Istraživačke pričePrekogranični organizovani kriminal
09. apr 2014.

Crna Gora: Kupovina raja (I deo)

Stanko Subotić sa Milom Đukanovićem, Svetozarom Marovićem i drugim zvanicama na proslavi u hotelu Villa Montenegro na Svetom Stefanu
Srpski biznismen Stanko Subotić, blizak prijatelj premijera Mila Đukanovića, najmoćnijeg čoveka u Crnoj Gori, planirao je da pretvori Budvu u novi Monte Karlo. U tome su ga sprečili kriminal, cigarete, pohlepa i loša sreća

U večernjim satima, 9. marta 2007. godine, sve se složilo za Stanka Subotića.


Mesto dešavanja bio je njegov butik-hotel Villa Montenegro, smešten na Svetom Stefanu, turističkoj meki na obali Jadranskog mora. Među gostima su bili najmoćniji čovek u Crnoj Gori, premijer Milo Đukanović i Svetozar Marović, bivši predsednik državne zajednice Srbije i Crne Gore.


Gostima okupljenim na terasi hotela, sa koje se pruža izvanredan pogled na ostrvo-dragulj Sveti Stefan, služeno je njegovo skupoceno vino Louis Max.


Povod za zabavu bilo je uručenje nagrade hotelu u vlasništvu ovog 54-godišnjeg biznismena. Za Subotića je to veče predstavljalo početak ostvarenja njegovog plana vrednog milijardu dolara s ciljem transformisanja slikovitih predela duž obale u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici u novi Monako.


Te večeri se sve činilo mogućim: Subotićev san o zadivljujućem turističkom, komercijalnom i nacionalnom uspehu bio je toliko blizu da je mogao da se dodirne.


Ali nije se ostvario.


Grandiozni plan bi Subotiću doneo ogromno bogatstvo, ali ga je na tom putu omeo niz svetskih i ličnih događaja. Njegov pad je između ostalog uzrokovao lančanu reakciju, ostavivši građanima Crne Gore račun koji i dalje otplaćuju.


Usluga za starog prijatelja

 

Te godine Villa Montenegro dospela je u novinske naslove kao prvi i jedini hotel u Crnoj Gori koji je dobio nagradu „Pet zvezdanih dijamanata“ Američke akademije ugostiteljskih nauka (AAHS).


Ali nagrada i nije bila to što se čini. Sponzor nagrade AAHS je lobistička grupa povezana sa Donaldom Trampom, kontroverznim američkim mogulom za nekretnine i igre na sreću, a nagrada predstavlja tek marketinški trik za promociju hotela koji je dobiju.


Ipak u Crnoj Gori, nagrada je pomogla da se učvrsti Subotićeva reputacija perspektivnog poduzetnika u oblasti turizma.

Subotić je u televizijskom intervjuu 2010. godine rekao da mu Đukanović „nije posebno pomogao u poslovima sa cigaretama, već da je on napravio uslugu Crnoj Gori, koju je odabrao za tranzit“.


Subotić je imao velike planove.


Rođen u radničkoj porodici u selu Kalinovac u Srbiji, Subotić je od detinjstva radio u očevoj stolarskoj radionici. Kasnije odlazi u Francusku gde se zapošljava kao krojač. Sa početkom raspada Jugoslavije vraća se u Srbiju i počinje da ulaže u tekstil.


Svoj prvi veliki novac Subotić je napravio sredinom 1990-ih u poslu sa duty free šopovima na granici između Srbije i Makedonije.


Postao je ekskluzivni distributer glavnih brendova cigareta kao što su Philip Morris i British American Tobacco. Posao sa cigaretama je izmestio u Crnu Goru 1997. godine, koja je u to vreme bila pod UN-ovim trgovinskim embargom. Tu se sprijateljio sa Đukanovićem i Marovićem, koji već dve decenije kroje politiku u Crnoj Gori.


Ipak, Subotić nije bio jedini koji je imao interes za biznis sa cigaretama. Posao u Crnoj Gori su pokrenula i dva italijanska kriminalna sindikata, napuljska Camorra i Sacra Corona Unita (Sveta ujedinjena kruna, iz regije Apulija na jugoistoku Italije).


Bio je to profitabilan biznis. U to vreme šverc cigaretama bio je endemska pojava na Balkanu.


Gotovo svaku noć, desetine velikih brzih motornih čamaca, pretovarenih cigaretama, za dva sata su prelazili put od Crne Gore do Italije, gde su kriminalni sindikati prodavali neoporezovane cigarete na italijanskom crnom tržištu. Prema rečima Ratka Kneževića, bivšeg Đukanovićevog saradnika, crnogorska vlada je do kraja 1990-tih godišnje zarađivala i do 700 miliona američkih dolara.


Italijanski tužioci su verovali da je Subotić pomogao italijanskim kriminalcima u krijumčarenju cigareta, zbog čega su i on i Đukanović optuženi za šverc 2008. godine. Sledeće godine, italijanske vlasti su odustale od optužnice protiv Đukanovića, navodeći kao razlog njegov diplomatski imunitet. Subotić je oslobođen 2013. godine, ali se još uvek suočava sa optužbama u vezi sa slučajem šverca cigareta u Srbiji.


Glavna linija odbrane za optužene bila je da je nezakonita trgovina cigaretama izazvana trogodišnjom ekonomskom blokadom Srbije i Crne Gore, do koje je došlo zbog etničkih nemira na Kosovu. Đukanović je redovno govorio istražiteljima da je šverc cigaretama pomogao njegovim zemljacima da prežive, a da on lično nije imao koristi od toga što je njegova zemlja učestvovala u nezakonitoj trgovini.


Subotić je u televizijskom intervjuu 2010. godine rekao da mu Đukanović „nije posebno pomogao u poslovima sa cigaretama, već da je on napravio uslugu Crnoj Gori, koju je odabrao za tranzit.“

 

Stanko Subotić je za manje od godinu dana postao jedan od najvećih dužnika Prve banke koju kontroliše porodica Mila Đukanovića

Nekoliko godina kasnije, došao je red na Crnu Goru da uzvrati uslugu.


U novembru 2006. godine, četiri meseca pre blještave zabave u hotelu Villa Montenegro, Đukanovićev brat Aco privatizovao je malu banku u svom rodnom gradu Nikšiću. Platio je neznatan deo njene vrednosti, tek 2,3 miliona evra i nazvao je Prva banka. Ubrzo su opštine, država, javne agencije i fondovi počeli uplaćivati novac na račune u ovoj banci – gotovo 100 miliona evra, učinivši je jednom od najvećih u državi.


I dok je javni novac uveliko pristizao, Đukanovićevi prijatelji, partneri i poslovni saradnici su počeli da osnivaju firme kako bi posegnuli za dobiti. Banka im je odobravala ogromne, i u velikom broju slučajeva, neosigurane kredite koje su koristili za kupovinu vrednih nekretnina na obali.


Subotić je bio među onima koji su imali najviše koristi.


U decembru 2006. godine, mesec dana nakon što je Đukanović preuzeo banku, Subotić je pokrenuo ono što će postati jednogodišnji investicioni bum.


Počelo je sa osnivanjem Samuelson Corporation, investicione firme na Sejšelima, ostrvu uz obalu Afrike. Ova mala ostrvska država u Indijskom okeanu je jedno od najtajnovitijih poreskih utočišta koje se često koristi za prikrivanje vlasništva i nezakonitih prihoda. Vlasnici firmi ne otkrivaju svoj identitet nikome, čak ni lokalnim vlastima. Međutim, drugi dokazi jasno potvrđuju da je firma bila u vlasništvu Subotića.


Dva meseca kasnije, 5. februara 2007. godine, Subotić je preko San Investments, crnogorske podružnice Samuelson Corporation dobio kredit od Prve banke u iznosu od 2,2 miliona evra. Novac je iskoristio za kupovinu više od 6.300 metara kvadratnih zemljišta – parcele veličine skoro jednog standardnog fudbalskog terena – na Svetom Stefanu u blizini svog hotela Villa Montenegro. Ta podružnica, osnovana samo 11 dana ranije, dobila je veoma neobičan četvorogodišnji kredit sa grejs periodom od 12 meseci. Mediji su preneli Subotićevu najavu da tu planira da gradi hotel sa šest zvezdica vredan 20 miliona evra.


Sa stalnim prilivom sredstava od Prve banke, Subotićev pohod u kupovinu zemljišta se nastavio. Ali, ovaj put njegov fokus je bio na dragulju budvanske rivijere, divnom i uglavnom nenaseljenom ostrvu Sveti Nikola, svega jedan kilometar udaljenom od obale Budve.

Subotićev pohod u kupovinu zemljišta se nastavio fokusirajući se na dragulju budvanske rivijere, divnom i uglavnom nenaseljenom ostrvu Sveti Nikola, svega jedan kilometar udaljenom od obale Budve, kojeg lokalno stanovništvo zove Crnogorski Havaji


Lokalno stanovništvo ga zove crnogorski Havaji zbog tri peščane plaže, dramatičnih litica i jata retkih ptica.


U martu 2007. godine, firma San Investments je potpisala ugovor za kupovinu tri povezane parcele na Svetom Nikoli. Firma je dobila puno vlasništvo nad parcelom od preko 7.000 metara kvadratnih (veličine jednog standardnog fudbalskog terena) i jednu trećinu udela u dve parcele ukupne veličine preko 90.000 metara kvadratnih (13 puta veće). Za ovo, firma San Investments pristala je da plati ukupno 24 miliona evra — 3 miliona evra do aprila, a preostalih 21 milion evra do kraja meseca maja.


Prodavac je bio Nenad Đorđević, biznismen iz Srbije koji je kupio zemljište 2001. godine od lokalnih porodica za tadašnjih 500.000 DEM. Na zemljištu je potom nezakonito sagradio pristanište, veštačku plažu i počeo da gradi hotelski kompleks. Zemlju je odlučio da proda nakon višegodišnjih neuspelih pokušaja da dobije dozvolu od lokalnih vlasti pod kontrolom Marovića.


Uprkos ugovornoj obavezi da plati puni iznos za manje od dva meseca nakon kupovine, Subotiću je prodajnu cijenu platio tek u decembru nakon čega je izvršena i zvanična promena vlasništva.


U aprilu 2007. godine Samuelson Corporation sa Sejšela, vlasnik firme San Investments, uplatio je 3 miliona evra u vreme kada je trebalo da bude isplaćena prva rata. Nije jasno kako je plaćena druga rata u iznosu od 21 milion evra, ali su Subotićeve kompanije do kraja decembra te godine kod Prve banke podigle dodatnih 19 miliona evra u kreditima.


U maju je Subotić organizovao još jednu zabavu u svom hotelu Villa Montenegro. Ovog puta Đukanoviću i Maroviću se pridružio još jedan poseban gost: francuski arhitekt Jean-Michel Wilmotte.


Wilmotte je otkrio svoje planove za super letovalište sa hotelima, kazinima i apartmanima, dve marine za jahte i pešačkom uzdignutom stazom koja bi povezivala ostrvo sa starim gradom u Budvi.


„Ova marina će zaseniti sve marine na Mediteranu,“ izjavio je Wilmotte, koji je projektovao marine u Kanu, Nici i Šangaju, za crnogorske dnevne novine Vijesti.


„Ja sam video taj projekat i svideo mi se“, Đukanović je rekao u intervjuu za lokalnu IN televiziju.


Takva vrsta podrške je navela lokalne vlasti da promene svoj prostorni plan, dokument kojim se detaljno planira kako će grad izgledati u budućnosti, kako bi se prilagodio grandioznom projektu.

 

Subotićevo vlasništvo

Iz dokumentacije raznih institucija, te izjava u medijima jasno se vidi da je srpski biznismen Stanko Subotić gotovo sigurno bio vlasnik tri kompanije – Samuelson Corporation, San Investments i Adriatic Investments, koje su korišćene za dobijanje kredita i kupovinu zemljišta.


Potvrda iz registra firmi iz koje bi se videlo da je Subotić vlasnik ne postoji jer je Samuelson Corporation registrovana na Sejšelima, ostrvskoj državi koja primenjuje vrlo stroga pravila zaštite podataka vlasnika firmi. San Investments je registrovan u Budvi i bio je u 100-postotnom vlasništvu firme Samuelson Corporation.


Međutim, iz revizorskog izveštaja koji je naručila Centralna banka Crne Gore vidi se da je Prva banka tri firme vodila kao jednog klijenta: San Investments, Adriatic Investments i Futura Monte. Futura Monte je bila zvanično u vlasništvu Subotića. Samim tim, San Investments i njegova matična firma Samuelson Corporation su takođe morale biti u vlasništvu Subotića. Štaviše, sve tri firme je Prva banka vodila na istoj kreditnoj partiji i sve su koristile isto zemljište za obezbjeđenje kredita.


Subotić je u javnosti davao izjave vezane za pojedine projekte ovih firmi i mediji su redovno pisali o njemu kao vlasniku San Investmentsa, što on ni u jednom trenutku nije opovrgao.

Opet se činilo kao da će zaista realizovati odvažni plan da se od Budve napravi novi Monte Karlo, a od Crne Gore novi Monako.


Zamalo.


Nezgodna poternica

 

Moguće je da je Subotić sledio provereni crnogorski model za sticanje ogromnog bogatstva u kratkom periodu. Prema tom modelu, osoba osniva fimu koja zatim kupuje nekretnine kroz povoljne kredite od Prve banke sa grejs periodom i otplatom punog iznosa nekoliko godina kasnije. Potom ta osoba traži nekoga kome će prodati nekretnine ili ko će pak uložiti novac u zajednički projekat. Profit bi se koristio za otplatu duga prema banci. Ako sve bude uredu, osoba ostvari profit. Ako krene po zlu, dovoljno je, poput mnogih, otvoriti stečaj, ostavljajući dug banci i poreskim obveznicima.


To je značilo da je bilo nužno pronaći investitora sa dubokim džepom.


„Znam da se sada traži investitor“, rekao je Đukanović za televiziju IN 18. maja 2007. godine. „Ne interesuje (me) ko će biti. Važno je da neko uloži tu milijardu.“


Međutim, nekoliko meseci uspeha sa kupovinom zemljišta, pokvarili su duhovi iz prošlosti. 


Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije izdalo je 20. juna 2007. godine međunarodnu poternicu u kojoj je Subotić opisan kao vođa organizovane kriminalne grupe koja je krijumčarila i ilegalno prodavala cigarete između 1995. i kraja 1996. godine. Tužioci kažu da je ta šema koštala Srbiju 40 miliona evra u izgubljenom porezu na prihod tokom tog perioda. 


Dve sedmice kasnije, Subotić je bio tražena osoba u većini zemalja sveta, nakon što je Interpol objavio međunarodnu crvenu poternicu, tražeći od zemalja članica da pomognu u pronalasku Subotića kako bi mogao biti uhapšen i izručen Srbiji.


Međutim, on je tada mirno živeo u Švajcarskoj čije vlasti nisu želele da ga izruče.


Subotić je rekao da su optužbe bile lažne i politički motivisane. Srpski tužioci su ga na kraju optužili za zloupotrebu položaja odgovornog lica, zastarelo delo koje se od vremena socijalističkog uređenja vrlo retko koristi. Kažu da je zloupotrebio svoj položaj kako bi omogućio da njegova firma švercuje cigarete. Za to je osuđen na šest godina zatvora. Apelacioni sud je naložio ponovljeno suđenje koje je u toku.


Subotić je u to vreme živeo u Švajcarskoj, i svi pokušaji srpskih vlasti da ga izruče su propali. Srpske vlasti su kasnije tvrdile da je putovao u Crnu Goru, ali su policija i obaveštajni organi te zemlje rekli da ne znaju gde se nalazi.


Gde god da se nalazio, biznis se nastavio kao i obično.


Dan nakon objave poternice, firma Samuelson Corporation je prebacila 250.000 evra na račun svoje podružnice San Investments u Prvoj banci. U dokumentima se navodi da je bio u pitanju kredit. Do kraja augusta na račun su legla još četiri kredita u ukupnom iznosu od 8,4 miliona evra. Sve zajedno Samuelson je uplatio 11 miliona evra. Iz dokumenata se ne vidi da li je novac ostao u banci ili je korišten za plaćanje cene ostrva.


Bez ikakve zarade, sa milionskim dugovima i vlasnikom u bekstvu, firmi San Investments je trebalo još novca. Subotić se ponovo obratio svojim starim prijateljima. Đukanovićeva porodična banka je firmi San Investments 11. oktobra 2007. godine odobrila dva kratkoročna kredita u ukupnom iznosu od 4,7 miliona evra.


Subotić je u Srbiji optužen 5. decembra. I pored toga, 31. decembra banka je firmi San Investments odobrila još jedan kredit u iznosu od 5,4 miliona evra.


San Investments je završila godinu sa 37 miliona evra duga, navedeno je u finansijskom izveštaju firme. Istovremeno, te godine stekla je imovinu u vrednosti od 33,7 miliona evra.


Dana 14. januara 2008. godine firma je sa suvlasnicima na ostrvu potpisala ugovor o razmeni parcela od preko 90.000 metara kvadratnih. Na kraju je završila sa 37.000 metara kvadratnih najboljeg dela ostrva.


Tog istog dana, firma San Investments je potpisala ugovor o hipoteci sa Prvom bankom kojim je u zalog stavila zemljište za dug u iznosu od 19,2 miliona evra. Hipoteka je obuhvatila dva dodatna kredita u vrednosti od 9,1 miliona evra za njegove druge dve firme – lanac kioska Futura Monte, holding kompaniju Adriatic Investments.


Subotiću je trebalo manje od godinu dana da postane jedan od najvećih dužnika banke. Rizično pozajmljivanje je privuklo pažnju Centralne banke Crne Gore, koja reguliše rad banaka. Potom se kolo počelo odmotavati munjevitom brzinom.

 

(Nastavak sutra)

 

*****
Istraživanju su doprineli Stevan Dojčinović (CINS) i Lejla Čamdžić (OCCRP).

Autori:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Tagovi

Povezano