Bio je ponedeljak, sredina septembra. Oko podneva sam primio mejl sa naslovom: The Majestic Falcon Award for Quality & Excellence VIDEO (Nagrada veličanstveni soko za kvalitet i izvrsnost VIDEO).
Pošiljaoci poruke su mi se obratili sa „Dragi nagrađeni” i pozvali da u novembru preuzmem svoju nagradu na ceremoniji u Dubaiju.
Uzvratio sam mejl, zahvalio se i zamolio ih da potvrde da sam dobitnik. Takođe sam postavio pitanja o troškovima i drugim organizacijskim detaljima. Tri dana kasnije stigao je odgovor.
Ovoga puta su mi se u dosta dužoj, ali prilično uopštenoj, poruci obraćali kao predstavniku kompanije i otkrili da uz priznanje ne ide novčana nagrada – već cena.
Osim 4.750 evra „takse za učešće“, koja podrazumeva reprodukcijska prava na nagradne materijale, dve noći u hotelu, dve pozivnice za koktel i svečanu večeru, uključujući i svečanu dodelu nagrada, kao i troškove fotografija i videozapisa koje bi mi poslali preko DHL-a, morao bih da platim troškove za vizu i avionsku kartu.
Dakle, bilo mi je potrebno samo 4.750 evra da bih u CV dodao ovu nagradu bombastičnog naziva.
Nije teško zamisliti da bi vest o dobijanju međunarodne nagrade s otmenim imenom navukla osmeh na lica mnogih ljudi. Ali ja sam imao drugačiji razlog za smeh. Pre tri godine istraživao sam brojne organizacije koje uručuju desetine nagrada – ako se za njih plati. Otherways, iz koje su mi poslali mejl kao dobitniku, bila je jedna od njih.
„Sve organizacije nalaze nove kandidate na isti način. Tvrde da istražuju i biraju najbolje, ali u većini slučajeva pozivna pisma sa obaveštenjem o nagradama šalju na stotine mejl adresa. (…) Svako ko odgovori, pokaže interesovanje i pristane da plati dobija nagradu”, navodi se u tekstu koji smo novinarka Dragana Pećo i ja pisali za OCCRP/CINS.
Mejl organizacije Otherways
„Hajde da vidimo koliko im se ovo isplati”, pomislio sam i kontaktirao hotel u Dubaiju i DHL.
Iz JW Marriott Marquis hotela su mi odgovorili da dve noći, 26. i 27. novembra, za dve osobe koštaju 931 evro. Istu sobu moguće je rezervisati za oko 700 evra preko onlajn stranica za iznajmljivanje smeštaja
DHL pošiljka bi koštala između 90 i 115 evra, u zavisnosti od toga da li bi mi materijal poslali iz Dubaija ili iz Pariza, gde je sedište Otherways.
To ostavlja oko 3.700 evra samo za ceremoniju dodele, taksu za učešće i prava na nagradne materijale.
Pre tri godine, kada sam kontaktirao Otherways kao novinar, napisali su da su njihovi kriterijumi za odabir nagrađenih strogi, te da priznanje ne može dobiti neko ko samo ponudi novac: „Ne prodajemo krompir“.
Ipak, dodali su kako organizovanje svečanih događaja zahteva visoke troškove pa su, budući da nemaju sponzore, prisiljeni da traže „skromne naknade za učešće“.
Ništa se nije promenilo
Puni naziv organizacije koja me je kontaktirala 11. septembra 2017. godine, je Otherways Management Association Club (OMAC). Njihova veb stranica ne otkriva mnogo informacija, čak ni spisak svih prethodnih dobitnika.
Deo sajta „O kompaniji” ranije je imao informacije o tome kako je Otherways osnovao Charbel S. Tabet „pre 18 godina“ – što bi bilo pre 21 godinu iz današnje perspektive.
Međutim, te su informacije uklonjene sa stranice nakon što su OCCRP/CINS objavili priču u oktobru 2014. U to vreme njihova stranica je takođe sadržala informaciju da su podelili 2.635 nagrada tokom 18 godina, u proseku 146 godišnje. Ipak, u videu sa ceremonije dodele iz 2015. godine, navode da im je to 15. godišnjica. U trenutku pisanja ovog teksta na stranici im se nalazio podatak da su dodelili ukupno 2.135 nagrada.
Charbel S. Tabet obično uručuje nagrade na Otherways ceremonijama, a u prošlosti je bio konsultant slične organizacije, Global Trade Leaders’ Club (GTLC).
Kao direktor i osnivač preduzeća Foodica Best Foods i sam je preuzeo nagradu GTLC-a 1994. godine, dok je to preduzeće kasnije dobijalo i Otherways nagradu. To praktično znači da je jedna njegova organizacija uručivala nagradu drugoj.
Osim organizacija Otherways i GTLC, OCCRP/CINS su otkrili još četiri koje prodaju nagrade:
– The Europe Business Assembly
– The Business Initiative Directions (BID)
– Actualidad Magazine
– The European Society for Quality Research.
Ove organizacije su od 2000. godine prodale više od 250 nagrada pojedincima, ustanovama, javnim i privatnim preduzećima u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH).
OCCRP/CINS nisu uspeli da pronađu bilo kakav dokaz da se radilo o nadmetanju, da se do pobednika došlo ocenjivanjem ili da su poznati kriterijumi po kojima se biraju dobitnici, koji većinom dolaze iz Afrike, Azije, Južne Amerike i jugoistočne Evrope. A obrazac je da svako ko plati dovoljno novca može osvojiti nagradu.
Čini se da se nije mnogo toga promenilo otkako smo napisali tu priču, osim što sam sada i lično dobio priliku da se pridružim laureatima poput predstavnika Galenike ili Ibrahima Jusufranića.
Galenika je srpska državna farmaceutska kompanija koja je nagradu BID-a za kvalitet dobila 2009. godine, da bi kasnije postala predmet policijske i tužilačke istrage. Trenutno traju dva suđenja bivšim rukovodiocima ove kompanije, koji su optuženi za višemilionske pronevere.
Ibrahim Jusufranić je bio dobitnik većeg broja ovakvih priznanja, uključujući Actualidad iz 2004. godine, kao direktor javnog preduzeća Gradski saobraćaj Sarajevo (GRAS). Preduzeće je u to vreme pretrpelo milionske gubitke, a Jusufranić je kasnije uhapšen zbog zloupotrebe položaja. Suđenje je u toku.
Ko to ne bi želeo?
Pretvarajući se da sam zainteresovan kao potencijalni dobitnik, pitao sam Otherways o kakvoj je nagradi reč, nakon što su me kontaktirali u septembru.
U odgovoru su naveli da organizuju „osam različitih konvencija i nagrada tokom dvogodišnjeg perioda, u Londonu, Parizu, Ženevi, Berlinu, Rimu, Nju Jorku i Dubaiju”, dok je nagrada „komunikacijski alat koji služi interesima kompanija“, koje se predstavljaju na multi-sektorskom forumu, razmjenjuju iskustva i saznaju o novim tehnologijama i tržištima.
Najduži segment njihovog mejla bio je o tome kako biraju pobednike.
„Kriterijumi izbora za Samit kvaliteta temelje se na informacijama, anketama i glasanju“, naveli su, dodajući kako konačnu odluku donosi „Komisija za izbor Nagrade veličanstveni soko za kvalitet i izvrsnost.“
Između ostalog, napisali su: „Veličanstveni soko za kvalitet i izvrsnost dodeljuje se svakoj kompaniji kao subjektu, za korporativno postignuće, da bi se priznao prestiž. Inovativnost, kvalitet i tehnologija. U tu svrhu postupak glasanja odvija se putem mejla, interneta ili među nagrađenim kompanijama, na temelju jednog od sledećih koncepata: Zadovoljstvo klijenata, vođstvo, kontinuirano obrazovanje i trgovanje, rezultati poslovanja, ISO 9001 – 14001 – 22000, TQM i TQCS (Vrhunski standardi zadovoljstva kupaca kvalitetom).“
Znači tako su me izabrali.
Procenili su zadovoljstvo mojih klijenata, moje veštine vođenja, trajno obrazovanje i trgovanje, kao i moje poslovne rezultate.
U ovom trenutku hteo bih da ponovo podsetim čitaoce na činjenicu da sam ja novinar koji je pomogao u razotkrivanju plaćenih nagrada, uključujući i nagrada organizacije Otherways, koja mi je upravo ponudila jednu.
Dakle, nakon što su napisali da su pažljivo proverili sve te detalje o meni, sledeća faza u procesu dobijanja nagrade bilo bi popunjavanje obrasca za registraciju, koji zahteva osnovne informacije o nagrađenom i 300 reči sa „opisom, aktivnostima, istorijom i postignućima moje organizacije”.
Mnogi se upecaju na ovo, uključujući i javne institucije, što znači da neki od dobitnika troškove plaćaju novcem poreskih obveznika.
Pre tri godine OCCRP/CINS su identifikovali 15 dobitnika Otherways nagrada iz Srbije i BiH, uključujući Apoteke Beograd, Beogradske elektrane, BH Telecom i Opštinu Sarajevo Centar – koja je dobila četiri Otherways priznanja.
„Otherways ima iskustvo i poštovanje pri odabiru i promociji uspešnih kompanija širom sveta“, napisao je neko na veb stranici Otherways.org u ime kompanije BH Telecom iz Sarajeva, koja je u državnom vlasništvu.
U poruci je još pisalo: „Svedoci smo inauguracije naše kompanije u ženevskoj ‘noći’, gde smo se osjećali zahvalni za sve te napore. Želimo vama i Otherways-u sve najbolje u budućnosti.“
Prevara koja traje…