AktuelnoSud i tužilaštvo

Posle 15 godina: Mira Marković osuđena za nezakonitu dodelu stana

27. jun 2018.
Mira Marković, Foto: Beta
Viši sud u Beogradu osudio je suprugu nekadašnjeg predsednika Jugoslavije i direktorku Direkcije Jugoslovenske levice za podstrekavanje na dodelu stana dadilji svog unuka u septembru 2000. godine

Mirjana Mira Marković osuđena je na godinu dana zatvora, Živka Knežević na godinu i po, u šta je uračunat pritvor u kome je bila, dok je Miloš Lončar dobio godinu dana zatvora zbog zloupotreba prilikom dodela državnih stanova tokom leta i jeseni 2000. godine.


Mira Marković, supruga nekadašnjeg predsednika Jugoslavije Slobodana Miloševića i direktorka Direkcije Jugoslovenske levice, osuđena je zbog podstrekavanja. Živka Knežević, nekadašnja generalna sekretarka Vlade Srbije, i Miloš Lončar, nekadašnji direktor državnog preduzeća za izdavanje nekretnina DIPOS, osuđeni su za zloupotrebu službenog položaja.

 

Svo troje osuđenih su dobili kazne ispod zakonskog minimuma zbog toga što je sud uzeo u obzir protok vremena od izvršenja dela i njihovu životnu dob.

 

Ovo je prvostepena presuda Višeg suda u Beogradu i na nju postoji pravo žalbe.


Marković, Živković i Lončar bili su optuženi da su od maja do novembra 2000. godine, dodelom stanova koji su bili u vlasništvu države, pribavili imovinsku korist za troje ljudi u iznosu od oko sedam miliona dinara.


U ovom postupku Miri Marković je suđeno u odsustvu, jer nije došla na prvo zakazano ročište, 13. marta 2003. godine. Kasnije se ispostavilo da je otišla u Rusiju, a za njom je raspisana poternica.


Polovinom marta 2006. pravosudni organi prihvatili su jemstvo od 15 hiljada evra koje je Marković ponudila u zamenu za ukidanje poternice. Sve ovo dogodilo se u danima pred sahranu Slobodana Miloševića. Međutim, kako se Marković nije pojavila na narednom suđenju, zakazanom za 23. mart, novac je pripao Pravosudnom budžetu Srbije, a za njom je opet izdata poternica.


Prvobitna optužnica, iz 2002, ukupno je teretila 12 ljudi: dvoje ih je oslobođeno, za još dvoje su predmeti razdvojeni dok su protiv većine optužbe zastarele.


Advokati odbrane su tokom suđenja tvrdili da je čitav postupak pokrenut zbog političkih razloga, dok je advokat Mire Marković, Zdenko Tomanović, tokom iznošenja završnih reči rekao da je motiv pokretanja bilo otežavanje položaja Slobodana Miloševića u Hagu.

 

Skrinšot poternice sa sajta Interpola


Za šta su bili osumnjičeni


Jedna od onih koji su, navodno, stan dobili nezakonito, bila je i Ilona Pešić, kako su mediji u to vreme pisali, dadilja unuka Slobodana Miloševića i Mire Marković. Prema optužnici, Marković je tokom jeseni 2000. godine rekla Živki Knežević da će Pešić „stupiti u radni odnos u rezidenciju i da je potrebno da joj se reši stambeno pitanje“, čime ju je podstrekla da Iloni Pešić pribavi imovinsku korist od oko 2,1 milion dinara.


Optužnica je teretila Knežević da je bez pravnog osnova i bez sednice Komisije za stambena pitanja Vlade Srbije naložila svojim saradnicima da pripreme rešenje kojim je Iloni Pešić stan dat u zakup na neodređeno vreme.


Stan, površine 47,36 metara kvadratnih, vredeo je oko 1,7 milion dinara. Pešić ga je kasnije otkupila za nešto više od 162 hiljade dinara, a Vlada Srbije je platila i adaptaciju ove nekretnine.


Domaći mediji su tokom poslednjih godina objavili nekoliko intervjua sa Marković, ponekad je pitajući i za ovaj sudski postupak. U poslednjem objavljenom intervjuu za list Kurir Marković je u vezi sa optužbama rekla:


“Niti sam ja tražila od nekog da ona dobije stan, niti je ona to tražila od mene. Ona je imala i stan i posao u Požarevcu, gde je živela. Taj mali stan dobila je od nekoga ko je na taj način želeo da se dodvori šefu države i njegovoj porodici”.


Druga dva stana iz ovog dela optužnice dodeljena su Ljiljani Ilić, u to vreme direktorki Doma zdravlja Žagubica i Kohanu Morini, sinu nekadašnje savezne ministarke za izbeglice Bratislave Bube Morine. Ona je i sama bila optužena u ovom predmetu, ali su te optužbe zastarele.


Ove optužbe predstavljaju samo prvu, od ukupno pet tačaka poslednje optužnice beogradskog Višeg javnog tužilaštva u ovom slučaju.


Oslobađanja i zastare


Od početka suđenja, 2003. godine, ne računajući današnju presudu, postupak je zastareo za petoro ljudi, dok su dve osobe oslobođene optužbi. Osim protiv Morine, optužbe su zastarele protiv Petra Zekovića, bivšeg funkcionera MUP-a i trojice bivših funkcionera Opštine Novi Beograd: Milutina Miloševića, Miloša Batine i Zorana Perića.


Početkom 2018. godine, nekadašnji državni funkcioneri Branislav Ivković i Mihalj Kertes oslobođeni su optužbi koje su se odnosile na kuću dodeljenu Kertesu. Ovih optužbi je oslobođena i Živka Knežević.


Prilikom čitanja te presude sudija Snežana Nikolić Garotić rekla je da je sudsko veće odlučilo da donese presudu i ne dozvoli da slučaj ode u istoriju bez presude.


Tokom 15 godina ovog suđenja nije održano više od 50 ročišta a najmanje pet puta suđenje je vraćano na početak. Optužnica je nekoliko puta menjana ili precizirana, poslednji put u oktobru 2017. godine. To preciziranje desilo se oko godinu i po dana nakon što je Više tužilaštvo podnelo optužnicu iz 2016, koja je sadržala greške. Ipak, Tužilaštvo je sve vreme odbijalo da ih ispravi, uprkos opomenama Višeg suda.


Službeni položaj: supruga predsednika


Mira Marković je supruga nekadašnjeg predsednika Savezne Republike Jugoslavije i lidera Socijalističke partije Srbije Slobodana Miloševića. Godine 1994. osnovana je Jugoslovenska levica, u kojoj je Marković bila direktor Direkcije. Milošević je 2001. godine isporučen Međunarodnom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji u Hagu, a Marković je oko godinu i po dana kasnije napustila zemlju i otišla u Rusiju. Interpol je za njom raspisao poternicu.


Protiv Marković i njenog sina Marka Miloševića je 2006. pokrenuta i istraga zbog sumnje da su učestvovali u švercu cigareta devedesetih godina. U tom predmetu je u međuvremenu doneta presuda, ali je istraga protiv njih dvoje u prekidu.


Kao supruga tadašnjeg predsednika države i najmoćnijeg čoveka u zemlji, Marković se u javnosti još od devedestih spominjala u kontekstu politički motivisanih ubistava koja su se tih godina dogodila u Srbiji. Jedno od takvih je ubistvo Ivana Stambolića, nekadašnjeg predsednika Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije i predsednika Predsedništva Srbije.


Stambolić je ubijen 25. avgusta 2000. godine, pred smenu vlasti, a presudom koja je postala pravosnažna 2007. godine, Milorad Ulemek Legija, Radomir Marković, Branko Berček, Duško Maričić, Nenad Bujošević i Leonid Milivojević su osuđeni na ukupno 205 godina zatvora.


Iznoseći završne reči na suđenju za ubistvo Stambolića, postupajući tužilac Mioljub Vitorović, istakao je i odgovornost tadašnjeg predsednika države za ovaj zločin. On je stanje u Srbiji tokom devedesetih godina opisao ovako:


„Režim je uspostavio više strukturnih nivoa: takozvane dvorske intelektualce, ekonomsku mafiju, tajnu i drugu policiju, vojsku, vladajuće partije, a sve to sa Slobodanom Miloševićem i njegovom suprugom Mirjanom Marković, kao centrom mreže i personifikacijom tog sistema.”

Autor:

Ostavi komentar

Prati
CINS neće objavljivati komentare koji sadrže uvrede, govor mržnje, pozivanje na nasilje ili diskriminišu bilo koju društvenu grupu. Takođe, nećemo odobravati optužbe na račun pojedinaca koje ne možemo da dokažemo. Hvala što poštujete ova pravila :)
Obavesti me o
guest
0 Komentara
Ugrađene povratne informacije
Pogledaj sve komentare

Tagovi

Povezano