da se udeo Mere Invest proda po toj ceni, Vi ste rekli „moga oca i mene – zajednička“.
Đuraškovićevi direktori: Sve smo radili po zakonu
Na red da izloži svoju odbranu stigao je Risto Ristić, direktor Sheer korporacije, firme u vlasništvu Mila Đuraškovića. Ristić je najpe govorio o saradnji sa Đuraškovićem koga je upoznao 1992. godine. Bavili su se istim poslom – bili su vlasnici prodavnica pića. Kako sam navodi „nije izdražao tržišnu utakmicu“, pa je 1996. godine svoj biznis priključio Đuraškovićevom i postao direktor novoosnovane firme Sheer korporacija. Ristić je naveo da je sve poslove vodio u skladu sa zakonom, da je kao predstavnik firme Sheer, jedne od vlasnika PZP Niš, učestvovao na skupštinama akcionara ovog preduzeća, da je odluke donosio samostalno, uz konsultaciju sa pravnom službom „majke firme“ – Nibens grupe.
Pometnju u sudnici izazvao je navod Ristića da mu je prilikom jednog od saslušanja u svojstvu građanina, službenik Uprave kriminaličke policije rekao da „svako ima svoju cenu“ što je ovaj protumačio kao ponudu mita. Ristić nije mogao da odgovori na pitanja sudije i tužioca o identitetu i izgledu tog službenika.
Dugogodišnji direktor PZP Niš Milutin Gašević pokušao je da objasni na koji način je Đurašković privatizovao PZP Niš, kako je formiran konzorcijum koji je kupio ostala putarska preduzeća. Gašević je istakao da je njegov odnos sa vlasnikom PZP-ova bio korektan i da je, iako se nije slagao sa pojedinim odlukama, kao odgovorno lice potpisivao ugovore i sve radio po zakonu.
Mišković: Ja sam već rekao da sam možda napravio neke lapsuse, pogotovo kad vas policija probudi u pet ujutru u stanu u kom ste sa trudnom verenicom i kaže vam da imate 15 minuta da se spremite. Morao sam trudnoj verenici da objašnjavam da se ne nervira zbog bebe. Tog dana su mi misli bile na drugoj strani.
Zdenko Tomanović: Molim tužioca da, ako već citira, predoči celu rečenicu koja je glasila: „Mog oca i mene – zajednička, ali… Znate… Ja sam… Mislim, znate kad ste u nečemu što Vas ne zanima“.
Vlasnik bez uvida
Sudija Vučinić: Rekli ste da mislite da ste bili vlasnik sto odsto firme Parmidoli.
Mišković: Nisam imao uvid u to.
Sudija Vučinić: Možete li da nam objasnite kako je to moguće?
Mišković: Ne sećam se, možda sam potpisao neki papir o učešću.
Sudija Vučinić: Koliko ste takvih firmi imali?
Mišković: Ne znam. Znate kako je kad ste klinac koga to ne interesuje, roditelji vam daju da nešto potpišete, vi to potpišete i ne obraćate pažnju.
Sudija Petrović: Vaše kazivanje ide ovako: Vi se pojavjujete kad hoćete, donosite odluke kako hoćete, tu ste, pa Vas nema…
Mišković: Jeste, ja tada uglavnom i nisam bio u Srbiji. Živeo sam u Americi i u Londonu.
Nastavak suđenja zakazan je za 16. april.
Prijavite se na newsletter.
Hvala vam što prenosite tekstove CINS-a! Uz to je potrebno da navedete da ste priču preuzeli od Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, kao i link ka tekstu koji prenosite.
Više informacija: cins.rs/uslovi-koriscenja/
Ostavi komentar