AktuelnoSrbija

Svedočenja o policijskoj brutalnosti: Kako jedan udari, dođe drugi

10. jul 2020.
Scena u centru Beograda nakon potiskivanja demonstranata od strane policije; foto: printscreen / N1 TV
Iako su jučerašnji protesti u nekoliko gradova Srbije uglavnom protekli mirno, javnost je i dalje uznemirena onim što je videla u utorak i sredu na ulicama – velike količine suzavca, nasilje, brutalni obračuni policije sa demonstrantima pa čak i sa onima koji nisu predstavljali pretnju. I dok iz nevladinih organizacija kažu da policija ne sme neosnovano da koristi silu, neki od učesnika protesta za CINS svedoče kako ih je policija tukla iako nisu učestvovali u neredima.

Na desetine rasparenih patika razbacanih na uglu Takovske i Bulevara kralja Aleksandra – scena je nastala nakon što je kordon policije „očistio“ taj prostor od demonstranata na beogradskom protestu u večeri između srede i četvrtka. Upravo na tom mestu, par minuta pre intervencije policije, nalazio se i Natan Albahari, inače međunarodni sekretar Pokreta slobodnih građana. Za Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) kaže da je jedan od onih koji su pretrpeli udarce policije ni krivi ni dužni.

Albahari ističe da ga sukob sa policijom nije interesovao i da je krenuo da se polako udaljava.

„U jednom trenutku kreće juriš, znači policija kreće masovno prema nama, prema Bulevaru i toj raskrsnici“, prepričava Albahari.

Usledio je stampedo ljudi, a naš sagovornik kaže da je video policiju koja udara svakoga ko im se nađe na putu i da ljudi hoće da se sklone i beže.

„To je sad postala jedna horor scena gde se ljudi bukvalno penju preko drugih ljudi da bi mogli da pobegnu. Ljudi padaju ispred mene“.

Kako kaže, posle je saznao da je policija nastavila da bije ljude koji su popadali i napravili gomilu. Ne seća se kako je ustao i izašao iz preturene mase, zna da je u nekom trenutku izgubio naočare ali da je nastavio da trči. Međutim, tu se situacija nije smirila. Policija ih je sve gurnula uz zid obližnje zgrade i krenula da ih udara palicama.

„Znači mi izlazimo iz ovog gde se gušimo, gde je haotična situacija i čeka nas policija koja nastavlja da nas udara pendrecima“, prepričava on.

Par udaraca Albahari je osetio po svojim nogama uprkos tome što su njegove ruke bile podignute u vis. Prema njegovim rečima, on se udaljavao od policije koja je išla ka njima i nastavila da ih udara.

„To je toliko ponižavajuće kao životinje na farmi, kao stoka gde vi sad udarate da ona prolazi. Oni su nas bukvalno samo tako udarali ‘brže, brže, ajde, ajde’“, priseća se sukoba u večeri između srede i četvrtka.

Za razliku od njega, Ivan Cvetić stigao je na protest nešto kasnije, oko pola deset uveče. Kaže da nije učestvovao u napadima na policiju već je gledao šta se dešava izbegavajući prve redove. U nekom trenutku ka grupi gde se nalazio sa još jednim drugom krenula je policijska konjica, te su se oni pomerili u Tašmajdanski park. Shvatili su da ne treba tu da ostanu zato što će policija krenuti ka njima. Krenuli su odatle, ali je Tašmajdan ubrzo bio opkoljen policijom.

„Kordon, jedan baš veliki, krenuo je sa te leve strane, sa desne je bila konjica i Bulevar. Krenuli smo da trčimo i tu smo videli da je tu treći kordon spreman, ali su stajali”, priseća se Cvetić.

Nakon toga, kako kaže Cvetić, bačeni su suzavci na sve strane i ljudi su počeli da beže. U tim trenucima svako se borio za sebe – ko se kako snađe. Nakon što je pretrčao ulicu, Cvetić je našao mesto na zemlji gde može da uskoči, da se sklupča. Međutim, policajci su za sekund pritrčali.

„Njih je prišlo gomila, ali koliko god je moglo u prostoru da me udara, toliko ih je udaralo. Mislim da su trojica mogli maksimalno da me udaraju. Kako jedan udari jednom-dvaput, dođe novi. Njih, ja mislim, sigurno pet-šest se izređalo”, kaže Cvetić.

Seća se da se negde na polovini čulo kako jedan od njih viče „dosta, dosta”. I drugi glas je to ponavljao, međutim oni su nastavljali. Nakon što je došao sebi, brojao je tragove udara. Dva traga na glavi, kaže, nisu od pendreka nego od udarca cipelom.

„Na svu sreću, taj jedan od ta dva šuta koji je bio izgleda u usta, donju usnu, nije bilo svom silinom valjda. Krenula mi je krv posle toga, ali mi nisu razbili zube”.

NVO: Neopravdana upotreba sile

Istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku Saša Đorđević za CINS kaže da Zakon o policiji obavezuje policajce da upotreba sile bude od najlakšeg prema težem sredstvu prinude i, u svakom slučaju, uz minimum neophodne sile i onda kada je to neophodno.

Navodi da prekomerna upotreba sile podrazumeva da je policajac nezakonito, neosnovano, nesrazmerno, nepostupno, bez poštovanja dostojanstva ljudskog života i humanosti, upotrebio neko od sredstava prinude, kojih ima trinaest – od fizičke snage preko sredstva za vezivanje do vatrenog oružja.

„Upotreba sile je izuzetna mera, koja se ne sme primenjivati neosnovano, već mora proporcionalno pretnji. Šteta i povređivanja mora da budu na najmanjoj mogućoj meri i samo u situaciji da bi se postigao legitiman cilj”, kaže Đorđević.

Ocenjuje da je prilikom upotrebe sredstava prinude, neophodno da policajci najpre štite ljudski život i prouzrokuju što manje povreda. Takođe, oni su dužni da se svakoj osobi koja je povređena u najkraćem mogućem roku pruži medicinska pomoć.

Prekomernu upotrebu sile tokom ovih protesta bi, dodaje Đorđević, trebalo da ispitaju i istraže tužilaštvo, Sektor unutrašnje kontrole Ministarstva unutrašnjih poslova, Zaštitnik građana i Nacionalni preventivni mehanizam protiv torture.

„U najboljem slučaju da skupštinski Odbor za odbranu i unutrašnje poslove traži vanredni izveštaj o postupanju policije tokom protesta. Pored toga, važno je i da tužilaštvo ispita ko, zašto i kako je pokrenuo nerede i napao policajce”, smatra.

CINS je pokušao od Ministarstva unutrašnjih poslova da dobije informacije da li je protiv nekih policajaca pokrenut postupak zbog prekomerne upotrebe sile ali do objave teksta odgovor nismo dobili.

Zaštitnik građana je sa druge strane juče izašao sa saopštenjem da policija nije koristila prekomernu silu, osim u pojedinačnim slučajevima zbog kojih su pokrenuli postupke kontrole zakonitosti rada MUP-a.

Najmanje 70 osoba prekršajno gonjeno

Zbog sumnje da su narušavali javni red i mir najmanje 70 građana privedeno je i procesuirano pred Prekršajnim sudovima - po 35 građana u Beogradu i Novom Sadu.

Kako navode za CINS iz beogradskog Prekršajnog suda, 11 građana je oslobođeno odgovornosti. Pet ljudi je osuđeno na novčane kazne, a kako dvoje nije moglo da plati kaznu od po 80 hiljada dinara, pristali su na zatvorsku kaznu od 60 dana. Ostali su platili novčane kazne. Preostalih 19 lica dalo je izjave, a postupak će redovno nastaviti, odnosno neće biti skraćen kao kod ostalih pošto nije bilo svedoka.

U Novom Sadu je 13 lica osuđeno na novčanu kaznu, a jedan od njih novčanu kaznu zamenio je zatvorom u periodu od 50 dana. Protiv 16 lica postupak će se voditi u redovnom vremenskom periodu, njih pet je oslobođeno, a jedno lice je odmah udaljeno zbog povišene temerature, navode iz Prekršajnog suda u Novom Sadu.

Predviđene kazne za ovaj prekršaj mogu biti novčane kazne od 10 do 150 hiljada dinara, 80 do 360 sati društveno korisnog rada ili zatvorska kazna od 30 do 60 dana.

Sanja Radivojević iz Beogradskog centra za ljudska prava kaže da se njima javilo mnogo ljudi koji su pretrpeli udarce policije. Neki od njih su bili na policijskom zadržavanju, dok neki nisu bili lišavani slobode.

„Uglavnom ukazuju da su im nanete lakše telesne povrede upotrebom službenih palica od strane pripadnika policijskih službenika“, ocenjuje.

Beogradski centar za ljudska prava se trudi da, kaže Radivojević, ovim ljudima pružajući im pravnu pomoć, pomogne i podnese krivične prijave. One će biti podnete protiv NN lica jer ne može da se utvrdi identitet policijskih službenika.

„Bili su obučeni u ona njihova maskirana odela i tukli su ih u grupama gde je zapravo nemoguće utvrditi ko ih je i na koji način udario“, dodaje.

Kako Radivojević kaže, do sada su podneli 15 krivičnih prijava.

Na pitanje šta od njih očekuju, ona navodi da Beogradski centar za ljudska prava nije preterano optimističan. Ne smatra ni da će tim NN licima biti utvrđen identitet, a kamoli da će biti kažnjeni:

„I kada znamo identite policijskih službenika koji su prekoračili svoja ovlašćenja vrlo često ili bude zaključen sporazum o priznanju krivice ili dobiju uslovnu kaznu, znači uvek su to najblaže kazne ili neke alternative“.

Na pitanje da li je ponašanje policije na ovim protestima bilo brutalnije u odnosu na neke pređašnje Radivojević kaže da je lični doživljaj Beogradskog centra za ljudska prava da je prag tolerancije policijskih službenika spušten u odnosu na ranije.

Kako dodaje, veruje da ovakvo ponašanje policije nije ustaljeno već da su nažalost pojedinci njihov ugled i ugled uniforme koju nose ukaljali.

Hvala vam što prenosite tekstove CINS-a! Uz to je potrebno da navedete da ste priču preuzeli od Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, kao i link ka tekstu koji prenosite.

Više informacija: cins.rs/uslovi-koriscenja/

Autori:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Tagovi

Povezano