AktuelnoSud i tužilaštvo

Upravni sud sedam puta odlučivao umesto Poverenika o dostavljanju informacija od javnog značaja

12. jun 2020.
Upravni sud u Beogradu; foto: CINS
Brojne institucije i javna preduzeća su u prethodnih 15 godina više od 300 puta tužile Poverenika za informacije od javnog značaja jer je od njih zahtevao da dostave informacije koje su im tražili građani, novinari i nevladine organizacije. U proteklih godinu dana, Upravni sud je preinačio rešenje Poverenika u sedam slučajeva, što se ranije nije dešavalo. Iako smatra da i u ovoj oblasti mora biti obezbeđena sudska zaštita, poverenik Milan Marinović kaže da ovakve presude ugrožavaju dobijanje informacija od javnog značaja i donekle ograničavaju i usporavaju postupke.

U novembru 2018. Telekom Srbija kupila je za skoro 200 miliona evra kablovskog operatera Kopernikus Technology. Prodavci su bile dve ofšor kompanije – Kopernikus Corporations Ltd u vlasništvu biznismena Srđana Milovanovića i KPNK CY Holdings Limited poljskog fonda Abris.

Samo mesec dana kasnije Milovanović, inače brat poverenika Srpske napredne stranke za Niš Zvezdana Milovanovića, za približnu sumu postaje vlasnik Antena grupe. Na taj način, u njegovom posedu našle su se i dve televizije sa nacionalnom frekvencijom – Prva TV i tadašnja O2.

Zbog sumnje da je Kopernikus preplaćen kako bi Milovanović postao vlasnik ovih televizija državnim novcem, novinari su od Telekoma pokušali da dobiju ugovore i dokumentaciju o kupovini ovog kablovskog operatera. Međutim, Telekom je odbio da im odgovori, a isto je učinio i nakon rešenja Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti da se dokumentacija ipak dostavi. Umesto toga, tužio je Poverenika Upravnom sudu.

Ovo je samo jedan od ukupno 324 slučaja u poslednjih 15 godina u kojima su ministarstva, jedinice lokalnih samouprava, javna preduzeća i druge institucije tužili Poverenika Upravnom sudu zbog njegovih rešenja u kojima im nalaže da dostave informacije koje su tražili građani, novinari, nevladine organizacije i ostali. Tužbe pred Upravnim sudom mogu da budu odbačene, uvažene odnosno rešene u korist tužioca, odbijene odnosno rešene u korist Poverenika ili obustavljene.

Prema podacima koje je Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) dobio iz kancelarije Poverenika, ova institucija uglavnom je tužena jer organi vlasti nisu davali podatke o platama čelnika javnih preduzeća i lokalnih uprava i drugih zaposlenih, raznim naknadama, javnim nabavkama, ali i različitim ugovorima.

Novinari su na primer pokušali da saznaju kolika je plata direktora Naftne industrije Srbije, građani da dobiju informaciju o visini primanja zaposlenih na Ekonomskom fakultetu u Kragujevcu, a Administrativni odbor Skupštine zarade imenovanih i postavljenih lica u Narodnoj banci. Umesto da dostave informacije, ovi organi odlučili su da tuže Poverenika.

Naime, ovo im omogućava Zakon o upravnim sporovima u slučajevima kada smatraju da je rešenjem Poverenika povređen zakon i ugrožen javni interes.

Ipak, oni ne mogu sami podnositi tužbe već moraju da pošalju inicijativu Republičkom javnom tužiocu na osnovu koje on može tužiti Poverenika Upravnom sudu.

To što organi vlasti nisu poštovali ovu proceduru, jedan je od razloga zbog kojih je većina tužbi odbačena – njih 238.

Tako je na primer, Telekom najviše tužio Poverenika – čak 59 puta, ali su skoro sve njegove tužbe odbačene jer nisu išle preko Republičkog javnog tužilaštva (RJT).

Ovo tužilaštvo je u proteklih 15 godina podnelo 70 tužbi protiv rešenja Poverenika.

Rodoljub Šabić, koji je na mestu poverenika bio od osnivanja ove institucije pa do kraja 2018. godine, za CINS kaže da se za odnos tužilaštva prema Povereniku sa pravom može reći da je „zanimljiv“. Prema njegovim rečima, kada se pogledaju statistički podaci, vidi se da je od više stotina organa protiv kojih RJT može da podnosi tužbe, ovo tužilaštvo to radilo isključivo protiv Poverenika.

„Praksa tužilaštva implicira zaključak da je Poverenik jedini državni organ koji ’krši zakon i ugrožava javni interes’, na šta, mogu samo da se ne nasmejem”, kaže Šabić.

Upravni sud odlučuje umesto Poverenika

Najviše tužbi koje je podnelo Republičko javno tužilaštvo bilo je na predlog Ministarstva odbrane, čak 41.

Uglavnom je reč o rešenjima na zahteve koje je podneo Fond za humanitarno pravo.

Advokat Mihailo Pavlović koji zastupa tu organizaciju u ovim upravnim sporovima kaže da su sve informacije koje je Fond tražio od Ministarstva odbrane bile „univerzalne“, a u većini slučajeva odnosile su se na profesionalne karijere vojnih lica u toku ratnog sukoba na Kosovu.

Ministarstvo odbrane je to odbijalo uz obrazloženje da bi se time ugrozila bezbednost zemlje“, dodaje.

Pavlović kaže i da zahtevi za informacije datiraju iz 2014, 2015. i 2016 godine, a ovakvu praksu državnih organa ocenjuje kao kupovinu vremena koja ide na štetu Fondu.

Tužbe koje je iniciralo Ministarstvo, u većini slučajeva su prihvaćene. Tako su odluke Poverenika kojima se nalagalo da se dostave podaci o vojnim starešinama sa ratišta devedesetih godina često poništavane i vraćane na ponovno odlučivanje.

Šabić problem vidi upravo u praksi suda da u najvećem broju slučajeva predmet vraća Povereniku na ponovno odlučivanje što, prema njegovim rečima, nije logično i neminovno odugovlači postupak.

„Ako je sud već našao da je Poverenik ‘povredio zakon i ugrozio javni interes’ zašto bi predmet vraćao Povereniku umesto da njegovo rešenje poništi, a zahtev za pristup informacijama odbije? Ovako samo prolongira stvar i odlaže definitivno rešenje“, dodaje.

Ističe da u vreme kada je on bio poverenik, sud ni u jednom slučaju nije preinačio njegove odluke nego ih je vraćao na ponovno odlučivanje. Tada je, svaki put uz dodatno obrazloženje, ponavljao istu odluku.

Međutim, od februara prošle godine do februara 2020. godine, u sedam sporova je Upravni sud uvažio tužbu i preinačio rešenje Poverenika tako što je, umesto ove institucije, sam doneo odluku o tome da Ministarstvo odbrane ne treba da dostavi informacije.

Pavlović kaže da su u svim takvim slučajevima Fond za humanitarno pravo, ali i Poverenik pokrenuli zahteve za preispitivanje sudske odluke pred Vrhovnim kasacionim sudom.

Sadašnji poverenik Milan Marinović u razgovoru za CINS kaže da je pravo Upravnog suda da preinačuje odluke ove institucije, ali da se to dešava retko.

„To je samo kada Upravni sud proceni da nema razloga zbog kog bi vratio na odlučivanje Povereniku – da se sprovede ne znam još neki dokaz, da se pribavi neki dokaz, traži od organa vlasti ili tako dalje, nego smatraju da je dovoljno utvrđeno i da ima elemenata da sami presude“.

Ovakve presude prema mišljenju poverenika sa praktične strane ugrožavaju sistem dobijanja informacija od javnog značaja i donekle ograničavaju i usporavaju sam postupak. S druge strane, napominje, u svim modernim pravnim sistemima u oblasti pristupa informacijama mora biti obezbeđena sudska zaštita.

„Činjenica je da se u takvim situacijama na kraju mora omogućiti neki sudski postupak, da sud kao nezavisan i samostalan organ presudi o povredi ili odsustvu povrede prava“, dodaje.

Šabić sa druge strane smatra da bi trebalo otkloniti dileme da li sud odlučuje samo o zakonitosti Poverenikovog rešenja ili se upušta i u preispitivanje same ocene Poverenika.

„Prvo rešenje je bilo više u skladu sa uspostavljanjem i postojanjem nezavisnog organa, ali kako god bilo eventualne dileme s tim u vezi bi trebalo otkloniti na nedvosmislen način”, mišljenja je Šabić.

Bez informacija ni nakon odbačene tužbe

Ana Novaković, nekadašnja novinarka Balkanske istraživačke mreže (BIRN) a sada N1, pre sedam godina zatražila je od Telekoma informacije o novcu utrošenom na donacije i sponzorstva. Ovi podaci bili su značajni za tadašnje istraživanja BIRN-a koje je trebalo da otkrije koga i na koji način sponzoriše i donira 30 javnih preduzeća sa najvećim budžetima.

Međutim, tada joj je Telekom odgovorio da nije organ vlasti i da kao konkurentno preduzeće na tržištu ne može da objavljuje podatke koji bi mogli da ugrozi njegovo poslovanje.

„To je bukvalno neka matrica po kojoj Telekom odgovara svima i u tom slučaju tada je tako odgovoreno i meni. (…) Ja sam se uredno žalila i uredno je stiglo rešenje od Poverenika da sam ja imala osnova da tražim te podatke“, priseća se Novaković.

Nakon što je Poverenik naložio Telekomu da joj dostavi tražene informacije usledila je tužba:

„Onda se desilo to što mi se nikada ranije, a poslala sam u karijeri sigurno 1.000 zahteva za pristup informacijama, ovo je jedini put da je neki organ vlasti tužio Poverenika zbog rešenja koje je doneo u mom slučaju“.

Novaković za CINS kaže da ni pet godina od odbijanja tužbe tražene podatke od Telekoma nije dobila.

Marinović kaže da se često dešava da organi čak i nakon što pred Upravnim sudom ne uspeju da obore rešenje Poverenika, tražene podatke ne dostave. Dodaje da iza takve odluke mogu stajati brojni razlozi.

Doljevac 13 tužbi, kriju se podaci o Malom

Od 70 tužbi podnetih preko Republičkog javnog tužilaštva, 37 je prihvatio, po šest odbio i odbacio, dok je 21 i dalje u toku. Tako je Više javno tužilaštvo iniciralo tužbe zbog rešenja Poverenika u kojima je traženo da se novinarima dostave informacije o postupku pred tim tužilaštvom protiv nekadašnjeg gradonačelnika Beograda, a sada ministra finansija Siniše Malog. Da ospori Poverenikovu odluku u jednom od ova tri slučaja RJT je uspeo krajem 2018. kada je poništio rešenje koje se ticalo dostavljanja službenih beleški tužioca iz predmeta Malog. Preostala dva spora i dalje su u toku.

Opština Doljevac je protiv Poverenikovih rešenja podnela 13 tužbi direktno i to uglavnom ne želeći da dostavi informacija o trošenju novca iz opštinske kase kao što su plate, broj zaposlenih, informacije u vezi sa službenim putovanjima i utrošenom gorivu.

„Pretpostavljam da oni razmišljaju da je sigurnije da ne daju, recimo ako se radi o tajnom podatku. (…) Drugo, ja verujem da ima određen stepen sujete gde se radi o informacijama gde zaista nema razloga uskraćivati ni iz bilo kog razloga, ali jednostavno ne žele da daju tom tražiocu“.

Iako sporovi pred Upravnim sudom ne odlažu izvršenje odluka Poverenika, prema rečima Marinovića iz razloga pravne sigurnosti praktičnije je sačekati okončanje upravnog spora.

„Zato što možemo doći u situaciju da mi sprovedemo rešenje, a da Upravni sud kaže pogrešili ste i vaše rešenje nije pravilno. I onda nanosimo štetu. Iz razloga da ne bi nastala šteta, mnogo je bolje sačekati odluku Upravnog suda u situaciji kada znamo da je tužilac podneo tužbu“, objašnjava Marinović.

Podsetimo, u februaru 2019. Agencija za borbu protiv korupcije inicirala je podizanje tužbe protiv rešenja Poverenika koji je ranije naložio da se CINS-u dostavi dokumentacija o načinima na koji su političke stranke obezbeđivale kredite i zajmove za izborne kampanje. Ovu tužbu Šabić je tada ocenio kao „atak na prava medija”.

[Napomena: Tekst je izmenjen 12.juna u 23:00. Precizirana je funkcija Mihaila Pavlovića]

Hvala vam što prenosite tekstove CINS-a! Uz to je potrebno da navedete da ste priču preuzeli od Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, kao i link ka tekstu koji prenosite.

Više informacija: cins.rs/uslovi-koriscenja/

Autor:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Tagovi

Povezano