Danka – EP 3: Krvava značka

Ilustracija: AI; foto:Filip Krainčanić / Nova

Dva dana nakon što su privedeni osumnjičeni za Dankino ubistvo, priveden je Dalibor Dragijević, brat osumnjičenog Dejana Dragijevića. Iste večeri, pronađen je mrtav u policijskoj stanici. Zvanična verzija o prirodnoj smrti ubrzo se ruši pred nalazima obdukcije koji ukazuju na torturu. Stefan odlazi u selo Zlot da razgovara sa njegovim ocem Radoslavom, ali i istražuje tamnu stranu slučaja – da li je iznuđivanje iskaza i policijska tortura bila prečica kojom je sistem pokušao da dođe do rešenja?

Autor: Stefan Marković

Urednik: Dina Đorđević

Obrada i dizajn zvuka: Marko Ignjatović

Muziku komponovali Rade Sklopić i Marko Ignjatović

Provera činjenica: Marija Vučić

Produkcija: CINS i Agelast

 

[Kratka napomena za slušaoce: Ovaj podkast sadrži detalje koji mogu biti uznemirujući. Takođe sadrži i vulgaran jezik.]

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Kada kažeš policija, na šta prvo pomisliš?

Sigurnost?

Bezbednost?

Možda na studentske proteste i sve ono nasilje kojem smo svedočili.

I ne pitam te ovo slučajno. Pitanje policijske brutalnosti je jednim delom obeležilo slučaj nestanka Danke.

Policija je 6. aprila 2024. stavila lisice na ruke Daliboru Dragijeviću. Bilo je to dva dankon što je priveden njegov rođeni brat Dejan.

Dejan i Dalibor su baš bliski.

Rade u istom preduzeću, vole se i čak dele isti krevet. Ali je Dejan sa svojim mlađim bratom podelio i jezivu tajnu – da je njegov kolega Srđan navodno udario Danku i da je njeno telo bacio na deponiju.

Bar tako piše u optužnici.

Dalibor je policiji ispričao je da je na dan Dankinog nestanka Dejan s posla došao kući u pola četiri popodne i da je bio uznemiren. 

Dva dana kasnije, 28. marta, Dejan je oko 6 popodne parkirao svoj pežo 307. U kolima je, kako je Dalibor rekao policiji, bio beli džak, u kojem je navodno bila Danka.

Dejan je njemu i njihovom ocu Radoslavu ispričao sve o navodno Dankinom ubistvu. A onda je Dalibor, navodno, učestvovao u premeštanju tela.

U TikTok lajvovima, Dankina majka Ivana je više puta govorila o Dragijevićevima.

IVANA ILIĆ: Ja mislim da je cela porodica specifična.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ali i da iza svega što što se dešavalo nakon nestanke Danke stoji Dejanov i Daliborov otac Radoslav… 

IVANA ILIĆ: Mislim da je on posebna priča da da i da je on najveći krivac.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Kao i pokojni Dalibor.

IVANA ILIĆ: Da je Dalibor znao, a da deda zna.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): I zaista, Dalibor se poneo kao da nešto zna. Nakon ispitivanja, pošao je sa policijom da pokaže gde je telo. Ali i ta potraga, baš kao kada je policija išla sa Srđanom i Dejanom, završila se jednim bezupešnim lutanjem. 

Dankino telo nije pronađeno.

Jedino telo koji će se tog dana pojaviti u Boru pred policijom biće upravo Daliborovo.

VESTI: Njemu je tokom noći pozlilo. Navode da su brzo reagovali i blagovremeno i pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova ali i lekari borskog Doma zdravlja da je pokušana reanimacija ali da su u 3.10 tokom noći mrtvozornik i lekari konstatovali da je preminuo prirodnom smrću.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Tek osam meseci kasnije, zahvaljujući jednom novinaru, ova tvrdnja MUP-a biće dovedena u pitanje.

Obdukcioni nalaz koji je on obelodanio pokazuje da je Dalibor zapravo ubijen.

A zvanična istina o ovoj smrti… još čeka da ugleda svetlost dana.

UVODNA ŠPICA

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ja sam Stefan Marković, a ti slušaš Tragove. Sezona tri – Danka.

U ovoj epizodi govorim o sumnjivoj smrti jednog od  osumnjičenih u slučaju Danka.

I o tome da li je policija prisilila osumnjičene da kažu da su učinili nešto što možda nisu.

Epizoda 3 – Krvava značka

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Krenuo sam ka istočnoj Srbiji.

STEFAN MARKOVIĆ: Evo ga putokaz za selo Zlot. Ulazimo… Samo da skrenem. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): U tom selu su živeli Dragijevići. Dejan koji je glavnoosumnjičeni za Dankino ubistvo,njegov brat Dalibor koji je umro u policijskoj stanici, majka Svetlana i otac Radoslav, koji se sumnjiči da je pomagao u prikrivanju tela.

Iskreno, nije bilo sve jedno dok sam išao tamo gde je policija prevrnula svaki kamen da pronađe telo ili bar dokaze za navodno ubistvo Danke Ilić.

Bilo mi je neprijatno jer sam pre toga čitao o toj kući u medijima. 

I još sam u porodičnoj kući onih koji su osumnjičeni za ubistvo.

Tamo me je sačekao Radoslav.

STEFAN MARKOVIĆ: Dobar dan. Stefan. Poštovanje.

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Važi, ajd će se čujemo, kumo, došo mi jedan gost…

STEFAN MARKOVIĆ: Kako ste?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: To samo ja znam, prijatelju.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Dok govori Radoslav se smeška. Nervozan smeh.

Taj osmeh mi više deluje kao odbrambeni mehanizam, nego da mu je nešto stvarno smešno.

Sedimo u bašti porodične kuće. To je baš ono mesto koje je policija češljala.

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Dva puta bili. 

STEFAN MARKOVIĆ: I šta su oni tražili? Gde su pretraživali? Tu po dvorištu ili?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Pa to žili po sobe nisu našli ništa. Pa uzeli neki noževi tu, uzeli testere mi uzeli motorne testere.

STEFAN MARKOVIĆ: Jesu vam vratili to?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Nisu. I kola.

STEFAN MARKOVIĆ: I kola?

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ovo je mesto gde su živeli Dalibor i Dejan, pa bar dok ih nisu priveli.

A šta je Radoslav radio tog dana kada je Danka nestala i kada se Dejan vratio sa posla?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Ja nisam mrduo odavde. Samo sam si uzeo sok. E sad su generacije se odvajaju znaš. I otišao sam se u tamo u onu kuću. Oni šta mene briga šta oni pričaju. Kažu, pričali o devojci. Odakle znam ja. Šta ima ja da se mešam sad?

STEFAN MARKOVIĆ: Je l’ tad bio i Srđan ili ne?

RADSOSLAV DRAGIJEVIĆ: Mislim da bio bio i Srđan. Svi su bili. Bio i Srđan bio i i ova ekipa zlotska  još. 

STEFAN MARKOVIĆ: Je l’ to oni inače posle posla navrate ili ne? Ne, pa da li navraćaju to ste znali?

RADSOLAV DRAGIJEVIĆ: Da. A be, kažu kaže ti si video kaže možda u kola, a be, ja nisam izašao odavde. Kako sad ti si došao s kola da gledam u tvoja kola? Pa nisam ja saobraćajac.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): I sam Radoslav je priveden 7. aprila 2024. dan nakon sto je priveden njegov… sada pokojni sin, Dalibor.

STEFAN MARKOVIĆ: Što su oni vas priveli?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Nemam pojma. Oni sumnjaju da sam ja učestvovao sa njih. Da sam im pomogao ili ako sam znao nisam hteo da kažem. Kažem ti, tu su se zajebali. Ja bih prvi rekao… ako su moji sinovi. Jer istina kad tad ona izađe na kraj.

STEFAN MARKOVIĆ: Šta ste radili u policiji? Šta su vas pitali?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Pa pitali svašta pitali. I na poligraf tamo neka lažna pitanja. Oni misle ja sam toliko glup. Ja hoću da ti kažem ali pravo istinu. Ne kriva pitanja. Kažem da otac mi se ne zove ovako onako. Da li devojčica kaže u jezero? Kako mogu da kažem u jezero? A šta ona nije. Ja faktički lažem samog sebe i posle dobijem krivično gonjenje posle. Za laž.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Radoslav se otpočetka brani ćutanjem.

Sa mnom razgovara, ali je teško da se održi tok razgovora.

Često je nepovezan, misli mu lutaju.

On je star i deluje pometeno. Možda zbog svega što se desilo. 

Zato sve što kaže, uzimam sa rezervom.

Radoslav je bio u pritvoru i pamti da je i sam imao neprijatnosti.

STEFAN MARKOVIĆ: Koliko ste vi dugo bili u pritvoru?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Pa skoro dva meseca.

STEFAN MARKOVIĆ: Skoro dva meseca. I šta ste je l’ je l’ je l’ vas neko maltretirao tamo ili?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Samo jedan maltretirao.

STEFAN MARKOVIĆ: Šta je radio?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Pa hteo da me bio majke mu ga. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): U pritvoru je saznao i da mu je sin preminuo.

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: A be milicioner mi rekao Onaj koji me proveo me u stanicu u Zaječaru.

STEFAN MARKOVIĆ: Dobro.

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: I samo mu me zvao sa strane. Kaže tvoj sin je ubijen.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ali to nije bio jedini udarac koji je Radoslava sačekao iza rešetaka. Dok je on sedeo u pritvoru, a mlađi sin u mrtvačnici, na tv-u u ćeliji video je vest. Još jedna smrt u porodici. Njegova supruga Svetlana.

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Faktički mi je kuća nije prepolovljena nego 1/3 ostala otprilike kad pogledaš.

STEFAN MARKOVIĆ: Kako ste se vi osećali kad su vas pustili iz pritvora kad ste došli kući?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Pa to samo ja znam. Teško. Mesec dana mi je bilo teško. Morao sam da idem kod lekara da mi da jaču dozu terapije. Ja sam srčani i plućni bolesnik. Težak. I onda mi za živci dali još jaču neku terapiju. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Radoslav kaže da nije dobio obdukcioni nalaz svog sina.

STEFAN MARKOVIĆ: Vi dalje niste dobili to sa sa obdukcije obdukcijski nalaz?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Ništa. Slali slali rešenje da su mu odbili.

STEFAN MARKOVIĆ: A zašto? Šta je obrazloženje?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Ma iscepao sam. Bacio sam šta ću i poslao sam advokata. Advokat poslao dopis. I nisu ni njemu dali.

MILOŠ JANKOVIĆ: Ono što je interesantno da u jednom momentu dobijamo pisani odgovor od Tužilaštva da nam da mi kao punomoćniku oštećenog Radoslava, a vezano za smrt njegovog sina Dalibora, ne mogu omogućiti uvid u predmet, odnosno kopiranje spisa iz razloga što Radoslav nije još saslušan.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ovo je Miloš Janković. Ranije je bio zamenik ombudsmana. 

On je u početku zastupao Radoslava u ovom predmetu. I baš se borio da se slučaj Daliborove smrti istera na čistac.

MILOŠ JANKOVIĆ: Radoslav me je ovaj ovlastio da ga zastupam u tom postupku pred tužilaštvom u vezi smrti njegovog sina Dalibora. To je sad mene kao advokata i neko ko se bavio i kontrolom rada policije bilo jako interesantna tema. Reč je o tome da je određeno lice bilo dovedeno, odnosno došlo u policijsku stanicu na svojim nogama, da je tu provelo određeno vreme, da je izvođeno van policijske stanice. I da bi se desilo da u neke kasne noćne sate to lice umire.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Miloš je čak vodio nešto nalik na dnevnik, gde je beležio sve što je uradio u vezi sa ovim predmetom.

U svakom slučaju, nailaziao je na zatvorena vrata Tužilaštva u Nišu.

MILOŠ JANKOVIĆ: Oni su rekli da uh da ne mogu da mi to omoguće zato što Radoslav nije saslušan.

STEFAN MARKOVIĆ: A ko da ga sasluša i zbog čega?

MILOŠ JANKOVIĆ: Pa da ga sasluša kao ovaj oca kao oštećenog. Praktično je Radoslav tu oštećen. Zbog ubistva jer je to krivična prijava glasila odnosila se na ubistvo njegovog sina. I tužilac bi trebalo da sasluša, da ispita, da pribavi izjave svih lica koje mogu dati određene ovaj činjenice, izdati određene činjenice koje su relevantne, referentne za vođenje krivičnog postupka.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): A da li je Miloš urgirao da mu se dostave spisi i obdukcioni nalaz?

MILOŠ JANKOVIĆ: Naravno da smo pitali i pisali brojne podneske, urgirali višim tužilaštvima da se ne sprovodi delotvorna istraga niti je blagovremena, naravno, ovaj tražili smo i da se izda od strane ovaj republičkog tužilaštva da se izda obavest uputstvo za postupanje tužilaštva. Međutim dobijali smo stalno odgovore da tužilaštvo čini sve što je u njenoj nadležnosti.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Miloš više ne zastupa Radoslava, koji ni sam nije… bar zvaničnim putem, dobio dokument u kojem se opisuje smrt njegovog sina.

STEFAN MARKOVIĆ: Vi još niste dobili ništa? 

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Ništa to ovaj Centar za kako se zove…

STEFAN MARKOVIĆ: To je za sudsku medicinu? 

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Centar za humanitarnu kao humanitarnu pomoć tako 

STEFAN MARKOVIĆ: A šta oni treba da rade?

RADOSLAV DRAGIJEVIĆ: Pa oni pomažu koji koji su ugroženi…

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Radoslav zapravo govori o Beogradskom centru za ljudska prava. 

VLADICA ILIĆ: U suštini mi pomažemo ljudima. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ovo je Vladica Ilić. Pravnik BCLJP-a. Došao sam do njihove kancelarije u centru Beograda da razgovaram sa njim.

VLADICA ILIĆ: Teme kojima se centar bavi su između ostalog zabrane torture i drugih oblika zlostavljanja i zaštita lica koja su u potrebi za međunarodnom zaštitom.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): A kako je Vladica uopšte ušao u čitavu priču u vezi sa Daliborom Dragijevićem.

VLADICA ILIĆ: Mi smo odlučili da odemo u Zlot da porazgovaramo s njim i da mu kažemo da on ima pravo da sazna kako mu je sin preminuo, da se Centar bavi ovom temom, da možemo u tom smislu da mu pomognemo da pokušamo pred sudom i kasnije pred nekim drugim institucijama, ali i pred pravosudnim organima da mu pomognemo tako što ćemo mu dati sredstva platiti za njega advokata koji će mu pomoći da to radi i koji će ovaj nastojati da prvo dođe do obdukcionog zapisnika, a kad dođemo do obdukcionog zapisnika da vidimo šta dalje može da se radi na osnovu šta u tom obdukcionom zapisniku piše. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ali do obudkicnog zapisnika nisu došli.

VLADICA ILIĆ: Nakon toga se ispostavilo da zapravo više javno tužilaštvo u Nišu ne želi u suštini da obdukcioni zapisnik Radoslavu Dragijeviću. Naime, Radoslav Dragijević je neki potencijalni svedok u tom slučaju smrti svoga sina i postoji mogućnost da se njemu uskreti jeli, uvid u obdukcioni zapisnik pre nego što daje iskaz. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Dakle, situacija je takva da Radoslavu ne daju obdukcioni nalaz zato što nije dao iskaz u Tužilaštvu. Ali ga Tužilaštvo uopšte i ne poziva i onda nastaje problem. 

VLADICA ILIĆ: Mi imamo situaciju da tužilaštvo Radoslava ne poziva, a s druge strane mu i ne da se upozna sa obcionim zapisnikom i da u suštini sazna kako je njegov sin umro.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): U svakom slučaju, za Vladicu je ovo sumnjiva smrt.

VLADICA ILIĆ: Nama je bilo vrlo onako sumnjivo kad se pojavila vest da je Dalibor Dragijević preminuo tokom policijskog zadržavanja. Prosto se zna da rizik od torture je veliki u prvim satima lišenja slobode. Da je on posebno prisutan kad su u pitanju neka teška krivična dela gde su žrtve deca ili žene ili uh ovaj gde policija može da postupi i emotivno i da bude frustriran, što nema dovoljno dokaza i tako dalje 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Dalibor je sahranjen u metalnom kovčegu, a sa njim i istina šta se dogodilo te večeri kada je preminuo.

REKLAMA

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Čitav narativ policije da je umro prirodnom smrću, raspao se poput kule od karata u decembru 2024. godine. Tada je obdukcioni nalaz, koji se skriva od javnosti, došao u ruke mog kolege iz nedeljnika Radar, Vuka Cvijića.

Sumnje da je Dalibor umro jer je pretučen u Policijskoj stanici, prestale su da budu samo sumnje.

VUK CVIJIĆ: Vrlo brzo sam ja preko izvora došao do rezultata obdukcije pa sam objavio šta je nalaz obdukcije koji je nedvosmisleno utvrdio da je umro nasilnom smrću. Da je čovek ubijen od posledica batina.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Sa Vukom sam hteo da prođem i kroz taj Daliborov poslednji dan. Kako je on izgledao?

STEFAN MARKOVIĆ: Dakle on je bio tad sa policijom iz Bora?

VUK CVIJIĆ:  Uveče dolaze policajci… uveče ga preuzimaju policajci iz Uprave kriminalističke policije iz Beograda. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Govori o UKP-u.

VUK CVIJIĆ: I oni daju iskaze. To je osmorica policajaca. Oni daju iskaze i niko od njih uzima iskazima ne kaže da je on bio bilo kako povređen, da se na bilo šta žalio. Čak jedan od njih eksplicitno tvrdi na pitanje da nije primetili nikakve povrede u njihovom opisu koji je prilično identičan jer oni su saslušani i nekoliko meseci naknadno u u leto, a to se desilo početkom aprila. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Pa šta su policajci UKP-a zapravo tvrdili?

VUK CVIJIĆ: Oni u tim sličnim iskazima kažu da je njemu pozlilo odjednom i da se on žalio da su oni pozvali hitnu pomoć. Po povredama koje je on imao. On je imao silne prelome kostiju, Modrice po celom telu, glavi, razoreni su mu tabani i slomljena sva rebra i još neke kosti povrede po licu. U glavi, ušima, svuda je imao povrede uh koje je nemoguće primetiti. On sa takvim povredama nije bio u stanju da hoda

i pitanje je da li je bio u stanju uopšte bilo kakve svesti. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): I tu sada Vuk Cvijić ukazuje na još jedan problem. To što mrtvozornik navodno ništa nije primetio.

STEFAN MARKOVIĆ: Kako je to moguće da se desilo?

VUK CVIJIĆ: Pa nejasno je. On posle kada je saslušan kaže da mu je to bio ja mislim prvi slučaj da tako pokušava da se pravda.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Pročitao sam obdukcioni nalaz. I stvarno: bukvalno da nema mesta na telu koje Daliboru nije povređeno.

Bez sumnje, nasilna smrt.

Uspeo sam da dođem do lekara Hitne pomoći koji je tog jutra došao do policijske stanice kao mrtvozornik.

Odbio je da razgovara sa mnom.

Ima tu još jedna stvar. Prema obdukcionom nalazu, Daliboru je konstatonava smrt 7. aprila 2024. godine u 3.18 ujutru.

Vuk Cvijić je pisao da je u policiju Hitna pomoć stigla u 2.54, a da su je pozvali šest minuta ranije.

Došao sam do spiska intervencija borske hitne pomoći.

I pazi sad. U noći između 6. i 7. aprila 2024. kažu da uopšte nisu izlazili na teren. Šestog aprila, kada je Dalibor priveden, poslednji put su intervenisali u pola 10 uveče. Prvi naredni izlazak saniteta bio je u 9:19 ujutru.

Dalibor je tada navodno već šest sati bio mrtav.

Nazvao sam direktorku  Zdravstvenog centra Bor kome pripada Hitna pomoć, Vesnu Bugarinović. 

Želeo sam da saznam kako to da nije evidentiran izlazak Hitne pomoći tog jutra.

STEFAN MARKOVIĆ: … I mene interesuje kako to nije evidentirano?

VESNA BUGARINOVIĆ: Ja bih to morala da proverim.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Više se nikada nije javila, niti je oodgovorila na poruku.

Kolega Vuk Cvijić nije došao samo do obdukcionog nalaza. Došao je i do jednog anonimnog pisma koje je kao primio tadašnji načelnik UKP-a Ninoslav Cmolić.

VUK CVIJIĆ: On je prvo neko… tvrdi da je dobio navodno pismo anonimno koje je sastavljeno policijskim terminima koje u kome se opisuje i tvrdi da su Dalibora Dragijevića tukli policajci iz Bora i navode se njihova imena

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): U tom pismu se tvrdi da je zapravo borska policija tukla Dalibora Dragijevića kada ih je vodio da pokaže gde je telo. 

Cmolić je uradio još jednu stvar, kaže Vuk Cvijić. Tražio je od Univerzitetskog kliničkog centra da praktično preispita Daliborove povrede.

Ali i tu postoji problem.

VUK CVIJIĆ: On traži mišljenje od lekara sa klinike plućne ovde u Beogradu i to su lekari koji nisu stručni za ovu vrstu povreda, koje je imao Dalibor Dragijević jer su povrede na plućima, ali oni leče bolesti na plućima, ne fizičke povrede.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): A onda je Cmolić ovaj dokument i anonimno pismo, poslao Sektoru unutrašnje kontrole, koji bi trebalo da istražuje šta se dogodilo kobne noći.

A šta stoji iza svega toga?

VUK CVIJIĆ: Ono što se može zaključiti on kao da pokušava tim pismom anonimnim koje je navodno dobio i tim mišljenjima da pomeri vreme unazad kada su nastale povrede. Zapravo da nisu odgovorni ljudi iz Uprave kriminalističke policije koji su bili poslednjih šest sati sa Daliborom Dragijevićem, nego policajci iz Bora.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Nazvao sam Cmolića…

STEFAN MARKOVIĆ: Gospodine Cmoliću, vi ste? 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ali je on odbio da razgovara sa mnom dok traje proces.

Poslao sam zahtev Sektoru za unutrašnju kontrolu MUP-a. Oni bi trebalo da rasvetle šta se dešavalo u policijskoj stanici kada je Dalibor stradao.

Zanimalo me je šta su sve učinili. Da li su pronašli odgovorne policajce.

I da li su ih kaznili.

SUK je moj zahtev odbio, a ja sam se žalio Povereniku za informacije od javnog značaja.

Ako je Dalibor do smrti pretučen u policijskoj stanici, a on bi, prema njegovom iskazu trebalo da bude neko ko je pomagao u sakrivanju tela, šta je onda sa okrivljenima?

Razmišljam o tome, da li su onda i Srđan i Dejan dobili batine?

Sećaš se šta mi je rekla bivša Srđanova žena Dekica Janković? Tvrdila je bio modar. A šta je sa Dejanom?

VANJA ŽIVKOVIĆ: On je jako škrt što se tiče tog detaljng objašnjavanja šta mu se desilo. Samo je rekao da da je dobio batine i to je to najblaže rečeno.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ovo je Vanja Živković, advokatica Dejana Dragijevića.

Pa da li postoje nekakvi dokazi za to?

Srđan Janković je izjavio pred tužiocem da postoje.

VANJA ŽIVKOVIĆ: Pa oni imaju lekarsku dokumentaciju. Ima foto dokumentacije u zatvoru, u okružnom zatvoru u Zaječaru.

STEFAN MARKOVIĆ: Aha. I znači tu se i vidi?

VANJA ŽIVKOVIĆ: Tu se vidi. Mi nismo imali prilike da to gledamo, ali smo službenim putem sudu tužilaštvu predložili da se i te fotografija pribavi i da to budu takođe dokaz u postupku što ćemo i dalje da ističemo.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Ako već postoje dokazi da su Dejan i Srđan pretučeni, da li se onda vodi i neki postupak za to?

VANJA ŽIVOVIĆ: Pa ja koliko znam da je pokrenut postupak kod višeg tužilaštva u Nišu… oni su im bili saslušani kao oštećeni i on i Srđan, drugokrivljeni… da l’ su bili tučeni i tako dalje.

REKLAMA

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Seo sam za laptop i poslao zahtev Višem tužilaštvu u Nišu. Tražio sam uvid u spise predmeta u kojima su strane Srđan i Dejan.

Par dana kasnije. Mejl. Stigao je odgovor. 

U Tužilaštvu kažu da je formiran predmet, ali da je u predistražnoj fazi. To znači da ne mogu da mi daju ni dokumentaciju, niti da predmet dobijem na uvid.

Ponovo nailazim na zatvorena vrata.

Uzimam telefon i zovem borsku policiju.

POLICIJSKA UPRAVA BOR:  Policijska uprava Bor.

STEFAN MARKOVIĆ: Halo! Dobar dan! 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Želeo sam da mi ispričaju šta se dogodilo u noći kada je ubijen Dalibor, ali i svemu onome što se događalo od trenutka Dankinog nestanka.

Nisu želeli da razgovaraju.

Još jedna vrata ostala su zatvorena.

Vrata iza kojih se krije odgovor na pitanje  da li je sila uobičajeno postupanje policije?

Pravnik Miloš Janković, onaj koji je zastupao Radoslava u vezi sa Daliborovom smrću se kao zamenik ombudsman bavio policijskom torturom.

I kaže da je prijava bilo dosta.

STEFAN MARKOVIĆ: Koliko je to često? Koliko recimo na godišnjem evalu 10 prijava 15, 50?

MILOŠ JANKOVIĆ: Ne, ne, bilo je bilo je daleko više. Mislim da je bilo sigurno… to može da se vidi u izveštajima zaštitnika građana, ali mislim da je bilo preko slotinjak pritužbi na godišnjem nivou na zlostavljanje.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Pogledao sam nekoliko ovakvih izveštaja. I pazi sada, nekada godišnje ima i preko 200 prijava na račun rada policije. Međutim, ne piše koliko se od toga odnosi na samu torturu.

Ali čekaj… Ako se ponekad te stvari dešavaju u samim policijskim stanicama, kao što je to slučaj i sa Daliborom… zar to ne bi bilo zabeleženo? 

Zar policijske stanice nemaju kamere?

Zar i Daliborova smrt ne bi bila dokumentovana?

MILOŠ JANKOVIĆ: Video nadzor je nešto što  je instrument koji bi trebalo da prikaže šta se zaista negde dešavalo, a koji u onom obliku se realizuje, ostvaruje na taj način što se kaže da je to nije radio video nadzor, nisu pokriveni svi ćoškovi u hodniku i tako.

STEFAN MARKOVIĆ: A je l’ se dešavalo to da vam kažu da nisu pokriveni svi ćoškovi ili da prosto kao nema snimka?

MILOŠ JANKOVIĆ: Naravno. Naravno, najčešće je da nema snimka i da nije radio ili da su snimci uništeni. Iako je preporuka zaštitnika građana ovaj bila da se svi snimci čuvaju 30 dana.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): Jedino gore od Daliborove smrti za MIloša je to što se ona ne rasvetljava.

MILOŠ JANKOVIĆ: Ne može se vratiti onaj iz mrtvih onaj koji je ubijen, ali može određen postupak koji se savesno vodi i određena sankcija, prvo identifikovanje u ovaj ubice i onda sankcija može delovati jer se to više ne dešava. Ovo što se ništa nije desilo nakon toga, samo može navesti na to tu istu policiju da se to i ubuduće dešava. 

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): I Vladica Ilić iz BCLJP-a, koji se takođe bavi policijskim nasiljem, kaže da ono nije retkost. Štaviše…

VLADICA ILIĆ: Mi imamo jednu veliku tamnu brojku ove vrste kriminaliteta, iznuđivanje iskaza koje ne znamo razmera, ali ona sigurno prisutna… Svaki drugi slučaj torture vi imate izve policajaca koji su u tom smeru. Sapleo se prilikom ulaska u stanicu, prilikom ovoga ili onoga kao da svi otprilike se saplićemo čim vidimo policiju. To tako ispada kad čitate spis.

STEFAN MARKVOVIĆ NARACIJA: Dok sedim u studiju i pišem ovaj scenario, razmišljam o onome što je rekao Vladica. Saplićemo se čim vidimo policiju. Ali, da li se i policija saplela na ovaj slučaj?

Da li se žurilo da se pošto poto pronađu krivci?

I da li je Daliborova smrt  jedini propust policije i sistema uopšte?

ODJAVNA ŠPICA

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): U sledećoj epizodi govorim o svim potencijalnim propustima i okolnostima koje su potencijalno doveli do toga da se Danka ne nađe.

DUŠAN STANKOVIĆ: Čim se čim dođe do mešanja politike i nekog uh političkog uticaja, tu se otvara prostor za neke dodatne manipulacije i otvara prostor za greške. 

STEFAN MARKOIVĆ (NARACIJA): Kako je tekla pretraga i šta je tu bio problem?

IGOR JURIĆ: Dakle na tim terenima mi nemamo osobu koja može da koordiniše velikim brojem ljudi. (…tu vidimo veliki problem.

STEFAN MARKOVIĆ: Ali hteo sam hteo sam da te pitam šta tebi govori to da kad pošto pas nije našao ovaj nikakve tragove da li je uopšte

DEJAN ŠEVIĆ: Da možda osoba da izgubljena osoba u to u tom slučaju dete da nije bilo u tom području.

STEFAN MARKOVIĆ (NARACIJA): I šta se sve dešavalo u danu kada je Danka nestala.

RIČARD: Znači ni jedan punkt u to vreme nije postavljen.

IVANA ILIĆ: Ja sam već rekla da u tom trenutku u tom delu nije bila uopšte policija tako je taj deo nije bio obezbeđen.

IGOR JURIĆ: Tu u samom startu napravljen ogroman propust koji kasnije nije moglo nije mogao da se nadoknadi 

Ja sam Stefan Markvović. Ovo su bili Tragovi. Treća sezona Danka.

Moje ime je Stefan Marković

Uređivala Dina Đorđević

Obrada i dizajn zvuka Marko Ignjatović

Muziku komponovali Rade Sklopić i Marko Ignjatović

Provera činjenica Marija Vučić

Produkcija CINS i Agelast

Hvala na slušanju!

U ovoj sezoni korišćen arhivski materijal Televizije N1, Nove S, Radio televizije Srbije, Informer TV, Radio televizije Vojvodine, Televizije Belle Amie, Youtube (Rijaliti Portal, Crna hronoika Ba, ISTINA ILI LAŽ, balkan live tv), TikTok DRŽAVNI….