Istraživačke pričePoplave
11. jan 2015.

Kopanje šljunka povećalo negativne efekte poplava

Zbog nekontrolisane eksploatacije šljunka i peska izgled priobalja reka u Srbiji nepovratno je promenjen. Na više mesta kopanje je uticalo na oštećenja nasipa ili pogoršanje efekata majskih poplava.

Šljunkovit i dotrajao put, povremeno prošaran tragovima kamionskih guma, postajao je sve uži i neprohodniji. Sa obe strane nalazile su se rupe ispunjene vodom – neke male kao bare, druge široke poput jezera. Na momente se osećao gadan smrad.


Svakih nekoliko desetina metara put se račvao na još dva ili tri takva u beskonačnom lavirintu kog je umesto zidova okruživala voda. Što smo dublje zalazili sve je više izgledalo kao da smo u močvari. A bili smo u blizini Loznice, tek nekoliko metara udaljeni od reke Drine.


Put kojim smo prolazili uglavnom koriste kamioni i bageri koji iz iskopanih rupa izvlače pesak i šljunak, ostavljajući ožiljke u zemlji i pričinjavajući lokalnom stanovništvu veliki broj poteškoća. Bez obzira da li je reč o legalnoj ili nelegalnoj eksploataciji, teren se retko sanira a iskopane rupe se brzo napune vodom, zahvaljujući Drini i podzemnim vodama.


„Sa ribarstvenog aspekta to je dobro, ima narod gde da peca, ima više ribe i vodenih površina. Ali što se tiče same prirode to deluje kao ruglo“, kaže Milan Đenadić, upravnik ribarskog područja u ovom delu Srbije. „To ubrzo zaraste, zakorovi (…) i na kraju tu nema ništa, ni ribe, ostane močvara najobičnija.“

 

Priobalje u blizini Loznice podseća na lavirint okružen rupama sa vodom, nastalim eksploatacijom šljunka. Neke od rupa su postale močvare a neke i divlje deponije. (Foto: Google Maps/CINS)


Obilazeći u nekoliko navrata lokacije na području Loznice, ali i u drugim delovima Srbije, novinari Centra za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) svedočili su pregrađenim vodotocima, izbrazdanom zemljištu u priobalju, divljim deponijama i drugim posledicama eksploatacije peska i šljunka.


Teško je utvrditi ko je odgovoran za ovakvo stanje jer neka od oštećenja na terenu postoje već godinama. Preduzeća koja rade nelegalno samim tim ne poštuju zakone i procedure pa u većini slučajeva ne vode računa o sanaciji mesta na kojima kopaju.


Inspekcije vrše kontrole ali moraju zateći nekoga da krši propise kako bi mogli izreći kazne. Osim toga, inspektori navode da sudovi sporo rešavaju njihove prijave i izriču niske kazne, što im umanjuje efikasnost.


Branislav Đorđević, član Akademije inženjerskih nauka Srbije i međunarodno priznati stručnjak iz oblasti upravljanja vodama, kaže da su „baroni peska i šljunka“, kako ih naziva, jači od države: „Oni neometani divljaju na našim rekama. Radeći gde im se svidi i na način koji njima lično odgovara – gde im je najlakše i najjeftinije – oni ne samo da gotovo džabe koriste dragoceni prirodni resurs, već bukvalno uništavaju reke i kao hidrotehničke i kao ekološke sisteme“.


Pretnje zbog šljunka


Prema Zakonu o vodama iz 2010. godine, vodoprivreda Srbije podeljena je na tri područja koja izdaju saglasnosti za eksploataciju šljunka i peska. U Vojvodini saglasnost daje Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, za teritoriju Beograda – službe Gradske uprave, dok je za ostatak Srbije nadležna Republička direkcija za vode.


Eksploatacija se može vršiti iz rečnih tokova i priobalja. Da bi preduzeće dobilo saglasnost mora ispuniti niz uslova, poput izrade projekta eksploatacije, dobijanja mišljenja Hidrometeorološkog zavoda i nadležnog vodoprivrednog preduzeća itd.
Saglasnost se može dobiti najduže na dve godine, u njoj su tačno određeni lokacija i količina materijala koji se može izvaditi a za kontrolu su nadležni vodni inspektori. Pesak i šljunak se kopa i s poljoprivrednog zemljišta, uz promenu njegove namene – što kontrolišu poljoprivredni inspektori.


O konkretnim imenima onih koji krše propise, sagovornici CINS-a nisu želeli razgovarati, uglavnom iz straha od odmazde. Neki od meštana pokazivali su novinarima sporne lokacije ali su odbili davati zvanične izjave.

Ko je nadležan?

Organizacija sportskih ribolovaca Nišava iz Niša prosledila je početkom 2013. godine većem broju institucija izveštaj u kome sa fotografijama i koordinatama navode sedam lokacija na kojima se, po njima, u Južnoj Moravi vršila nelegalna eksploatacija. Dejan Marković, predsednik Nišave, kaže da nisu zadovoljni odgovorima koje su dobili.


Inspektori Republičke direkcije za vode najpre su poslali štur dopis navodeći da su izvršili kontrolu tri preduzeća koja se bave eksploatacijom i da jedno od njih ima saglasnost za eksploataciju, ne navodeći pritom ostale rezultate kontrole. Za eventualne primedbe ribolovce su uputili na ekološku i inspekciju za lov i ribolov.


Nakon Markovićeve žalbe, vodni inspektori šalju nešto detaljniji odgovor u kome objašnjavaju da su svoj posao uradili po zakonu i proglašavaju se nenadležnim za niz elemenata iz prijave ribolovaca, dodajući i da su od njih morali dobiti veći broj dokaza kako bi mogli nešto preduzeti. Veći deo ovog dopisa odnosi se na citiranje odredbi o nadležnosti drugih institucija u ovoj oblasti.

 

Milan Đenadić iz Loznice kaže da je u prošlosti dobijao telefonske pretnje nakon što je javno imenovao preduzeća za koja je smatrao da ne rade po propisima. Njegov sugrađanin, novinar Vladimir Mitrić, pretučen je 2005. godine posle serije tekstova o kriminalu u tom kraju, uključujući i krijumčarenje šljunka i peska.


Ljiljana Anđelić, načelnica Odeljenja vodne inspekcije Direkcije za vode, kaže da se i inspektori suočavaju sa sličnim problemima na terenu i da dobijaju pretnje.


Njeno Odeljenje ima 19 inspektora koji, uz druge poslove, kontrolišu i eksploataciju. Na području Beograda taj posao rade dva vodna inspektora, dok ih u Vojvodini ima ukupno šest od kojih dvoje prati eksploataciju jer se ona odvija u delovima pod njihovom kontrolom.


Sagovornici CINS-a iz gradova koji su ranije imali svoje vodne inspektore, a danas ih nemaju, kažu da upravo neprisustvo inspektora doprinosi nelegalnom kopanju. Za Loznicu je sada nadležan inspektor iz Šapca, a za Kruševac iz Niša.


Ljiljana Anđelić kaže da to nije tačno i da inspektori stalno borave na terenu te dodaje da je pogrešno što ljudi od njih očekuju da nadgledaju i poljoprivredno zemljište, što im nije nadležnost. Ipak, potvrđuje da je veliki problem što nisu određene granice vodnog zemljišta, odnosno, što nije uvek jasno da li se uz reku nalazi vodno ili poljoprivredno zemljište.


Upravo na području Loznice šljunak se često kopa iz priobalja – uključujući privatne parcele i poljoprivredne površine – a teren se posle toga ne sanira i ostaje oštećen.


„Pored korita se kupuju njive od privatnika za ribnjake i onda se to eksploatiše (…) i posle tu nama ostaje voda i močvare, komarci, žabe i zmije“, kaže Vojin Jančić, predsednik lozničke mesne zajednice Jelav.

 

Obilazeći teren u blizini Loznice, novinari CINS-a su pronašli i sveže tragove kopanja, u blizini stambenih objekata

Milan Veselinović, predsednik susedne mesne zajednice Lipnički Šor, kaže da je cena obradive zemlje na području uz Drinu pre poplava iznosila između 50 i 100 eura po aru, ali su šljunkari meštanima plaćali i više od 100 eura. Objašnjava da iskopane rupe crpe vodu i iz okolnih oranica i čine ih neplodnim pa su i drugi meštani ponekad prisiljeni da prodaju parcele.

 

Bez obzira da li je reč o poljoprivrednom ili vodnom zemljištu, oni koji vrše eksploataciju imaju obavezu da teren vrate u prvobitno stanje. Međutim, inspektori kažu da je praktično nemoguće utvrditi ko je iskopao rupu ako je reč o nelegalnoj eksploataciji i da oni mogu delovati samo ako zateknu nekoga kako kopa.

 

Poplave i oštećenja nasipa


Još 2007. godine Srbijavode su u izveštaju za područje Drine navele da „kontrola eksploatacije na ovom vodotoku praktično ne postoji“ i da je „evidentno prisustvo velikog broja preduzeća koji vrše eksploataciju bez posedovanja saglasnosti.“


Ratko Ristić, profesor sa Katedre za bujice i eroziju Šumarskog fakulteta u Beogradu, kaže da nekontrolisana i nelegalna eksploatacija izaziva deformacije u rečnim koritima i priobaljima „što kasnije može dovesti do deformacija tokom nailaska velikih voda i procesa tečenja, što intenzivira obuhvat i intenzitet poplava.“


Dodaje da će analize efekata poplava i oštećenja nasipa na brojnim mestima, ukoliko budu urađene precizno, pokazati da su mnoga oštećenja nastala zbog nekontrolisane eksploatacije: „On će jednostavno da bi došao do šljunka i peska rasturiti svaku prepreku, pa bio to i nasip za odbranu od poplava.“

 

Fotografije nastale 25.maja, neposredno posle velike poplave, pokazuju bager potopljen u Kolubari. Nekoliko metara dalje, put od reke prema Velikom polju prelazi preko nasipa koji je na tom mestu pretrpeo značajna oštećenja. 

 

Milan Veselinović kaže da se dešavalo da kopači šljunka i peska „ogromne prostore koje iskopaju sastave sa Drinom“ i približe je naseljima, što je tokom majskih poplava omogućilo da voda brže i lakše dođe do njih. Dodaje da bi štete od poplava u Lipničkom Šoru sigurno bile manje da nema nekontrolisanog kopanja.

 

Novinari CINS-a otkrili su da je, osim u Loznici, eksploatacija šljunka i peska na još barem dva mesta u Srbiji uticala na efekte poplava i stanje nasipa.

 

U blizini Obrenovca, preko nasipa na reci Kolubari napravljen je put kojim su, kako meštani kažu, pre poplava prolazili i kamioni sa peskom i šljunkom. Nasip na tom mestu bio je nešto niži i prilikom naleta vode pretrpeo je veća oštećenja nego na drugim mestima. Fotografije nastale nekoliko dana nakon poplava pokazuju i bager koga je Kolubara potopila u neposrednoj blizini puta preko nasipa.

Zapadna Morava je na ovom mestu odnela put tokom majskih poplava. Pored tek obnovljenog puta vide se i tragovi eksploatacije

 

Komunalna policija u Kruševcu utvrdila je tokom majskih poplava „oštećenje odbrambenog nasipa na Zapadnoj Moravi, gde je došlo do izlivanja veće količine vode“, kako stoji u pisanom odgovoru CINS-u.


„Imali smo na dve-tri pozicije, da su direktno doprineli do toga da su oslabili bedemi pored Zapadne Morave i da smo imali proboj na jednom od tih bedema tokom poplava u maju“, objašnjava Dušan Todorović, koordinator Grupe za vanredne situacije u Kruševcu. Dodaje da mašine preduzeća koja eksploatišu šljunak kopaju pored nasipa i prelaze preko njega.

 

Kruševačko priobalje Zapadne Morave uveliko podseća na mesta oko Loznice – u području između reke i nasipa neke od iskopanih rupa su sveže, neke već potpuno zarasle u šiblje, a postoje i divlje deponije.


Na jednoj od lokacija vodič je novinarima pokazao deo puta uz Moravu kog je voda odnela tokom poplava. Sa obe strane vidljivi su tragovi vađenja šljunka i peska. U blizini je bilo parkirano nekoliko dotrajalih kamiona i bagera, bez prisustva ljudi. Tišinu je narušavao samo tok reke i neprekidan lavež pasa iz pravca parkiranih mašina.

 

Nekoliko stotina metara dalje, idući prema cesti koja vodi ka Kruševcu, zemljani put prelazi preko odbrambenog nasipa. Odmah uz stranu nasipa prema Moravi, gde se nalaze rupe ispunjene vodom i divlje deponije, odložene su veće količine šljunka.

 

S druge strane nasipa put se razdvaja – jedan deo vodi prema cesti ka Kruševcu a drugi prema stovarištu šljunka. Inspektori Direkcije za vode kažu da preduzeće na toj lokaciji ima saglasnost za eksploataciju.

 

1. Put koji vodi od mesta pored Zapadne Morave na kojima se eksploatiše šljunak i koji prelazi preko nasipa. U blizini su odložene i veće količine šljunka.
2. Sveži tragovi guma preko nasipa idu prema obližnjoj šljunkari.
3. i 4. Mesta na kojima su vršena iskopavanja nisu vraćena u prvobitno stanje i pretvorena su u divlje deponije.
(Foto: Google Maps/CINS)

 

Novinari CINS-a su se uverili da tu nasip prelaze kamioni sa šljunkom ali i lokalno stanovništvo. Kamion koji je dva puta prešao nasip nosio je oznake preduzetničke radnje Autoprevoznik Milun Kostić iz Velike Kruševice, koja je prema podacima Agencije za privredne registre (APR) ugašena 31.12.2011. godine.


U kratkom razgovoru za CINS Milun Kostić je rekao da je njegov sin Nebojša, koji sada vodi svoju autoprevozničku radnju, trebalo da skine naziv njegove firme ali nije želeo dati njegov kontakt.


Podaci APR-a pokazuju da je preduzetnička radnja Nebojše Kostića osnovana u junu 2010. godine i ima registrovan isti broj telefona koji je ranije imala radnja Miluna Kostića.

 

 

 

Čuvanje i održavanje nasipa je u nadležnosti javnih vodoprivrednih preduzeća – Srbijavoda, Beogradvoda i Voda Vojvodine. Inspektori Direkcije za vode kažu da prelaženje preko nasipa nije dozvoljeno ali da oni moraju zateći nekoga kako oštećuje nasip da bi mogli reagovati.


Utapanja i divlje deponije


Eksploatacija šljunka i peska u vodotocima ima regulacionu ulogu tako što se njom iz korita otklanjaju viškovi nanosa što omogućava bolji protok vode i održavanje korita. Međutim, ukoliko se to odvija prekomerno i mimo kontrole, može doći do destabilizacije korita, pa i do promene toka reke i rečnog dna.

 

Gotovo u potpunosti pregrađena Zapadna Morava tokom eksploatacije rečnih materijala

Miodrag Jovanović, penzionisani profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu, kaže:

 

„Prekomerno i nekontrolisano bagerovanje je svojevrsno nasilje nad rekom i ona ima odgovor, reakciju na to nasilje – u produbljenju korita uzvodno od mesta bagerovanja. Reka deficit nanosa peska i šljunka nadoknadi potkopavajući sopstveno korito uzvodno“.

 

Kao primer navodi Veliku Moravu i objašnjava da se njeno korito u blizini Svilajnca spustilo za tri metra, između ostalog i zbog nekontrolisane eksploatacije.

 

Prema njegovim rečima, takve promene mogu izazvati niz problema, poput potkopavanja stubova mosta i ugrožavanja njegove stabilnosti, kao i poteškoće u vodosnabdevanju – spuštanje korita znači spuštanje nivoa reke ali i podzemnih voda u priobalju što može dovesti do presušivanja bunara.

 

Milan Milošević, načelnik ribočuvarske službe Rasina Plus iz Kruševca, kaže da osim što eksploatacija iz rečnih korita menja stanište riba, ribočuvarima pravi i druge poteškoće – tokom noćnih kontrola znali su naići na sprudove kojih inače nema i oštetiti čamce.


„Dešavalo nam se da bukvalno jednog dana vidite normalnu, lepu reku, a sutradan dođete i vidite gradilište na samoj reci“, kaže Milošević. „U nekim trenucima jednostavno pregrade ceo tok reke.“

 

 

 

Obilazeći Drinu, kod Banje Koviljače, na tzv. Žićinoj plaži na kojoj se u letnjim mesecima okuplja veliki broj kupača, novinari CINS-a zatekli su osobu koja je iskopavala šljunak odmah pored puta do plaže.

Mesta eksploatacije postaju deponije

Mesta eksploatacije postaju deponije

Uz put između Šapca i Sremske Mitrovice, kod Drenovca, u neposrednoj blizini zasada kukuruza i drugih poljoprivrednih kultura, prostire se duža rupa ispunjena zelenkastom vodom iz koje se širi smrad. Nekada mesto na kome se iskopavao šljunak, danas je deponija prekrivena plastičnim flašama i kesama.

 

Ivica Radanović, regionalni koordinator Unije ekologa Podrinjsko-kolubarskog regiona, kaže da na području Šapca postoji preko 100 lokacija sa kojih su pesak i šljunak ranije divlje eksploatisani ali većina ih nije uređena posle toga i pretvorile su se u deponije.


„Tu su ostale nesagledive posledice po pejzaž, po biljni i životinjski svet“, objašnjava Radanović. 

Primetivši da nije sam, kopač je prestao tovariti šljunak u prikolicu traktora bez registarskih tablica i brzo se udaljio, sa do pola napunjenom prikolicom.

 

Manje od sat vremena kasnije, prilikom odlaska sa tog mesta, novinari su ponovo primetili traktor, ovoga puta sakriven dublje u rastinje.

 

Milan Đenadić kaže da se u prošlosti eksploatacija traktorima vršila leti, tokom nižih vodostaja Drine – „dođe 20 traktora i kopaju“.

 

Međutim, kada nivo vode poraste i prekrije tako nastale rupe, kupači ih ne vide. „I ovaj se udavi, od straha, jer nije se nadao da tu ima rupa.“

 

Milan Veselinović kaže da su se problemi na Drini počeli javljati unazad dvadesetak godina.

 

„Njih ne interesuje da li će nešto uništiti, bitno je da ima svoj profit, da zaradi“, kaže Veselinović i dodaje da nije sporno što preduzeća rade jer ona zapošljavaju i lokalno stanovništvo, ali da bi se morao naći način da se teren popravi.


Prema njegovim rečima, takve iskopine često postaju divlje deponije:

„Kao dete sam mogao da pijem vodu pored Drine, da malo zakopam pesak i da se napijem, a danas pored Drine mogu da šetam u gumenim čizmama i opet vodim računa da se ne isečem na staklo, da se ne izbodem na nekakav metal.“

Izradu ovog teksta podržala je Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu. Sadržaj teksta je isključivo odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Ambasade Kraljevine Norveške.

Autor:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
3 Komentara
Najstarije
Najnoviji Najviše glasova
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare
milena babic
milena babic
12 mar 2015 11:16

O „kraterima na Moravi“ pisala sam jos devedeset i neke godine u Ekspres politici: jurila prestupnike, prozivala vodoprivredne inspektore, tadasnju ministarku ZZivku…,…tada su napravili cak i kupaliste uz samu cuprijsku deponiju u kojoj su se pojavile ribe – ni od kuda.Tamo vise nije bilo oranica. Sve se pretvorilo u pustinju – kao na mesecevoj povrsini.Zemlloradnici su postali biznismeni jer im se vise isplatilo da zaoru malo dublje jer se na pola metra nalazio taj dragoceni pesak nego da se bakcu kukuruzistima, psenicom i ostalim ratarskim kulturama.
Ocigledno – kako tada, tako i danas.
Ko kriv? Naravno DRZAVA, odnosno vlast koja je bila ista tada i sada, samo sto su se odenuli u neka skuplja i markirana odela i nabacili torbe, cipele i cizmice sa etiketom, vrednijom od necije kuce.
Tuzna prica koja me, kao matorog novinara, naprosto izludjuje, a nije ni ljudski, posebno da ne pricam o generacijama kojima ostavljamo pustoss i probleme sa nesagledivim posledicama.
A svi se nesto kunu u ekologiju i zastitu zivotne sredine, a da i ne znaju o cemu pricaju.

Dule Astro
Dule Astro
13 jan 2015 09:05

I ja vas pozivam da obiđete još jednu lokaciju. U pitanju je probalno područje uz nasip u Beogradu, od Bloka 45 do Ostružničkog mosta. Nije u pitanju samo predsednikova i ostale nelegalne vikendice. U pitanju je neplanska seča šume uz nasip. Google Earth ima opciju vremeplova, gde se može videti slika istog područja i do 10 godina unazad.

Milos Brankovic
Milos Brankovic
11 jan 2015 12:30

Pozivam Vas da obidjete i Veliku Moravu,koju vec 25 godina siluju razni preduzimaci.U priobalju od Stalaca do usca u Dunav,ima sigurno vise od 300 separacija.Nivo vode je opao u okolini u mom bunaru koji je oko 2 km vazdusnom linijom,voda je sisla oko 3 metra.Apelujem da dodjete i napravite reportazu o Moravi,ako se ovako nastavi bice jos gore,pogotovo sto se oko oba mosta, i na ljubicevskom i na dragovackom,nalaze separacije,pa cak i plovni bageri koji kopaju uz same mostove

Tagovi

Povezano