Prva stvar kada urednicima predložite temu, dobićete pitanje „A šta je tu priča?“.
Ovde nije (samo) priča o tome šta je sve SNS kupio, već kako i šta sve mogu da rade sa tim nekretninama. Naime, hitnom izmenom Zakona o finansiranju političkih aktivnosti iz 2014. godine, na inicijativu SNS-a, omogućeno je strankama da kupuju prostorije ne samo sopstvenim sredstvima, već i parama iz budžeta, odnosno, parama građana.
Da li nekretnine kupuje iz javnih ili privatnih sredstava stranka prijavljuje Agenciji tvrdnjom u zvaničnom formularu. Međutim, iz Agencije nam do danas nisu dostavili te podatke, a stručnjaci su za CINS rekli da je izvor novca jako teško proveriti.

Čini se da je veći problem to što, ukoliko kupe neki prostor parama iz budžeta i onda ga prodaju, taj novac ostaje njima. Takođe, te prostorije mogu da koriste kao garanciju za uzimanje velikih kredita.
To se i desilo u maju 2020. godine, kada su prostorije na Novom Beogradu i u Kruševcu stavili pod hipoteku kako bi uzeli kredit od dva miliona evra. CINS je još 2019. pisao o spornoj donaciji prostorija od oko 500 kvadrata u Starom Merkatoru na Novom Beogradu. Pisali smo i o prostoru u Kruševcu, koji je SNS-u, prema zvaničnim dokumentima, poklonio konzorcijum od 20 ljudi godinu dana ranije.
Kada sam u maju ove godine proveravao da li im se imovina uvećala, pored pomenutih prostorija, katastar je izbacio da su se ponovili i prostorijama na Paliću i Srpskoj Crnji.
Salaš na Paliću
Palić mi je bio posebno interesantan jer se tih nekoliko objekata i zemljište u vlasništvu SNS-a prostiru praktično usred ničega. Na samoj granici sa Mađarskom, u njivama koje su u vlasništvu države. U blizini sujedino Tresetiško jezero i čarda na njemu.
Satelitski snimak jasno je pokazivao da se u dvorištu tog salaša nalazi bazen, a da je sa njegove bočne strane parking. Na nekoliko metara odatle nalazi se još jedan set kućica, takođe u vlasništvu naprednjaka.

Kada smo se raspitivali kod kolega iz Subotice o tom salašu, gotovo da niko ništa nije znao. Pričalo se da je tamo nekakav centar za edukaciju SNS-a.
Kasnije smo saznali da je reč o Akademiji mladih lidera SNS-a kojom upravlja Fondacija za srpski narod i državu (čiji je osnivač SNS). Pretragom se mogu naći mnoge fotografije sa ovih predavanja, između ostalog bivša supruga Aleksandra Vučića, Ksenija Vučić, se na Tviteru pohvalila predavanjima koja je držala omladincima.
Urednik u CINS-u Vladimir Kostić i ja smo otišli tamo. Pored fotografija, trebalo je da salaš snimimo i iz vazduha. Tako bi najbolje mogla da se ilustruje blizina granice i nedođija u kojoj se objekat nalazi, ali i da vidimo šta se sve nalazi u dvorištu.
Pored čoveka koji je upravljao bespilotnom letelicom (popularno dronom), sa nama je kao vodič pošla osoba koja je ranije odlazila tamo.
Od Subotice se ide do centra Palića, a onda do Majkinog salaša. Put do SNS salaša nije mogao da se promaši, jer je jedino on bio asfaltiran. Tamo gde se račvao, bila je samo prašina i sitan kamen.
Naišli smo na znak upozorenja: PRIVATAN POSED – ZABRANJEN PROLAZ! Rešili smo da nastavimo. Ispred skromnijeg seta kućica i pomoćnih objekata (bez bazena) sedeli su ljudi. Vodič nam je kazao da se u tim prostorijama nalazi obezbeđenje. „To su sve ljudi iz Subotice“, tako je rekao. Nekoliko metara dalje, došli smo do glavnog dela salaša.
Velika drvena vrata bila su otvorena, otkrivajući sređeno dvorište sa bazenom u kojem je bila parkirana siva „škoda“ beogradskih tablica. Vodič je tražio da se ne zaustavljamo, već da prođemo kroz okolne njive, odakle bismo podigli dron.

Više ljudi nam je reklo da se nekada tu nalazila predratna osnovna škola. Zahtevom za pristup informacijama od javnog značaja tražio sam kupoprodajni ugovor od Ministarstva prosvete. Nisu imali podatke pa su me uputili na Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje, a ovi dalje „prebacili loptu“ na Grad Suboticu, koji takođe ne poseduju te podatke.
Nismo uspeli da saznamo ni od koga je SNS to uopšte kupio. Iako su u subotičkom odboru SNS-a obećali da će nam odgovoriti, odgovor nikada nismo dobili.
Zanimljivo je to da je jedan deo salaša u vlasništvu bivšeg predsednika Opštine Zemun i aktuelnog v. d. direktora Uprave za zajedničke poslove Dejana Matića. Taj deo, izgrađen bez dozvole, nalazi se na državnoj njivi kojom upravlja Ministarstvo poljoprivrede.
Do Matića smo nedeljama pokušavali da dođemo, ali bi svaki put dobijali isti odgovor – na sastancima je.
Nova Crnja – rodno mesto Đure Jakšića i tržnog centra naprednjaka
Dva meseca nakon Palića, u oktobru ove godine, kolega i ja smo otišli u Srpsku Crnju, najveće selo opštine Nova Crnja. Inače, u ovom mestu se nalazi rodna kuća slikara i pesnika Đure Jakšića. Međutim, mi nismo išli zbog toga.
Podaci iz katastra su pokazivali da su naprednjaci u ovom mestu postali vlasnici prostora od preko 300 kvadrata i u njemu lokala od preko 80 kvadrata.

Satelitski snimak pokazivao je da se radi o građevini neobičnog oblika – latično slovo U. Kada smo stigli tamo videli smo prizemni tržni centar načičkan malim lokalima (uglavnom zatvorenim), ispred kog se uzdizao veliki bilbord sa prepoznatljivim sloganom „Za našu decu“. U lokalu u čelu tržnog centra nalazi se Opštinski odbor SNS-a. Ostali lokali nisu u njihovom vlasništvu. Da pojasnim, to je kao kada se zgrada vodi na investitora, a stanovi na vlasnike stanova.
Zbog čega su naprednjaci kupili tržni centar i livadu iza njega baš u ovom malom mestu na srpsko-rumunskoj granici nismo uspeli da saznamo, jer niko nije želeo da nam odgovori na pitanja.
„Nevidljive“ prostorije na Novom Beogradu
Upoređivanjem kupljenih nekretnina sa godišnjim finansijskim izveštajima stranke naišao sam na višak od oko 43 miliona dinara.
Isti iznos pojavljivao se i u izveštaju DRI-ja, ali je samo stajalo da je u avgustu 2019. sklopljen kupoprodajni ugovor; bez informacija sa kim i gde. Na zahtev kojim smo od DRI-ja tražili kupoprodajne ugovore ili makar informacije iz njih, odgovorili su nam da se radi o poslovnoj tajni. Kao da se radi o privatnoj reviziji, a ne državnoj.
Ovo nam je postala najveća glavolomka. Šta je to toliko vredno, a nije upisano na njihovo ime. Međutim, vratili smo se na sam početak – na prostorije na Novom Beogradu, u Ulici Palmira Toljatija 5, tačnije, u Starom Merkatoru. Pronašli smo da je pored postojećih 500 kvadrata, u kojima je sedište stranke, SNS postao bogatiji za dodatnih 418 kvadratnih metara.
Otišao sam tamo, lutao po trećem spratu, gde im se nalazi centrala, ali nisam uspeo da pronađem te prostorije.
Dva dana nakon toga na internetu pronalazimo istekli oglas za prodaju poslovnog prostora, koji je po kvadraturi i lokaciji odgovarao novokupljenom prostoru SNS-a. Videli smo da je u njemu bila firma Beolink i saznali da je supruga direktora te firme sklopila ugovor lično sa Vučićem.

Iako su u oglasu tražili 455.000 evra, spustili su cenu za skoro 100.000 evra. Direktor Beolinka kaže da se i to isplatilo.
Lokal sam najzad uspeo da pronađem. Bio je na drugoj strani Starog Merkatora. Na vratima sa šifrom nalazi se nalepnica sa logom Srpske napredne stranke.
Podaci iz katastra nepokretnosti pokazuju da je SNS pribavio i prostorije od 268 kvadrata na istoj adresi. Nismo uspeli da saznamo gde se one nalaze.
Kao ni nekih ranijih puta, ni ovoga iz SNS-a nisu odgovarali na naša pitanja, ali smo istraživačkim radom uspeli da dođemo do SNS nekretnina vrednih 224 miliona dinara.
Prijavite se na newsletter.
Hvala vam što prenosite tekstove CINS-a! Uz to je potrebno da navedete da ste priču preuzeli od Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, kao i link ka tekstu koji prenosite.
Više informacija: cins.rs/uslovi-koriscenja/
Ostavi komentar