Istraživačke pričeBorba protiv korupcijeFunkcioneri
15. sep 2021.

Život posle državnog posla: Gde odlaze javni funkcioneri

Narodna skupština; foto: CINS
Filip Banković, nekadašnji izvršni direktor Telekom Srbije, prešao je da radi u Roaming Networks uprkos odluci Agencije za sprečavanje korupcije. Ta odluka je kasnije poništena jer se Banković više ne smatra funkcionerom. Analiza CINS-a pokazuje da je, od 2018. do kraja juna 2021. godine, Agenciji podneto ukupno 98 zahteva funkcionera da nakon javnih funkcija pređu da rade na drugo radno mesto.

Razvoj novih tehnologija i razvoj inostranih tržišta za firmu Roaming Networks vodiće Filip Banković, najavljeno je na društvenim mrežama firme u januaru 2021. godine.

Ova kompanija je u javnosti poznata pre svega po Nenadu Kovaču, većinskom vlasniku firme Roaming Networks. Kovač zvani Neša Roming je biznismen čiji su se poslovi kretali od Bus plusa, poslova u Danskoj, pa do malih hidroelektrana gde mu je partner između ostalih i Nikola Petrović, kum predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

U intervju za časopis PC press, Banković je nedavno ispred Roaming-a pričao o projektima kompanije i razvoju mobilnih mreža pete generacije, takozvanih 5G mreža. Reč je o temi sa kojom je dobro upoznat, jer je i dve godine ranije o njoj govorio za isti časopis – ali tada kao član Izvršnog odbora, odnosno kao izvršni direktor preduzeća Telekom Srbija.

Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) otkriva da Banković početkom godine nije smeo da pređe iz Telekoma u Roaming, jer je Agencija za sprečavanje korupcije u decembru 2020. odbila da mu da potrebnu saglasnost.

Naime, Zakon o sprečavanju korupcije zabranjuje funkcionerima da, u roku od dve godine od prestanka javne funkcije, bez saglasnosti Agencije zasnivaju radni odnos ili poslovnu saradnju sa firmama ili organizacijama koje obavljaju delatnosti u vezi sa funkcijom koju je funkcioner do tada obavljao – tzv. „pantoflaža“. Cilj je izbeći sukob interesa, odnosno sprečiti da odlazeći funkcioner zloupotrebi svoj politički uticaj, kontakte i informacije zarad sticanja koristi na novom poslu.

Prema dokumentaciji koju je CINS dobio od Agencije, Banković je kao jedan od izvršnih direktora Telekoma učestvovao u donošenju odluka o poslovnoj saradnji između ovog državnog preduzeća i Roaming-a.

Banković se na odluku Agencije žalio Veću Agencije (ranije Odbor) 19. januara, koje je o žalbi odlučivalo tek u maju, kada je on već pet meseci bio u novoj firmi.

Veće je poništilo prvobitno rešenje i obustavilo postupak. Razlog za to je autentično tumačenje Zakona o sprečavanju korupcije koje je Narodna Skupština usvojila u februaru ove godine, ali koje se primenjuje retroaktivno, od 1. septembra 2020. godine. Tumačenjem se ispostavilo da neki funkcioneri, u zavisnosti od toga ko ih bira na funkciju, to ipak nisu.

Da je Banković bio u prekršaju do trenutka odlučivanja po njegovoj žalbi, smatra Nemanja Nenadić iz organizacije Transparentnost Srbija. Dodaje da je ovakvo rešavanje Bankovićevog slučaja posledica štetnog tumačenja Narodne Skupštine. Međutim, čak i da je kažnjen i da je platio kaznu, bio bi mu iz budžeta vraćen novac.

„Ako je, recimo, neki funkcioner izuzet autentičnim tumačenjem, a (prethodno) je dao lažne podatke, nije prijavio imovinu ili slagao za nešto što je krivično delo, ako je to i namerno uradio, bio bi oslobođen odgovornosti za to”, objašnjava.

Prema Zakonu, Banković je zbog prekršaja mogao da bude kažnjen novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara.

On nije odgovorio na pitanja koja smo mu poslali imejlom. U žalbi je, između ostalog, Banković tvrdio da poslovi koje bi obavljao u Roaming-u nisu povezani sa delatnošću Telekoma, niti sa poslovnim odnosom između dve firme dok je on bio na funkciji.

„Napominjem da kao član Izvršnog odbora Telekoma Srbija a.d. nisam odlučio o pravima i obavezama Roaming Networks doo zato što bi odluke koje su donete bile donete i bez mog glasa, glasovima preostalih članova Izvršnog odbora“, napisao je u žalbi Banković.

Funkcionerima uglavnom davana saglasnost

Filip Banković nije jedini funkcioner koji je poslednjih godina tražio saglasnost Agencije za sprečavanje korupcije da nakon funkcije pređe na drugo radno mesto. Prema podacima ove institucije, od januara 2018. do juna 2021. javni funkcioneri su joj se obratili 98 puta. U najvećem broju slučajeva – 51, Agencija je izdala saglasnost, dok je 20 puta to odbila da uradi u prvostepenom postupku. U 27 slučajeva nije odlučivala, jer nije bila u pitanju javna funkcija, prošlo je više od dve godine od prestanka funkcije ili saglasnost Agencije nije bila potrebna.

Najčešće su saglasnost tražili pomoćnici ministra i ministri, njih 23, dok su 21 zahtev uputili direktori državnih uprava, agencija, lokalnih javnih preduzeća i njihovi pomoćnici.

Među ovim funkcionerima je i nekadašnji ministar trgovine, turizma i telekomunikacija Rasim Ljajić koji je početkom godine tražio da za tursku kompaniju Bayegan group „obavlja povremene konsultantske usluge i saradnju sa arapskim zemljama“.

Saglasnost je dobio nakon što je aktuelna ministarka turizma Tatjana Matić u dopisu Agenciji navela da nije postojao nijedan vid saradnje sa turskim predstavnikom tokom Ljajićevog mandata.

Ipak, Ljajić je za CINS izjavio da ovog posla nije bilo jer je saglasnost čekao dugo, zbog čega su iz Bayegan-a promenili prioritete.

„Ja ljude znam odavno, oni nisu ništa radili ovde, oni rade samo sa arapskim zemljama. (…) Imamo zajedničke prijatelje, oni su poreklom odavde (iz Pazara), znam ljude privatno skroz“, kaže Ljajić.

Bayegan group i košarkaš Mirsad Jahović su u aprilu 2020. donirali mobilni rendgen aparat za kovid bolnicu u Novom Pazaru, koji je u tim trenucima predstavljao žarište zaraze virusom korona. Vrednost aparata je procenjena na više od 35.000 dolara, piše RTV Novi Pazar.

Institucija iz koje su funkcioneri najčešće odlazili je Ministarstvo finansija, njih desetoro, dok su saglasnost tražili zbog saradnje ili zaposlenja u međunarodnim institucijama i konzorcijumima poput Društva za reviziju i konsalting KPMG ili Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP) ili druge pozicije u javnom sektoru.

Nenamerni previd Nikole Petrovića

Prilikom provere mogućeg sukoba interesa Agencija za sprečavanje korupcije se najviše oslanja na tvrdnje funkcionera, pretragu na internetu i izjave institucija.

Nenadić kaže da je logično da se prvo obrate organu gde je funkcioner bio zaposlen, ali da bi trebalo da postoji mehanizam u slučaju da te informacije nisu potpune. On ističe da ne postoji mogućnost da neko „sa strane“ ukaže na nešto sporno pre nego Agencija da saglasnost, jer postupak nije javan.

Tako je, prema pisanju BIRN-a, Nikola Petrović, kum predsednika Aleksandra Vučića i nekadašnji direktor javnog preduzeća Elektromreže Srbije (EMS), nakon isteka mandata postao direktor i suvlasnik firme Mini hydro investments. Posredno je 2017. i 2018. ušao u vlasništvo firmi koje se bave mini hidroelektranama – Eco Energo group, MHE Jabukovik i Županj.

Iako je za radni odnos u Eco Energo Group dobio saglasnost Agencije, Petrović je saglasnost za Mini hydro investments i MHE Jabukovik, kao i još jednu firmu – Eko Vlasina tražio tek nakon BIRN-ovog teksta. Pri tome je naveo da je u pitanju „nenamerni previd“.

Sa obzirom da nije podnet u predviđenom roku, Agencija je zahtev odbila, što je nakon Petrovićeve žalbe potvrdio i Odbor Agencije.

Ova institucija nije odgovorila da li je zbog toga protiv Petrovića pokrenula postupak, dok iz Prekršajnog suda u Beogradu kažu da ga od 2017. do danas Agencija nije prekršajno gonila.

Kao problem Nenadić ističe i da ne postoje jasni kriterijumi zbog kojih funkcioner ne bi mogao da zasnuje radni odnos ili poslovnu saradnju. Kako kaže, to podleže u velikoj meri mogućnostima tumačenja od strane same Agencije.

Kao primer navodi situaciju u kojoj je Transparentnost pokušala da angažuje bivšeg Poverenika za informacije od javnog značaja, Rodoljuba Šabića.

Šabić je tada od Agencije tražio saglasnost da, između ostalog, kao pravni ekspert radi na artikulisanju predloga pravnih rešenja, među kojima je oblast suzbijanja korupcije, oduzimanje nelegalne imovine, sukob interesa i suzbijanje pranja novca.

Agencija je njegov zahtev odbila jer su dve organizacije ranije učestvovale u zajedničkom projektu, kao i jer je kancelarija Poverenika odlučivala o žalbama koje je Transparentnost upućivala.

Rodoljub Šabić u izjavi za CINS kaže da je ova zakonska odredba loša i nije u funkciji suzbijanja korupcije. Smatra da može da bude snažna u funkciji kažnjavanja ili odmazde onih funkcionera koji su u toku funkcije radili po savesti zakona, a nisu bili spremni da prihvate odgovarajuće naloge ili da čine ustupke.

Poverenik uvek rešava u javnom interesu, dakle bez obzira da li ste vi iz CINSa, Transparentnost ili Žika podneli žalbu, ja ne raspravljam o tome da li je vaše subjektivno pravo da vi to vidite, nego da li je pravo javnosti da to vidi. Prema tome, potpuno je irelevantno ko je podnosio žalbu.“

Šabiću je nakon ovoga Agencija još tri puta odbila da da saglasnost, pa je u dva navrata podneo žalbe Upravnom sudu, međutim tri godine čeka na sudsku odluku.

Mentor: Vladimir Kostić

Hvala vam što prenosite tekstove CINS-a! Uz to je potrebno da navedete da ste priču preuzeli od Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, kao i link ka tekstu koji prenosite.

Više informacija: cins.rs/uslovi-koriscenja/

 

Autor:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Tagovi

Povezano