Istraživačke pričePrekogranični organizovani kriminal
26. nov 2009.

Naser Keljmendi: od kosovskog osuđenika do sarajevskog biznismena

Keljmendi, njegovi sinovi i polubrat Bećir upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze sa uticajnim ljudima u regionu

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je prikupila podeblji dosije o pedesetdvogodišnjem Keljmendiju, za kojeg kažu da rukovodi zločinačkom organizacijom. Dio svojih saznanja ona je prezentirala 2008. godine na sastanku Generalnog sekretarijata Interpola u Lionu. Službenici Federalne uprave policije kažu da njihove kolege širom Evrope dosta znaju o Keljmendiju.

Mada su protiv njega podnijete brojne krivične prijave, nikada mu nije suđeno u BiH.

Policijski istražitelji su novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva u nekoliko navrata dali do znanja da Keljmendija smatraju izuzetno inteligentnim i mudrim čovjekom. U policijskim izvještajima navode da Kelmendijeva organizacija kontroliše krijumčarenje narkotika na jednom od krakova balkanske rute. Unatoč ovim sumnjama Keljmendi i njegova dva sina su od policije u Sarajevu i Zenici dobili dozvole za posjedovanje oružja, mada je jedan od njih ranije optužen za nedozvoljeno nošenje oružja. S druge strane, zenički carinici su dozvolili uvoz blindiranih vozila za lične potrebe, pri tome naplativši manji iznos carina.

U Sarajevskom kantonu protiv Nasera i njegovih sinova Elvisa, Liridona i Besnika je u proteklih pe godina podnijeto najmanje 13 krivičnih prijava. Među njima su bile i one za ubistvo, pokušaj ubistva i nasilničko ponašanje.

 

Keljmendiju nikada nije bilo suđeno u BiH, no dvojici njegovih sinova i polubratu jeste.

 

                    Besnik Keljmendi

Općinski sud u Sarajevu je 10. maja 2004. godine Bećira Keljmendija osudio na šest mjeseci zatvora uvjetno zbog neovlaštene nabavke i držanja oružja i municije. Ovaj sud je 5. aprila 2005. godine osudio Liridona Kelmendija na sedam mjeseci zatvora, također, uvjetno zbog nošenja oružja bez dozvole. Na koncu, nakon priznanja krivice, Elvis Keljmendi je pred ovim sarajevskim sudom osuđen na jednu godinu uslovno zbog nasilničkog ponašanja. Prema presudi, Elvis je tri puta ošamario jednog muškarca i šakom udario ženu koja je tom čovjeku pritekla u pomoć.

Naser Kelmendi ne želi razgovarati sa novinarima CIN-a, rekao je njegov advokat Midhat Kočo. On se okomio na medije, posebno CIN.

„Zato što ste vi, po našem stavu, novinari koji napamet ste dosad toliko toga napisali, da ne zaslužujete našu pažnju i povjerenje da bi sa vama razgovarali … posebno iz tog CIN-a. To je tragično.“

„Gospodinu Keljmendiju toliko je naneseno nepravde. Recimo, zadnjih nekoliko godina, pet – šest puta je taj njegov hotel pretresen. Nikada nisu našli nijednu šibicu koja je nezakonita …“, kaže Kočo. „Nema potrebe da se pravdamo – ako smo nešto krivi, mi ćemo odgovarati za to.“

Međutim, policijski zapisnik iz aprila 2005. godine govori da je Liridon Kelmendi tokom racije u hotelu Casa Grande pronađen sa pištoljem za koji nije imao odobrenje.

Da li će Keljmendijevi odgovarati zavisi od Tužilaštva Kantona Sarajevo koje je 12 krivičnih izvještaja objedinilo u jedan predmet koji se nalazi u istražnoj fazi.

U međuvremenu, SIPA provjerava međunarodne poslove Keljmendija i njegove veze sa uticajnim ličnostima u BiH i regionu.

SIPA je svoja saznanja objelodanila u prezentaciji pod nazivom „Zločinačka organizacija Naser Kelmendi“, koju je u novembru 2008. godine prezentirala na sastanku Generalnog sekretarijata Interpola u francuskom gradu Lionu. Prema toj prezentaciji, koja se nalazi u posjedu CIN-a, SIPA navodi da se Keljmendi nalazi na čelu jedne od najbolje organiziranih zločinačkih organizacija ne samo u BiH, već i u cijelom regionu. Keljmendijeva organizacija je navodno umiješana u krijumčarenje droge i cigareta, trgovinu ljudima, pranje novca i lihvarenje.

Prema SIPA-i, članovi ove organizacije su Naserovi sinovi Elvis (31), Besnik (29) i Liridon (26), njegova partnerka, srbijanka Jasmina Babić, njegov polubrat Bećir i rođak Redžep (ili Rexep) Kelmendi. U BiH Keljmendijeva organizacija u BiH ima članove u Sarajevu, Tuzli i Zenici, a njen uticaj proteže se i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, te Hrvatsku, Srbiju, Njemačku i SAD.

Osim Naserove porodice, SIPA je predstavila i njegove najbliže saradnike. Među imenima prezentiranim u izvještaju su i Fahrudin Radončić, vlasnik izdavačke kuće Avaz iz Sarajeva, Naser Orić, bivši komandant odbrane Srebrenice, Nihad Bojadžić, brigadir Armije BiH, kosovski biznismen Ekrem Luka i bivši premijer Vlade Kosova Ramuš Haradinaj, kao i bogati crnogorci Rok Stanaj i Safet Kalić Sajo. Nije jasno na kojim je informacijama izvještaj temelji.

Radončić je negirao da su Kelmendi i on prijatelji. Međutim, Keljmendi je imao poslovne kontakte sa Radončićevom kompanijom Avaz. Tako su 2004. godine Avaz i Keljmendi razmijenili vrijedne nekretnine u Sarajevu i Zenici. Prema ugovoru o razmjeni nekretnina, Avaz je dao kuću od oko 447 metara kvadratnih u Velikoj aleji na Ilidži, gdje se također nalazi i Keljmendijev hotel Casa Grande. Za uzvrat je od Kelmendija dobio poslovni prostor od 120 kvadratnih metara u zgradi Jabuka u Zenici. Kuća je procijenjena je na 500.000 KM, a zenički prostor na 300.000 KM. Razliku cijene od 200.000 KM Kelmendi je platio na račun Avaza. Godinu dana kasnije, Keljmendi je iz SAD-a naručio tri Jeep Grand Cherokee, od kojih koja su dva blindirana. Vozila su transportovana u BiH i pored zabrane američkih vlasti.

Jedan od tih džipova je trenutno u vlasništvu Avaza. U nedavnom intervjuu za CIN Radončić je izjavio da je direktor Avaza kupio džip koji se trenutno iznajmljuje uglednim gostima njegovog hotela Radon Plaza.

SIPA navodi da je Keljmendi godina blizak sa Naserom Orićem, bivšim komandantom odbrane Srebrenice, koji je u junu pred Općinskim sudom u Sarajevu osuđen na dvije godine zatvora zbog nezakonitog posjedovanja oružja. Kelmendijev advokat Kočo je pred ovim sudom u aprilu izjavio da je Orić nakon povratka iz Haga živio i trenirao u hotelu Casa Grande.

Naser Keljmendi je kriminalni dosije stekao u rodnoj Peći kada je 1976. godine, kao devetnaestogodišnjak, pred tamošnjim okružnim sudom osuđen na godinu i šest mjeseci strogog zatvora zbog pokušaja ubistva. U kaznenoj evidenciji Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije, koja se odnosi na događaje od prije rata na Kosovu, stoji i to da je Naser bio evidentiran zbog drskog siledžijskog ponašanja i tuče.

U prezentaciji iz Liona SIPA navodi da se Keljmendi do 80-tih godina na Kosovu bavio švercom tekstila i zlata iz Turske, a tokom 1990-tih, u vrijeme međunarodnih sankcija prema bivšoj Jugoslaviji, krijumčario naftu, cigarete i narkotike. Ova agencija također navodi da se početkom rata na Kosovu bavio i krijumčarenjem oružja.

 

            Liridon Keljmendi

S druge strane, prema podacima iz Interpola, Naser Keljmendi je 2003. godine bio pod istragom zbog bombaškog napada i podmetanja požara. Kelmendi se, prema operativnoj evidenciji, sumnjičio za iznudu, a na području Peći se navodno bavio preprodajom deviza, švercom cigareta i nedozvoljenom trgovinom. Interpol raspolaže operativnim saznanjima da je osoba imena Naser Kelmendi bilo u sukobu sa Ekremom Lukom, biznismenom iz peći. Nakon sukoba Keljmendi napušta Peć i dolazi u Sarajevo, navodi se u operativnom izvještaju Interpola.

Luka, koji važi za jednog od najbogatijih ljudi na Kosovu je u intervjuu za CIN negirao da je u sukobu sa Keljmendijem. Kazao je da Nasera nije vidio od rata na Kosovu.

Prema podacima iz Općine Novo Sarajevo Naser Kelmendi je još 1998. godine bio punopravni građanin BiH.

U iskazu datom tužiocu Kantona Sarajevo Olegu Čavki 3. septembra 2007. godine Keljmendi je kazao da je u Sarajevo došao 1988. godine i da je tu boravio do pred početak rata 1992. godine.

„U tom periodu prije rata imao sam u Sarajevu dvije radnje i to krznarski salon i zlataru, obje radnje bile su smještene u Skenderiji“, izjavio je tada Kelmendi.

Dodao je da je u Peći imao firmu s kojom je nastavio svoju djelatnost. U tom periodu je na Kosovu trgovao i cigaretama. Isti biznis je pokušao započeti u Sarajevu ali, kaže, da nije dobio dozvolu.

„Radi se o poslovima koje sam vodio sa nekim svojim prijateljima iz Beograda, a radi se o cigaretama Memfis i Rodson. Radi se o gospodinu Branku i Staša koji i dan danas drže taj biznis u BiH.“

Tada je rekao da je Liridon vodio krznarsko-zlatarsku radnju, Besnik benzinsku pumpu i preduzeće, a Elvis nije imao neki poseban biznis, već je pomagao njemu i braći.

Keljmendi je kazao da se trgovinom bavi već 30-tak godina i da se nikada nije bavio drugim biznisom. Dodao je da u crnogorskom ljetovalištu Ulcinju gradi hotel i da se i tamo planira baviti ugostiteljstvom, te da ima trgovačku firmu u Dubaiju, u slobodnoj zoni.

Keljmendi se nije mogao sjetiti svih automobila koje posjeduje u BiH. Kazao je da ima 7 ili 8 vozila i da su ona na privremenoj registraciji kao vlasništvo firme. Prijavio je tada da je imao džipa marke Hummera, Audija A8 i terenca BMW X5.

Njegov interes za automobile je privukao pažnju policije.

Prema riječima Nihada Imamovića, predsjednika uprave ASA Group, u čijem sastavu je i ASA Auto iz Sarajeva Keljmendi godišnje kupuje desetak auta, od Golfa do onih skupih kao što su Audi i Touareg, te uredno izmiruje obaveze.

Imamović, sa kojim su novinari CIN-a razgovarali početkom novembra rekao je da je policija mjesec ili dva ranije izuzela određenu dokumentaciju vezano za plaćanje.

Jedan od prvih poslovnih poteza koje je Naser Keljmendi povukao po povratku u BiH bila je registracija trgovačkog preduzeća Miss Donna u oktobru 1998. godine. Kada je ovu firmu likvidirao u aprilu 2003. godine, na računu je imala samo 31,5 KM. Prema sudskoj dokumentaciji Miss Donna nikada nije otpočela sa radom, niti je bila prijavljena u Poreskoj upravi.

Prema izvodu iz sudskog registra, u decembru 2005. godine Keljmendijev polubrat Bećir je osnovao Adolado. U izjavi tužiocu, Keljmendi je rekao da je on pokrenuo ovaj biznis. Međutim, nije jasno koliko dugo i da li je kompanija poslovala. U sarajevskom prigradskom naselju Hadžići 2008. godine sagrađena je fabrika sladoleda Adolado, a već godinu kasnije ova vrijedna nekretnina je stavljena na prodaju putem web stranice www.nekretnine.ba.

Keljmendi je u Beogradu u novembru 2006. godine osnovao zastupništvo sarajevske firme Casa Grande i za direktora postavio sina Besnika. Ovo preduzeće je prijavljeno u Surčinu, no novinari CIN-a na prijavljenoj adresi nisu pronašli navedenu firmu. Srbijanska policija je također provjeravala navedenu lokaciju i na njoj nije našla ništa osim porodične kuće, te je pretpostavila da se radi o fiktivnoj firmi. Firma nema otvoren račun kod poslovnih banaka, nema prijavljenih radnika, ni registrovanih vozila, stoji u izvještaju srbijanskih istražitelja koji je proslijeđen Interpolu.

Istražitelji navode da Naser Keljmendi raspolaže velikim sumama novca. SIPA je, uz ostalo, došla do informacije da je Keljmendi tokom 2005. i 2006. godine u opticaju imao 20 miliona KM, koje je posuđivao zainteresiranim uz mjesečnu kamatu od 10 posto.

Izvodi iz zemljišnih knjiga i sudskih registara pokazuju da Keljmendi posjeduje brojne nekretnine i preduzeća. U Sarajevu posjeduje tri kuće, dva stana i hotel Casa Grande, a u Podgorici stan. U crnogorskom ljetovalištu Ulcinju posjeduje stan, 11 stambenih prostorija ukupne površine 377 metara kvadratnih, kuću, te stambenu zgradu od 1.600 metara kvadratnih. Između ostalog, ima registrovana preduzeća u BiH, Srbiji i na Kosovu.

On ima državljanstvo Crne Gore, izjavio je CIN-u Milan Davidović inspektor MUP-a Srbije.

Zbog svojih aktivnosti, Keljmendi je privukao pažnju istražnih organa u Srbiji, Hrvatskoj i drugim zemljama Balkana, kao i drugih agencija kojima je prezentiran SIPA-in izvještaj.

U iskazu pred tužiocem Čavkom Naser Keljmendi je negirao umiješanost u trgovinu drogom. Kazao je da prema drogi ima tvrd stav i da se takvim nečim nikad ne bi bavio.

„Mrzim drogu i sve što ide s drogom“, izjavio je tada.

Policijske agencije međutim ne prihvaćaju tu tvrdnju. Kolokator (savjetnik i kontrolor) Policijske misije Europske unije (EUPM) je obavijestio policiju Tuzlanskog kantona da se Keljmendi dovodi u vezu sa organizacijom transporta 10 kilograma heroina koji je u februaru 2004. godine iz Srebrenika preko Ljubljane prokrijumčaren u Njemačku. Policija je u MUP-u Slovenije dobila podatak da je Keljmendi u to vrijeme bio u Ljubljani sa Jasminom Babić.

U ovom slučaju nisu podnesene prijave.

Miodrag Laković, načelnik odsjeka za droge u crnogorskoj policiji kaže da je Keljmendi bezbjedonosno značajna ličnost za ovu policiju.

Prema podacima Interpola do kojih je došao CIN, crnogorska policija je tokom 2007 godine evidentirala boravke Nasera Keljmendija i njegovih sinova u Ulcinju. U ovo primorsko mjesto dolazili su u skupocjenim autima poput Ferrarija kojeg je vozio Naserov sin Liridon.

Prema podacima Interpola, Kelmendijevi su u Crnoj Gori bili u društvu Fatmira Mujaja i Almira Kukana, Redžepa Keljmendija, zvanog Đeka, Nusreta Gašija, Hajdara Ćufaja, kao i Muje Redže, crnogorskog biznismena koji je, prema podacima policije u Crnoj Gori, sa Keljmendijem kupio zemljište u Ulcinju. Neke od njih SIPA naziva Kelmendijevim najbližim saradnicima.

Iako je prema vlastitom iskazu dosta vremena provodio u Crnoj Gori, Naser nije zaboravljen ni na Kosovu.

Pomoćnik komesara kosovske policije, general major Rrahman Sylejmani, sa kojim su novinari CIN-a razgovarali u proljeće 2008. godine, kaže da bi Keljmendi vjerovatno bio zadržan kada bi se pojavio na Kosovu. Kaže da je imao informacije da je Keljmendi u sukobu sa Ekremom Lukom i još nekim biznismenima u Peći.

„Imali smo i informacije da se on na Kosovu ne osjeća sigurnim, jer ovdje postoje kriminalne organizacije koje su međusobni rivali“, objašnjava Sylejmani.

Sarajevska policija je također istraživala navode članova protivničke grupe u BiH prema kojima je Naser Keljmendi zajedno sa Muhemedom Ali Gašijem u junu 2007. godine organizirao ubistvo Ramiza Delelića Ćele, koji se godinama sukobljavao sa članovima albanske mafije u Sarajevu.

Sedmicu nakon ubistva, policija ih je pokušala uhapsiti, no nije ih mogla pronaći.

Tužioci su također sumnjali, ali to nisu dokazali, da su umiješani i u druga krivična djela poput pokušaja ubistva, podmetanje bombe pod auto, bacanje eksplozivnih naprava na kuću.

Kelmendi nikada nije optužen za bilo što u vezi sa ubistvom. Gaši je nedavno pred Općinskim sudom u Sarajevu osuđen na 20 godina zatvora u vezi sa drugim krivičnim djelima.

 

 

www.cin.ba

Prijavite se na newsletter.

Hvala vam što prenosite tekstove CINS-a! Uz to je potrebno da navedete da ste priču preuzeli od Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, kao i link ka tekstu koji prenosite.

Više informacija: cins.rs/uslovi-koriscenja/

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Najstarije
Najnoviji Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Povezano

17. okt 2013.
Donatori izgradnje verskih objekata u Srbiji i BiH neretko su osobe osuđene ili osumnjičene za dela suprotna božjim zapovestima. Stanko Subotić, Boško Radonjić, Tasim Kučević i Naser Keljmendi samo su neki od ktitora
07. maj 2013.
Naser Keljmendi, za kojim je Bosna i Hercegovina (BiH) raspisala međunarodnu poternicu i koji se nalazi na ”crnoj listi” američkog Stejt departmenta kao jedan od najvećih narko-bosova koji predstavlja pretnju za SAD, uhapšen je u Prištini
09. mar 2013.
Kriminalana grupa Antona Stanaja, koji je u petak ubijen u Sudanu, uspela je da u privatizaciji u Srbiji kupi više preduzeća nego Šarićev narko kartel. Pri tome su partnerstva sklapali sa uticajnim biznismenima i političarima. Srpsko tužilaštvo nikada nije istražilo ove poslove