Predstavnici medija iz celog regiona učestvujući u različitim panel diskusijama tokom konferencije održanoj od 20. do 21.septembra, iznosili su svoje viđenje o tome kakvo je stanje u medijima danas i gde vide novinarstvo u budućnosti.
Jedna od panel diskusija bila je posvećena istraživačkom novinarstvu. Učesnici panela pored novinara Centra za istraživačko novinarstvo u Srbiji, Stevana Dojčinovića, bili su novinarka „Vijesti“ iz Podgorice Olivera Lakić, novinarka nedeljnika „Slobodna Bosna“ Nidžara Ahmetašević, novinarka BIRN-a iz Skoplja Ana Petruševa, novinar istraživač iz Hrvatske Drago Hedl. Moderator panela bila je Miranda Patrucić iz Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva.
Panelisti su kao dva najveća problema s kojima se suočavaju novinari videli nedostatak novca i ugrožavanje bezbednosti.
„Vlasnici medija danas štede upravo na istraživanjima, misle može se i bez toga. Samo bogatije redakcije mogu priuštiti sebi nekoliko istraživačkih novinara. Danas je u medijima tako da što imate bizarnije vesti to su udarnije, u takvom okruženju nema mesta istraživačkom novinarstvu“ rekao je Drago Hedl.
Ana Petruševa je istakla da stanje u Makedoniji nije ništa bolje. Interesi političkih grupa , autocenzura u mnogome doprinose činjenici da danas mediji nisu slobodni. „Ne samo da nemate podršku već dobijate savet da odustanete od određenih tema . Mediji danas gube kredibilitet jer staju na stranu određenih političkih grupa. Postoje istraživanja koja niko neće da objavi jer se plaše reakcije vlasti.“
Olivera Lakić, novinarka „Vijesti“ iz Podgorice tvrdi da ima tu sreću da ne mora da brine o novcu, o tome misli njen urednik, ali problem s kojim se ona suočila jesu pretnje koje su rezultirale fizičkim napadom i svakodnevno ugrožavanje bezbednosti njene porodice. „Još uvek čekam da se moj slučaj reši, ali znam da moja žrtva i ono kroz šta moja porodica prolazi nije uzaludno. Posle napada znala sam samo jedno, da u Crnoj Gori stanje više nikada neće biti isto. Nikada više neće moći neko da ugrožava bezbednost novinara, a da nema reakcije javnosti.“
Lakićeva očekuje brzo razrešenje slučaja, ali njen rad kao novinara je doveden u pitanje „ Ja sam danas ovde došla u pratnji policije. Paradoksalno je da mene danas čuva ista ona policija koja je pretila mom detetu. Činjenica je da ja već 7 meseci ne radim. Zamislite situaciju u kojoj danas svako zna kako ja izgledam, na koji način ja mogu nesmetano da idem i istražujem sada kada su svi videli moju sliku u novinama. To je praktično neizvodivo.“
U Hrvatskoj novinari koji dolaze na trag krupnim stvarima ubrzo bivaju diskreditovani.„Pitanje je da li bi neke velike stvari bile otkrivene da nije bilo novinara . Problem je što nas proglašavaju plaćenicima, izdajnicima. Kontrareakcija je brutalna i vi nemate mnogo šansi ako nemate jasnu podršku“ istakao je Hedl.
Svi su se složili da je neophodna solidarnost kolega i da je najbitnije da imate punu podršku svoje redakcije, u suprotnom gotovo je nemoguće pričati o istraživačkom radu.
O pitanju budućnosti istraživačkog novinarstva u regionu panelisti su imala podeljena mišljenja.
„Morate biti malo ludi da biste se bavili istraživačkim novinarstvom danas. Ili bar tako misli većina ljudi. Potrebno je mnogo želje i truda da prevaziđete sve ono što novinarstvo nosi sa sobom. Danas nije svako spreman na to“ zaključila je Lakićeva.
Stevan Dojčinović, novinar Centra za istraživačko novinarstvo u Srbiji smatra da je istraživačko novinarstvo u Srbiji danas na dobrom putu. „Što se tiče civilnog sektora ovo su najbolje godine u Srbiji. imamo CINS, BIRN. Postoje online mediji koji nisu izvorno istraživački, a imaju jako dobre članke. Sve je veći broj blogera, pojedinaca koji samo zbog svojih veština u radu sa modernom tehnologijom dolaze do fascinantnih podataka. Problem predstavlja to što nema širokog auditorijma koji bi to pratio. Sve se svodi na sajtove, društvene mreže, ostali mediji odbijaju da objave takve tekstove.“
Petruševa takodje smatra da je budućnost istraživačkog novinarstva u civilnom sektoru, ali smatra da je potrebno i da se desi povratna reakcija kako bi sve to što rade zapravo imalo smisla.“Čak i kada dođe do toga da šira javnost dozna ono do čega su novinari došli nedostaje reakcija u vidu pokretanja postupka i istrage nadležnih. Toliko je istraživanja ostalo na nivou šerovanja na društvenim mrežama, ali pravih posledica nema.“
Uključivanje civilnog sektora i reakcije nadležnih imperativ su za dalji razvoj istraživačke mreže na ovim prostorima, rečeno je tokom panela. Na novinarima i njihovim redakcijama je da se potrude da ove stavke što pre ostvare, a to je moguće jedino kroz obaveštavanje i reakcije šire javnosti.
Prijavite se na newsletter.
Hvala vam što prenosite tekstove CINS-a! Uz to je potrebno da navedete da ste priču preuzeli od Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, kao i link ka tekstu koji prenosite.
Više informacija: cins.rs/uslovi-koriscenja/
Ostavi komentar