Istraživačke pričeLicnostMiškovićProjekti
17. feb 2011.

Istorija „C marketa“: „Dogovorna ekonomija“ Koštunice i tajkuna

Priča o načinu na koji je Miroslav Mišković u kabinetu Vojislava Koštunice, daleko od slobodnog tržišta i principa ravnopravne konkurencije, postao vlasnik „C marketa“ i tako, ostvario, prema izveštaju Komisije za zaštitu konkurencije, dominantan položaj na beogradskom maloprodajnom tržištu robe široke potrošnje nije nova, ali činjenice koje su do sada isplivale na površinu nisu sakupljene na jedno mesto i dostupne javnosti. CINS (NUNS) i OCCRP su pribavili od ranije poznatu dokumentaciju i dodali joj nešto nove.   Produkcija: CINS (NUNS) i OCCRP Glavni istraživač: Dragana Pećo Istraživački tim: Stevan Dojčinović, Bojana Jovanović, Anđela Milivojević i Vladimir Kostić Urednici: John Holland, Branko Čečen

Privatizacija „C marketa“ nije se odvijala samo suprotno principima ravnopravnosti poslovanja, već je i državna Komisija za zaštitu konkurencije uporno tvrdila da je prekršen Zakon o zaštiti konkurencije. Takvu privatizaciju je omogućio tadašnji premijer Vojislav Koštunica, promovišući tako vrednosti koje se kose sa poštovanjem zakona i tržišne privrede. Za male akcionare „C marketa“, koji su bili sprečeni da svoje akcije slobodno prodaju na berzi i koji takođe smatraju da su zakoni prekršeni, prodaja preduzeća nije okončana. Krajem prošle godine, oni su obnovili javne proteste, odbijajući da se pomire sa načinom na koji su izgubili svoje vlasništvo. Formalni proces privatizacije dovela je u pitanje Komisija za zaštitu konkurencije rešenjem o nezakonitosti postupka, a „Primer C“, većinski vlasnik „C marketa“ je zbog toga tužio Komisiju. Proces je u toku već više od dve godine, a Miroslav Mišković od skora najavljuje prodaju pedeset posto maloprodajnog lanca „Delta maksi“ stranom partneru.
 

Proces privatizacije „C marketa“, tada najvećeg trgovinskog lanca u Srbiji započeo je 2002. godine. Radnici-akcionari su od tadašnjeg generalnog direktora Slobodana Radulovića zahtevali da iznese akcije preduzeća na berzu. Radulović je, međutim, odbio da potpiše Prospekt preduzeća, osnovni dokument na osnovu kojeg se trguje akcijama. Umesto toga, predložio je radnicima da ih u narednih pet godina on zastupa u Skupštini akcionarskog društva, kako bi se u telu koje donosi sve najvažnije odluke o sudbini preduzeća „borio za njihove interese“. Radnici koji su smatrali da sa akcijama najvećeg prodajnog lanca u Srbiji mogu i drugačije da se snađu na berzi, i koji su odbili da potpišu punomoćje kojim bi Radulovića načinili „čuvarem“ njihovih akcija, njih 135, kako se tvrdi u izveštaju Saveta za borbu protiv korupcije, bili su ubrzo otpušteni na različite načine. Neki su se kasnije vratili na radna mesta, neki još uvek vode parnice protiv svog preduzeća.

Ministarstvo za privredu i privatizaciju, na čijem čelu je tada bio ministar Aleksandar Vlahović, podnosi 2002. godine inicijativu za privatizaciju „C marketa“. Od 1998. godine to preduzeće je bilo registrovano kao akcionarsko društvo sa 76,94 procenata akcija u privatnom i 23,06 procenata u državnom vlasništvu. Mali akcionari, radnici „C marketa“, kontrolisali su ukupno preko 51 posto akcija. Vlahovićeva inicijativa, međutim, proglasila je 70 odsto državnih akcija za vlasništvo Akcijskog fonda (koji je Ministarstvo privrede osnovalo da distribuira preostale državne akcije iz ranijih privatizacionih postupaka). Ostatak je namenila za besplatnu podelu radnicima Srbije koji nisu postali vlasnici bilo kakvih akcija.

Radulović tada obećava da će tih 30 odsto podeliti radnicima „C marketa“ koji do tada nisu ostvarili pravo na besplatne akcije. Kada ih je odabrao, ti radnici osnivaju „Udruženje mladih radnika“ i u javnosti se predstavljali kao budući akcionari „C marketa“.

Ponuda za preuzimanje akcija „C marketa“ koju je 2004. godine dostavila slovenačka kompanija „Mercator“, pokrenula je lanac događaja i glavni akteri takmičenja za vlasništvo nad „C marketom“ su javno stupili u akciju. Kao odgovor na slovenačku, usledila je ponuda konzorcijuma domaćih preduzeća, u kojem uloga „Delte“ nije bila sasvim jasna. Predsednik Upravnog odbora „C marketa“, Milivoje Belić je izjavio da „C market nema nameru da se udružuje sa „Deltom“ pri otkupu akcija“. S druge strane, potpredsednica „Delta holdinga“, Milka Forcan, izjavila je tada da se holding „pridružuje konzorcijumu“, i finansijski. Iste godine, stigle su još dve ponude – podneli su ih „Ashmore Investment Management Ltd“, brokersko-dilerski finansijski fond specijalizovan za investicije u „nova tržišta“ iz Londona i „Primer C“ – u vlasništvu samog Radulovića. Izgledalo je da je tržišno nadmetanje za najznačajniji lanac prodavnica u Srbiji u kojoj se kupovna moć građana ubrzano oporavljala od ratova i krize, počelo. Događaji su, međutim, počeli da prevazilaze običnu trgovinu akcijama.

U javnosti je usledila kampanja protiv „Mercatorove“, kako ju je UO „C marketa“ nazvao, „neprijateljske ponude“. UO „C marketa“ je takođe dostavio Obaveštenje akcionarima zahtevajući od njih da tu ponudu koja, kako se navodi u tom dokumentu, „znači kraj samostalnog razvoja srpske trgovine“, ne prihvate. „Udruženje mladih radnika“ organizuje javne proteste tražeći da „C market“ „ostane u Srbiji“. Neki od slogana koje su koristili bili su „Nećemo da učimo slovenački“ i „Mrtvi vojnici opominju“.

 

Borba akcionara za izlazak na berzu


Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije podseća: „Zvanično su se pravili patriotski konzorcijumi i organizovale kampanje kojima su slali poruku – nećete valjda dozvoliti da „C market“, najveći trgovinski lanac na Balkanu, ode Slovencima. Prvo Radulović, a onda i Mišković, uspeli su da ubede radnike i akcionare da učestvuju u tome“, kaže Verica Barać.

Slobodan Radulović je još 2003. godine zakazao Skupštinu akcionara ali pred samo zasedanje, kako se tvrdi u izveštaju Saveta, uviđa da nema većinu za reizbor, pa je otkazuje i nezakonito zakazuje drugu, na drugom mestu. Radnici okupljeni oko udruženja malih akcionara ipak održavaju prvobitno zakazanu skupštinu, smenjuju Radulovića i postavljaju novo rukovodstvo. Privredni sud u Beogradu je presudio da to nisu učinili na pravno ispravan način i odbio da ispiše Radulovića iz registra. Istim rešenjem je i Radulovićevu skupštinu proglasio nezakonitom.

Uprkos svim značajnim događajima i iako su akcionari to sve vreme zahtevali, zasedanje Skupštine akcionara „C marketa“ nije održano čak naredne dve godine, sve do 2005. Tada Radulović ipak saziva Skupštinu, ali ne dozvoljava Branku Pavloviću, predstavniku malih akcionara koji su se ujedinili oko Pavlovićeve savetodavne uloge, da pristustvuje. Skupština donosi odluku o dokapitalizaciji „C marketa“ koju je predložila kompanija „Novafin S.A“ iz Luksemburga. Ova firma je u tom trenutku, po tvrdnjama Milana Beka tokom svedočenja na sudu „bila pod njegovom kontrolom“.

Mali akcionari su zahtevali od Komisije za hartije od vrednosti da poništi odluku o dokapitalizaciji, tvrdeći da Skupština nije imala kvorum za glasanje i da je Radulović podneo falsifikovana punomoćja. Za akcionare, dokapitalizacija je značila da ne bi mogli da trguju akcijama još godinu dana, nakon čega bi, kako ih je dopisom obavestio Pavlović, mogli da ih prodaju za 250 evra po akciji ili čekaju tri godine da vide da li će firma da se oporavi. Dokapitalizacija nikada nije sprovedena.

Za razliku od predloga za dokapitalizaciju preduzeća, akcionarima je ponuda Miroslava Miškovića, koji im je nudio novac odmah, bila mnogo privlačnija. Branko Pavlović, predstavnik malih akcionara, rekao je za medije da su akcionari pregovarali sa više ponuđača o ceni po kojoj bi prodali kompletan paket akcija (osnovali su ortačko društvo koje je imalo 51,5 posto akcija), i da je najbolja bila ponuda „Delte“.

Devetnaestog avgusta 2005, delegacija malih akcionara se sastaje sa Miroslavom Miškovićem u prostorijama „Delta M“. Prema Izjavi koju su potpisali mali akcionari, Mišković im je tada saopštio da direktor „C marketa“ Slobodan Radulović i Milan Beko vrše „jak uticaj na državne organe da se spreči trgovanje akcijama malih akcionara, kako bi Milan Beko ostvario svoju nameru da preuzme „C market“ dokapitalizacijom“. Mišković je zato sugerisao akcionarima da bi „u zajedičkom interesu bilo da od ponedeljka 22. avgusta 2005. godine počnu sa javnim protestima“ i traže od institucija da im omoguće da sa svojim akcijama izađu na berzu i tako prihvate ponudu za preuzimanje akcija „C marketa“ koja im najviše odgovara. To je bila ponuda „Delta M“, navodi se u Izjavi akcionara koju su predali Vladi.

Nada Cerić, bivša akcionarka, otpuštena radnica i potpisnica ove Izjave, prisustvovala je sastanku sa Miškovićem: „Mišković je rekao da Beko igra toliko prljavo, da ni on ne može da se izbori sa njim. Zato je želeo da mu pomognemo tako što ćemo da organizujemo proteste“.

 

Koštunica saziva tajni sastanak


Tada se, uprkos prethodnim izjavama njenih zvaničnika o važnosti nemešanja u rešavanje slučaja privatizacije „C marketa“ (Ministar trgovine Bojan Dimitrijević: „To ne bi bila dobra poruka za zemlje evropske unije i strani kapital…“) Vlada Vojislava Koštunice direktno i tajno umešala. Istog dana, nakon sastanka sa akcionarima, 19. avgusta 2005. godine, Mišković je otišao na sastanak na kojem će, iza zatvorenih vrata, biti rešena sudbina „C marketa“, njegovih akcionara i beogradske maloprodajne mreže. Na inicijativu Koštunice, sastali su se Mišković ispred „Delta M“, Radulović, kao zastupnik „C marketa“, Beko ispred kompanije „Laderna B.V“ (registrovane u Holandiji) i Danko Đunić iz „EKI Investment“, u čijim prostorijama su se okupili. Prisutni potpisuju Memorandum o razumevanju „u interesu razvoja nacionalne privrede i efikasnog poslovanja nacionalnog tržišta u celini“, kojim se međusobno dogovaraju o sudbini „C marketa“.

U Memurandumu koji su potpisali svi predstavnici pregovarača, definisan je način na koji će Mišković preuzeti „C market“. Predviđeno je da 60% akcija malih akcionara pređe u vlasništvo „Laderne B.V“ i Milana Beka, a 40% pripadne „Delti M“ i Miroslavu Miškoviću. Takođe se navodi da akcije „C marketa“ preuzima Radulovićeva firma „Primer C“ po uslovima koje je akcionarima ponudila „Delta M“. Nakon toga će „Laderna B.V“ i „Delta M“ da otkupe „Primer C“ od Radulovića i da osnuju zajedničku firmu koja će izvršiti dokapitalizaciju preduzeća. Dokumentom je predviđeno da nakon dve godine „Delta“ ima pravo da otkupi akcije „C marketa“ od „Laderne B.V.“, a da „Laderna“, ako takvu ponudu dobije, mora da je prihvati, dok će cene akcija biti izračunate po unapred utvrđenoj formuli. Akcije „C marketa“ su prodate po ceni od 300 evra po akciji, ceni koju su mali akcionari i dogovorili sa Miroslavom Miškovićem.

Bivša akcionarka Nada Cerić tvrdi da Mišković sigurno nije mogao da izvede preuzimanje „C marketa“ na ovaj način da mu državne institucije u tome nisu pomogle. „Na kraju se priča završila kod Koštunice u kabinetu. Nama se Mišković posle sastanka javio i rekao – upotrebio sam i poslednji adut, uključio sam Koštunicu u priču. Nas, vlasnike, niko nije pozvao niti je neko u naše ime pregovarao. Oni su se dogovarali o nečemu što nije u njihovom vlasništvu. Nas niko nije pitao ni za šta“, komentariše Nada Cerić.

Nakon sastanka u premijerovom kabinetu, Uprava kompanije „Mercator“ zaključuje da „u Srbiji, sem zvanične, postoji i privatna berza preko koje se trguje akcijama „C marketa“, što ne obezbeđuje zadovoljavajuću pravnu sigurnost“, zbog čega su odlučili da svoju ponudu povuku.

„Ashmore Investments“ je takođe izdao saopštenje u kojem je tvrdio da je njihova ponuda za preuzimanje akcija bila odbijena od Komisije za hartije od vrednosti iako je bila kompletna i da je Privredni sud u Beogradu odbio da prihvati tu ponudu čak i nakon što je Komisija naknadno (ali prekasno za postupak) potvrdila da je sa ponudom „Ashmorea“ ipak sve u redu. Kada su konačno onemogućeni da učestvuju u ponudama za preuzimanje akcija, pokrenuli su niz pravnih postupaka i izdali saopštenje u kojem se između ostalog kaže: „Ashmore smatra da su ovi događaji za žaljenje i svako ko ima učešća u ovom postupku (…), smatra da je teško razumeti odluku Komisije za hartije od vrednosti da onemogući [Ashmoreu] da učestvuje u postupku preuzimanja akcija „C marketa“.

Prema podacima Agencije za privredne registre, većinski vlasnik „Primera C“ sa 85,32% sada je kompanija „Novofan Investments Ltd“ registrovana na adresi Arch. Makariou III, Cronos Court 66, na Kipru. Ostatak od 14,68% je u vlasništvu Miškovićeve firme „Delta Maxi“ iz Beograda.

„Novafin S.A.“ iz Luksemburga, osnovana neposredno pre dogovornog preuzimanja akcija „C marketa“, u međuvremenu je preregistrovana na Kipar. U međuvremenu je i preimenovan u „Novofan Investments Ltd“. Vlasnik „Novofana“ je 2009. godine bio „Hemslade Trading Ltd“, koji pripada Miškoviću. Zanimljivo je da se na istoj adresi, 207, route d’Arlon, Luksemburg, na kojoj je bio registrovan „Novafin“, vodi i kompanija „Worldfin S.A“ koja je otkupila akcije „Luke Beograd“ u, prema izveštaju Saveta za borbu protiv korupcije, spornom procesu privatizacije. Direktor „Novafin S.A“ i „Worldfin S.A“ je ista osoba, Sandrine Antonelli.

Verica Barać napominje da je „C market“ na kraju, i pored “patriotskih“ argumenata učesnika trgovine „C marketom“ i države, ipak kupila strana firma. „Vrhunski patriotizam je da „C market“ ne kupi neka strana firma. Vlasnik „Delte“ je strana firma sa Kipra. „Luku Beograd“ je kupila strana firma. „Novosti“ je kupila strana firma“.

Radulović: „Nisam imao hrabrosti da odbijem“


Bivši direktor „C marketa“ Slobodan Radulović 2006. godine odlazi iz Srbije pred optužnicom za organizovani kriminal u privredi i od tada je nedostupan policiji. Godinu nakon toga, u septembru 2007, šalje pismo Savetu za borbu protiv korupcije u kom obelodanjuje, do tada javnosti nepoznat, sastanak radi dogovora o prodaji „C marketa“ izvršen po nalogu Vojislava Koštunice, tadašnjeg premijera. „Ja nikad ne bih pristao da potpišem Memorandum o razumevanju niti bilo kakav drugi dogovor sa Miškovićem oko privatizacije „C marketa“ da me na to nije naterao Predsednik Vlade Koštunica… Imao sam snage i hrabrosti da odbijem ponudu Miškovića da mu lično omogućim da privatizuje „C market“ jer nisam pristao da me kupi. Nisam imao mogućnosti ni hrabrosti da odbijem nalog Koštunice da potpišem Memorandum, iako sam znao da je Koštunica to uradio da bi omogućio Miškoviću da, posle svih njegovih neuspeha, uđe u proces privatizacije „C marketa“, naveo je Radulović u svom pismu. Postupak protiv Radulovića i još preko trideset optuženih, pokrenut na osnovu najobimnije optužnice u istoriji Srpskog sudstva, još uvek je u toku.

Radulović je označen kao jedan od vođa grupe optužene da je u „aferi stečajna mafija“, koja je oštetila nekoliko javnih preduzeća, među kojima je i „C market“, u saradnji sa sudijom privrednog suda protivzakonito došao do akcija više preduzeća. Pred Specijalnim sudom u Beogradu, septembra 2007. godine, u postupku protiv Radulovića, Milan Beko je bio samo svedok, iako je zajedno sa Radulovićem učestvovao u sastavljanju Memoranduma i bio njegov potpisnik. U transkriptu Bekovog svedočenja stoji da je „Novafin S.A“ osnovao sa namerom da preuzme akcije „C marketa“. Beko je takođe izjavio da je i sam osnovao nekoliko kompanija sa posebnom namenom, kako ih on naziva „školjka firmi“ (firme sa formalnom namenom, bez stvarnog poslovanja). „Novafin S.A“, koja je preuzela akcije „C marketa“, u trenutku osnivanja bila je „pod njegovom kontrolom“, rekao je. Na pitanje ko je platio akcije „C marketa“, Beko je rekao: „Banka je odobrila kredit. Hypo, Komercijalna…“ Nije mogao da se seti koja banka je obezbedila novac za preuzimanje „C marketa“, kao ni iznosa koji je njegov „Novafin“ dao „Primeru C“. Advokat Radulovića je na suđenju rekao da se radilo o 29.000.000 evra.

Prema zapisniku sa suđenja „stečajnoj mafiji“, kompanije kao što je „Novafin S.A“, dobijale su kredite od banaka za kupovinu akcija tih preduzeća. Međutim, nejasno je čime su kompanije garantovale za kredite, osim svojim, inače simboličnim, osnivačkim kapitalom. One nisu posedovale finansijske izveštaje, s obzirom da su osnovane neposredno pre privatizacije. Na ovo pitanje jasan odgovor nije dao ni Beko tokom svedočenja.

Preuzimanjem akcija „C marketa“ od strane „Primera C“ koji prelazi u vlasništvo Miškovića, stvoren je dominantan položaj na beogradskom tržištu maloprodaje. Nakon komparativnog pregleda trgovinskih lanaca na teritoriji Beograda, Komisija za zaštitu konkurencije je izvestila da je utvrđeno ukupno učešće „C marketa“, „Delta Maxija“ i „Pekabete“ (u kojoj „Delta Maxi“ učestvuje sa 69,44 procenata), koje su u vlasništvu Miškovića, od preko 60 procenata, čime je, tvrdi komisija, prekršen Zakon o zaštiti konkurencije.

 

Dominantan položaj na tržištu


Komisija za zaštitu konkurencije, osnovana sa ciljem da vrši kontrolu konkurencije na tržištu, dva puta je donela Rešenje kojim odbija zahtev za izdavanje odobrenja za sprovođenje koncentracije kapitala između „Primera C“ i „C marketa“. Protiv oba rešenja „Primer C“ je pokrenuo tužbu protiv Komisije. „Delta M“ je 2006. godine naručio dve studije kojima u sudskom postupku nastoji da ospori pravnu zasnovanost rešenja komisije. Sud ove studije nije dostavio Komisiji, kako bi i ona dala mišljenje o njima.

Jednu od tih studija potpisalo je nekoliko profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Studija osporava pravnu zasnovanost Rešenja Komisije. Jedna od potpisnica ove studije za odbranu Miškovića, a protiv Komisije, je profesorka Pravnog fakulteta Vesna Besarović. Besarovićeva je danas članica Komisije za zaštitu konkurencije. Druga studija, zbog koje se „Delta“ obratila Privrednoj komori Srbije, trebalo je da utvrdi da „Delta“ nije monopolista. PKS, čiji je tadašnji predsednik bio ministar trgovine Slobodan Milosavljević, za tu namenu angažuje firmu „Conzit“ d.o.o. iz Beograda. Prema podacima Agencije za privatizaciju, supruga ministra Milosavljevića Katarina Andrić-Milosavljević imala je 11,1% udela u „Conzitu“ d.o.o. u periodu kada je ta studija rađena.

Konsultantska firma „Belox Advisory Services“ je takođe analizirala tržišnu koncentraciju „Delte“ u Beogradu, ponovo po narudžbi „Delte“. Prema njihovoj studiji, na celokupnom beogradskom tržištu maloprodaje „Deltin“ udeo je samo 39 procenata, za procenat manje od onoga što Zakono o zaštiti konkurencije definiše kao „dominantan položaj na tržištu“. Vlasnik 50 posto ove konsultantske kuće i njen direktor je bivši potpredsednik Vlade i nekadašnji član DS i G17+, Miroljub Labus.

Verica Barać kaže: „Svi građani Beograda i okoline plaćaju cenu monopola. Svaki artikal plaćaju mnogo skuplje zato što je on monopolista“.
 

Donedavna predsednica Komisije za zaštitu konkurencije Dijana Marković-Bajalović tvrdi da je preuzimanje „C marketa“ bilo ilegalno i da je tako stvoren dominantan položaj na tržištu, sa čime je tadašnja Vlada bila upoznata. Marković-Bajalović kaže se njenim tvrdnjama o monopolu na beogradskom tržištu u više navrata u medijima suprotstavljao ministar trgovine Slobodan Milosavljević, tvrdeći da „u Srbiji nema monopolista u oblasti trgovine“. Ovakve izjave Marković-Bajalović vidi kao pritisak na rad Komisije, o čemu je obaveštavala Vladu. Dijanu Marković-Bajalović Skupština nije ponovo kandidovala za predsednicu Komisije za zaštitu konkurencije.

Slučaj „C marketa“ je kroz sudske instance dospeo na Vrhovni sud Srbije. VSS nije odlučivao o ovom predmetu, jer je, početkom 2010. godine osnovan Upravni sud u čiju nadležnost je prenet i predmet u vezi sa „C marketom“. Portparolka Upravnog suda Vesna Dabić kaže da je u pitanju slučaj koji je veoma interesantan javnosti, ali da „postupak još nije završen“.

Radulović se i danas nalazi u bekstvu, a u medijima se spekuliše da se nalazi u Španiji. Za njim je raspisanja crvena Interpolova poternica kojom se zahteva hapšenje i izručenje određenog lica. Tužba u vezi sa „C marketom“ u Upravnom sudu je predmet iz 2008, ali je sud na početku svog rada prvo morao da reši sporove od 2007. godine, tako da slučaj u vezi sa „C marketom“ nije ni blizu rešenja. Za to vreme, Miroslav Mišković najavljuje da je blizu dogovora o prodaji polovine maloprodajnog lanca „Delta maksi“, „poznatoj evropskoj kompaniji“.

 

„Lepša strana kupovine“


Ove jeseni, akcionari su nakon osam godina ponovo na ulici uporno zahtevajući da ih primi neko iz Vlade. Predstavnik malih akcionara „C marketa“ Miljan Smiljanić kaže da se njihovi zahtevi zasnivaju na poništavanju prodaje tog preduzeća. „Cela prodaja je urađena nezakonito, bez naše saglasnosti, odnosno bez „volje druge strane“. Želimo da se sve poništi i da nam se vrate akcije“, izjavio je Smiljanić srpskim medijima.

Akcionarka Nada Cerić, koja je bila otpuštena za vreme Radulovićevog vođenja kompanije, nije vraćena na posao iako je Mišković to obećao.

„Bilo je veoma jasno da su akcije „C marketa“ vredele više, ali je to bila situacija u kojoj je država bila na njihovoj strani“, kaže Nada Cerić.

Autor:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Tagovi

Povezano